U jednom su gradu, u jednoj ulici, stajale jedna do druge, dvije kuće. Iz jedne se uvijek čula vika i galama, oko druge je uvijek bivala tišina. Jednog je dana, žena koja je živjela u bučnom domu, rekla svome mužu:
- Idi vidi što rade oni tamo da su tako tihi.
Muž se odšuljao ispod prozora tihe kuće i strpljivo čekao na bilo kakav zvuk. Ništa se nije čulo.
Najednom, čovjek koji je živio u kući tišine, osjeti neku čudnu prisutnost i pođe prema prozoru da vidi, nije li tko vani. Odmaknuo je zavjesu i nezgodno srušio lonac sa cvijećem koji je stajao na prozorskoj dasci. Njegova žena je čula zvuk lomljave i požurila da vidi što se dogodilo.
Našla je svog muža kako kleči na podu i skuplja krhotine i rasutu zemlju:
- Srušio sam tvoj lončić s cvijećem, tako sam nespretan, oprosti mi. -
- Nisi ti kriv, ja ga nisam baš morala staviti na taj prozor. - odgovorila je žena te kleknula kraj njega da mu pomogne.
Kad se vratio u svoju bučnu kuću, ovako je drugi muž odgovorio svojoj radoznaloj ženi:
- Oni su tamo tihi, zato što su oboje krivi. A mi smo ovdje, oboje u pravu.
###
Ovu sam priču našla naslovljenu "Kuća ljubavi", kojoj je u suprotnost stavljena "kuća svađe".
Kuća u kojoj živi par koji je "kriv" je označena kao kuća ljubavi, a ovo dvoje radoznalih, koji su u pravu, niti nemaju svoj dom.
Njihov je dom ulica. Sve što rade rade radi drugih, bilo da ih uhode radi oponašanja, ili iz dosade, bilo da se nadmudruju radi razbijanja životne monotonije.
Na koliko bi se maštovitih načina mogla rastumačiti, po vašem mišljenju?
Koji ste vi par?
No comments:
Post a Comment