Moguće da je svatko, jednom u životu naletio na nekoga tko mu čini nekakve sitne usluge, bez pitanja i bez potrebe, ali nekako uvijek ispadne da je baš ta sitnica ono što vas održava na životu i morate mu biti zahvalan do groba, or else...
Nije nužno da ste osoba s 'posebnim potrebama' (stavljam ovo među znake navoda, jer smo svi mi na svoj način posebni - otisci prstiju su dokaz da nema dva ista na planeti - i sintagma je zapravo uvreda ljudima koji sebe smatraju 'normalinima' i zdravima), možda ste štreber, ili imate kakav talent, ili ime, porijeklo ili status, koji željezna vrata otvara... rječju, mamac ste za muhe, a da toga niste svjesni.
Sami od sebe i za sebe znate, da možete otići do pekarnice i uzeti kolač koji volite, da nema potrebe da vam pridržavaju torbu ili kaput ili vrata, dapače, takva 'pomoć' je odmoć, da vam nije problem nazvati nekoga, dapače, veselilo bi vas da sami objasnite svoje stanje, ili potrebe ili da sami objavite svoje stanje ili raspoloženje, ali... ali... ali...
... za vraga, taj netko je brži! predvidio je šta namjeravate! pročitao vam je misli i znade bolje od vas vaše prave želje i potrebe!
I sve upropasti.
Nakon nekog vremena, shvatite da, iako vam leži na leđima poput teškog ranjenika (obično su ljute suze u pitanju), on nekako cvjeta. Društvo njega hvali. Svi njega vole. Svi ističu njegovu žrtvu i hrabrost i svi znaju kako bi vaš svijet bio bijedna slika ničega bez njega.
Ono što možete i želite uraditi sami, odjednom ne možete, ne znate, niste sposobni, i zapravo biste zaboravili i vlastito ime, da vam on po potrebi ne pročitava isto sa osobne karte, kad ide skupljati poene u lokalnoj zajednici. Čak i šire.
Kako se osloboditi parazita?
Kad imate problem sa crijevima, ili vaškama, ili bubama-švabama, uzmete si pesticid, zar ne?
Ako sam tolika muka, ako sam toliki problem, ako sam ja parazit, zašto ne učiniti isto?
Jednom su, u prošlome stoljeću, otvarani konc. logori za uništavanje nepotrebnih i nepoželjnih ljudi, ali niti je to trajalo dugo, niti se uspjelo iskorijeniti sve židove, cigane, pedere i bogalje. Jer stvarni život bez nas ne vrijedi.
Kad su svi isti, nisu ljudi, nego su vojska.
Da smo svi vojnici, znači stalno je rat.
Ako je stalno rat, više je smrti, nego života.
Zbog čega društvo (paralelni život, paralelni svijet), formalno i stvarno, podržava smrt?
Od čega bi i za što bi oni živjeli kad bi bili svjesni da su oni ti koji parazitiraju i parazitirajući uništavanju sve što bi običan netko opisao kao dobro i lijepo?
No comments:
Post a Comment