vražji pečat

I ove, jucerasnje politicke izbore se proglasilo povijesnima. Nema veze sto se svako malo odrzavaju nekakvi... neki. Nebitno sto se nije niti kandidirao stari, dosao je novi!, i taj novi! najavljuje nove promjene. Takodjer nebitno sto je od par sto tisuca biraca, biralo njih jedva par iljada (bliskih prijatelja) (blizak je onaj s mentalnim sklopom 'za ne daj Boze'). 

Bitno da se svi zalazu za prava invalida! 

Bitno da, dok nije bilo profi politicara, niste ni znali da su 'invalidi medju vama' niti da 'cak i oni imaju pravo na zivot'! (dostojan zivljenja!!) 

Ima u lokalnoj zajednici ta uzrecica: 

- Nisam Ja Invalid. 

Meni su dovoljne stake ili naocale ili kakva druga proteza... 

sve ostalo ovisi o tome da obicni ljudi odrade svoj dio posla. A taj 'dio posla' se obicno svodi na to da GLEDAJU SVOJA POSLA. I taj dio obicno izostane. 

Jer cete danas tesko naci nekoga tko ce uraditi nesto, bilo sto, a da ne pomisli kakvu ce korist on sam imati od toga. 

Od misli do rijeci, kratak je put: zato za to i mogu znati, jer u stvarnosti ne mogu citati misli (kao postove). 

Od rijeci do djela, jos kraci. 

Od moje lokalne zajednice, spasava me covid-19. Sitnica poput zvucnog semafora, koju je postavio neki politicar, omutavi svako malo ... da bi gazda imao za honorar ... udruge za prigovaranje ... mediji za komentiranje ... invalidi za svijest o postojanju. 

Razumijete? 

Ima dakle, ta doskocica: 

- Nisam ja invalid! 

Ne moram ja preko ceste, nema na svijetu toliko semafora za rusenje, koliko ih mi mozemo ne trebati. 

Ono sto zbunjuje su ti prokleti znakovi: 

srebrenkaste oci, crvenkasti madezi, sarena koza, visak ili manjak prstica, smola u usima... posljedica su neceg sto je priroda dala (nazovete li prirodu zivotom, a zivot bogom - od boga su!), a uzrok su ... nepotrebnih radnih mjesta, stavise, pozicija koje stvaraju probleme rjesavajuci ono sto bi se inace podrazumijevalo. Taj posao, takozvani, za koji su otvorena i raspisana, rijetko tko da radi. Da, lupaju se pecati, dijele certifikati ... na osnovu kojih se lupaju drugi, stancaju treci, izmisljaju cetvrti... 

... nebitno sto se ocima moze vidjeti tko svojim ocima ne moze vidjeti - ako to nigdje tako ne pise ... 

... zaludu vam sto su vam na celu! 

Odnosno: 

- Ko vam je to napisao? Ma'jte, molim vas, taj pa taj to vam je... znate vi sta je taj... njemu je pradjed jos... ma taj vam nema pojma... 

Do sljedecih izbora... 

sanjač xii

netko je upalio svjetlo u vremenu 

i sad mogu gledati sto se dogodilo 

s novim razumijevanjem i u novom kontekstu

koliko god da je bilo umijesanih likova, toliko je sada vidljivih i propustenih opcija 

sve ovisi o covjeku - pojedincu 

ljudi izmisljaju kontekst, daju vidjenja, tumacenja i misljenja 

(tko uvjerljivije gori, skupi vise gledatelja i odnese trijumf 

kasnije se zivi od tantijema)

jos ne znam, da li prema bozjem naumu: svjetlost putuje brze no oko moze tr(a)cati 

u svakoj slici i 

svakoj prilici 

(o opcijama sad govorim) 

moj je lik bio slabija strana 

nezasticena, nebranjena i sama 

na tebi je bilo da 'branis slabije!', ipak 

stao si na stranu 'Egipcana', jer 

- Nikad ti ne znas sta ti moze bit... 

i 

- Za nedajBoze... 

jelte? 

Zgodna prilika za podsjetiti da, Nisi Ti bog! - propustena. Jer nekome uvijek mozes pokazati Svoga! 

zar ne? 

bas zbog toga i postoje te... 

takve te... jel? 

pa, slabije stranke! Bouze! 

a one sapcu: 

bozemoj bozemoj bozemojupomocpriteci 

(tako su mantrali svi sveti sa ovih nasih prostora) 

boze moj bozemoj bozesacuvajmoju dusu 

(a to ukljucuje i kapsulu koja ju cuva) 

(tako da, da; to je ta snaga koju ne razumijes i koje se bojis) 

(ona jeststvarna) 

priča o slijepom mudracu

Kralj je sa svojom svitom pošao u lov na jelena, ali za vrijeme potjere, zbog toga što je njegov konj bio brži od ostalih, razdvojili su se i ovi ga nisu mogli naći. Jureći za kraljem, putem su naišli na slijepog mudraca kojeg su pitali: 

- Jesi li VIDIO kralja? 

- Ne. - odgovarao je jednom po jednom od trojice muškaraca. Nakon nekog vremena je i sam kralj došao do mudraca, sjahao s konja, i poklonio mu se o poštovanjem. 

- Oh, mora da si ti kralj. Maloprije su te tvoji ljudi tražili. Najprije jedan vojnik, pa zapovjednik, pa čak i ministar... 

- Nisi li ti slijep, kako možeš znati da su to bili moj vojnik, moj zapovjednik i ministar... 

- Prvi koji je došao, rekao je " Hej slijepče, jesi vidio kralja!" - taj mora biti običan vojnik. Drugi je pitao s mnogo autoriteta, ali s malo poštovanja - zapovjednik, tko drugi?, Treći mi se obratio s poštovanjem, taj mora biti ministar, a naposlijetku si stigao i ti, poklonio si mi se i ljubazno se obratio - poput kralja, i nikako drugačije. 

______________________________

Video je o percipiranju svijeta oko nas. O raspoloživosti onome što zovemo 'božjom milošću'. Sadhguru kaže da je milost uvijek prisutna, uvijek upaljena, uvijek na raspolaganju, uvijek na našoj strani, pitanje je, da li smo mi sposobni to prepoznati, i shvatiti kao - dar s neba. (Ne mogu to drugačije prevesti, jer je riječ 'iskoristiti' poprimila drugačiju konotaciju.) Jesmo li sposobni emitirati (i emanirati) to u što smo stalno uronjeni, na pravi način. Jesmo li u tom procesu, običan čovjek ili kralj. 

https://www.youtube.com/watch?v=WYTWODrGPVU

taman

kad sam prvi put čuo zvukove tame i tišine što se u meni sreću 

prestrašen um zahtijevaše svjetlost 

vrlinu, moć, ljepotu 

ali kratki bljesak svjetla me nije mogao zadržati 

sveprožimajuća tama me potpuno zaokupljala 

tama, beskrajna vječna 

zasjenjuje sve što se ikad dogodilo, što se događa i što će se tek dogoditi 

izabravši vječno 

sam sam postao tama 

u tami koja jesam 

i božansko i đavolsko tek je malen dio 

božansko dijelim s lakoćom 

ako sretnete đavola, bolje bježite 

_________________________

https://isha.sadhguru.org/uk/en/wisdom/poem/the-dark-one

seeing without eyes, knowing without mind

 Predivna vođena meditacija :) 

https://www.youtube.com/watch?v=8KcOwEj_9EE

osposobljeni za tržište rada

1. V. Prvi maja. Praznik rada. 

Politicari i sindikati trtljaju o izgubljenim radnim mjestima zbog nesposobnosti upravljanja i zbog korona krize. Dobro je dok god se gadjaju rijecima, a ne kamenjem. Trtlja se o ocuvanju i o stvaranju novih, boljih uvjeta. O pravima ljudi i radnika na dostojanstven zivot od rada svojih ruku, nogu, ustiju i uma... Kao da nekome netko brani da zivi i da radi. 

Citav radni vijek mi je prosao u dokazivanju da jednako vrijedim, mogu i hocu, kao i bilo tko drugi 'zdravoga' vida, a onda sam uvidjela da, ne samo da hocu i mogu i da vrijedim isto, nego da hocu i mogu i vise nego sto opis mjesta opisuje! 

Radno mjesto vrijedi onoliko koliko je poslodavac spreman platiti, tj. onoliko koliko su se vlada i sindikati dogovorili da vrijedi. Sjedila tamo ja ili plasticna lutka, isto bi nam bilo. 

Sok je nastupio kad sam shvatila, a onda pokusala i drugima to dati do znanja, da nije bitno koliko ni kako dobro radis, nego koliko si spreman na ulizivanje sefu i nj minionima. Da dokazivanje ne podrazumijeva odradjeni posao, nego marendu, rucak, veceru... koju si spreman spremiti im, ili platiti u restoranu koji ce ti netko od njih preporuciti. 

Drugi val je nastupio kad sam shvatila da svi to vec dobro znaju, i da je to nesto na sto presutno pristaju, jer je to laksi put do - promaknuca, boljeg koeficijenta, ljepseg naziva radnog mjesta... slobodnog vremena za raditi 'nesto svoje', a 'nesto svoje' se svede na pomaganje minionima da zagorcavaju zivot ovima koji to jos nisu shvatili (ozbiljno). 

No, to tako, mozda, vazi samo za uhljebnicke firme? 

Zaista ne znam kako je kod privatnika. 

Ali imam prijateljicu koja ima sina koji 'nece da radi', i buduci da ima slican zdravstveni problem, pita me  'sto da se radi'. 

- Mali ima srednju elektrotehnicku i stalno visi na kompu. 

- Zna popravljat sitne kvarove na skoro svim aparatima. 

- Zna s rukama, ali 

- Ne zna s ljudima. 

Radno mjesto podrazumijeva boravak u odredjenom prostoru s odredjenim stvorenjima, i kad posla ima i kad posla nema. On odradi i ode. Sef se naljuti. Ona i muz se izvinjavaju i 'dokazuju', ali mali opet i opet i opet i stalno ponavlja iste greske. 

Pretpostavljam da, mali ne radi dobro, da bi mu privatnik dao otkaz, 

- Ima vas takvih gladusa na stotine! 

ali ga iz nekog razloga trpi. 

- Ja sam mu rekla: pa ni meni se ne stoji u firmi 8 sati dnevno, ali stojim. Citam nesto. Ili ispod stola pletem. 

'bemti dostojanstvo iz prvog pasusa! 

Dostojanstven je zivot u kojem ne moras skrivat pletivo pod stolom! Dostojanstven je zivot kad mozes slobodno plesti onda kad ti se plete! 

Odradit sto mozes onda kad mozes, sve drugo je nepovratni gubitak vremena i energije. 

Dokone ti se kolege ne petljaju u privatne stvari, ne prijavljuju te zbog nezakonitog rada, nisu ljubomorni za mozebitni drugaciji izvor zarade, niti na sal koji ce biti unikatan. 

Razumijes? 

Govori se stalno o tom, kako mladi ljudi iz ovakve zemlje bjeze. Kako ne vide buducnost ovdje, jer nema mogucnosti da zasnuju obitelj... 

Ja 

sam 

shvativsi ovo sto vam sad pisem 

odustala 

davno 

od jednog i drugog 

ne zbog novca 

ni zbog dostojanstva 

ni zbog nemogucnosti 

nego 

zato sto me i jedno i drugo 

udaljavaju od onog sto zivot stvarno jest 

od svega zbog cega smo ovdje. 

Zbog cega smo ovdje? 

Ja 

sam 

dosla 

sjetiti se kakav je osjecaj 

sunce na kozi, 

vjetar u kosi 

kapljice u kutovima kapaka 

tlo pod stopalima... 

Tek kad okolis* postane prenametljiv, sakrijem se iza svog stapa. 

_________________

*