1. V. Prvi maja. Praznik rada.
Politicari i sindikati trtljaju o izgubljenim radnim mjestima zbog nesposobnosti upravljanja i zbog korona krize. Dobro je dok god se gadjaju rijecima, a ne kamenjem. Trtlja se o ocuvanju i o stvaranju novih, boljih uvjeta. O pravima ljudi i radnika na dostojanstven zivot od rada svojih ruku, nogu, ustiju i uma... Kao da nekome netko brani da zivi i da radi.
Citav radni vijek mi je prosao u dokazivanju da jednako vrijedim, mogu i hocu, kao i bilo tko drugi 'zdravoga' vida, a onda sam uvidjela da, ne samo da hocu i mogu i da vrijedim isto, nego da hocu i mogu i vise nego sto opis mjesta opisuje!
Radno mjesto vrijedi onoliko koliko je poslodavac spreman platiti, tj. onoliko koliko su se vlada i sindikati dogovorili da vrijedi. Sjedila tamo ja ili plasticna lutka, isto bi nam bilo.
Sok je nastupio kad sam shvatila, a onda pokusala i drugima to dati do znanja, da nije bitno koliko ni kako dobro radis, nego koliko si spreman na ulizivanje sefu i nj minionima. Da dokazivanje ne podrazumijeva odradjeni posao, nego marendu, rucak, veceru... koju si spreman spremiti im, ili platiti u restoranu koji ce ti netko od njih preporuciti.
Drugi val je nastupio kad sam shvatila da svi to vec dobro znaju, i da je to nesto na sto presutno pristaju, jer je to laksi put do - promaknuca, boljeg koeficijenta, ljepseg naziva radnog mjesta... slobodnog vremena za raditi 'nesto svoje', a 'nesto svoje' se svede na pomaganje minionima da zagorcavaju zivot ovima koji to jos nisu shvatili (ozbiljno).
No, to tako, mozda, vazi samo za uhljebnicke firme?
Zaista ne znam kako je kod privatnika.
Ali imam prijateljicu koja ima sina koji 'nece da radi', i buduci da ima slican zdravstveni problem, pita me 'sto da se radi'.
- Mali ima srednju elektrotehnicku i stalno visi na kompu.
- Zna popravljat sitne kvarove na skoro svim aparatima.
- Zna s rukama, ali
- Ne zna s ljudima.
Radno mjesto podrazumijeva boravak u odredjenom prostoru s odredjenim stvorenjima, i kad posla ima i kad posla nema. On odradi i ode. Sef se naljuti. Ona i muz se izvinjavaju i 'dokazuju', ali mali opet i opet i opet i stalno ponavlja iste greske.
Pretpostavljam da, mali ne radi dobro, da bi mu privatnik dao otkaz,
- Ima vas takvih gladusa na stotine!
ali ga iz nekog razloga trpi.
- Ja sam mu rekla: pa ni meni se ne stoji u firmi 8 sati dnevno, ali stojim. Citam nesto. Ili ispod stola pletem.
'bemti dostojanstvo iz prvog pasusa!
Dostojanstven je zivot u kojem ne moras skrivat pletivo pod stolom! Dostojanstven je zivot kad mozes slobodno plesti onda kad ti se plete!
Odradit sto mozes onda kad mozes, sve drugo je nepovratni gubitak vremena i energije.
Dokone ti se kolege ne petljaju u privatne stvari, ne prijavljuju te zbog nezakonitog rada, nisu ljubomorni za mozebitni drugaciji izvor zarade, niti na sal koji ce biti unikatan.
Razumijes?
Govori se stalno o tom, kako mladi ljudi iz ovakve zemlje bjeze. Kako ne vide buducnost ovdje, jer nema mogucnosti da zasnuju obitelj...
Ja
sam
shvativsi ovo sto vam sad pisem
odustala
davno
od jednog i drugog
ne zbog novca
ni zbog dostojanstva
ni zbog nemogucnosti
nego
zato sto me i jedno i drugo
udaljavaju od onog sto zivot stvarno jest
od svega zbog cega smo ovdje.
Zbog cega smo ovdje?
Ja
sam
dosla
sjetiti se kakav je osjecaj
sunce na kozi,
vjetar u kosi
kapljice u kutovima kapaka
tlo pod stopalima...
Tek kad okolis* postane prenametljiv, sakrijem se iza svog stapa.
_________________
*
No comments:
Post a Comment