vrijeme za bajku

 ..s elementom horora 

💀 

Yagina je kuca na nekoj tocci putanje od A do B kojom me mama vozila skoro svaki dan. 

Ne znam tocno sto je Yaga bila nama. Znam da je nekom bila teta Jaga, nekom baka Jaga. Nekome baba...

Pa sam zbrojila dva i dva, cuvsi za lik iz ruske price o Vasilisi Prekrasnoj i svrstala je medju jos jedno od mitskih bica koje, na razini koju ne mogu spoznati, utjece na moj zivot. 

Mama je imala obicaj svaki put naglasit da prolazimo kraj Yagine kuce trazeci od mene da vidim, jer sama to nije mogla buduci da su njene oci morale biti na cesti, jesu li prozori otvoreni. 

Mogla je to biti neka gatalica. Mogao je to biti neki njihov tajni pozdrav. A mozda je mama samo pokusavala natjerati moje lijeno oko da progleda. 

Trebalo je neko vrijeme da shvatim da mama nece biti ljuta ako samo okrenem glavu i kazem "da". 

(ona i tako nije mogla znati. njene su oci morale biti na cesti.) 

Trebao je samo tren da shvatim da mama nece biti tuzna, ako je ne podsjecam ni na koji nacin da - ne mogu vidjeti. 

Traje ta igra i danas. 

Ono sto je stvarno strasno je cinjenica da ona u to vjeruje.