opasne žene

Kad god me glasovi upozore 'čuvaj leđa', prvo pomislim na mamu ili na neku od mojih sestara.
Nepoznate ljude ne mrzimo, niti nepoznate volimo. Jednostavno ih prihvaćamo. Ili  gledamo zaobići. A obitelj, za razliku od prijatelja, navodno, nismo mogli birati.

Za pretpostaviti je da su sestre bile zakinute za svu onu pažnju koju sam imala ja kao mlađa i ja kao boležljiva. Možete to nazvati ljubomorom, ako je tako lakše, iako radije ne bih koristila tako jake riječi.
Prema mom iskustvu, žene se samo žele svidjeti. Ne samo muškarcu, žele biti drage svakome i svemu. Po meni je to prirodno stanje bivanja. Biti pažljiv i davati pažnju. A ja sam je imala previše. Više nego se moglo podnositi.

Znam da je pokojna baka koristila izraz koji sam stavila u naslov za žene koje imaju odlike muškarca, koje društvo percipira kao uspješne. One koje su za sve i koje mogu sve: i brak i obitelj i posao i novac i kuća i vikendica i prijatelji i zabave i putovanja (i nijedna knjiga).
"Pazi da ti se to ne dogodi"
Da te ne šćepa takva.
Možda ona ima tisuću sluškinjica, ali najveća je sluškinja ona.

Čitav život pazim da to izbjegnem:
ONE me namjerno rasplaču pred svima, da bi me pred svima mogle tješiti. Namjerno mi zadaju stvari koje ne mogu raditi, da bi ih mogle raditi ONE. Namjerno pokazuju prstom, da bi - tc, ah, koja šteta.

Nepoznati to ne rade.
To rade oni koji vas znaju i promatraju. Koji znaju gdje ste tanki, a gdje ste slabi. Koji nisu svjesni svoje snage. Samo svoje 'boli'.

Ženama su djeca i bogalji, ono što su one same muškarcima. Opasnost s kojom se ne znaju nositi. Gadget kojeg još ne znaju koristiti. A ako je analogija ispravna, nikada niti neće.

Djeca će, međutim, odrasti (i postati vjerojatno isti tip budala). Bogalj će ostati bogalj i kad mu zašarafite umjetnu nogu, uho, oko, ili smartphone za mozak.

Negdje sam čula da je u redu kad patite zbog svojeg nedostatka ili nesposobnosti, ali kad patite zbog svoje sposobnosti, tad ste slučaj za psihijatriju. Danas ljudi uglavnom pate svoju sposobnost i svoju preeduciranost. Ne znaju šta će s njima. Pa zagorčavaju iz straha. Ili čiste obijesti.

A onda prikazuju same sebe kao 'ranjivu skupinu'.
"JA tebi idem pomoć, a ti MENI tako"

Molim vas, molim prestanite mi pomagati.