Ježevi, krtice i nosorozi su, kažu, kratkovidni.
Dapače, krtice, da su potpuno slijepe. Zato što borave pod zemljom, oslijepile su, ili se pod zemljom kriju od predatora? Još ne znam.
Ježevi iz tog razloga imaju bodlje po čitavom tijelu, da se mogu zaštititi, jer su, budući da su kratkovidni, lagan plijen, a budući da su kratkonogi, još i lakši.
Nosorozi, pak imaju rog na licu, i još nitko nije izveo zaključak da su, zureći u taj svoj ponos, oštetili vid. Makar ja za to nisam čula. Ali, čini se da im oči jesu preblizu nosa, što im oslabljuje periferni vid. Nasreću, radi se o krupnim životinjama, i u prirodi, osim čovjeka, i nemaju pravih neprijatelja.
Zaista, tko bi napao životinju iz čista mira, osim čovjeka?
Ježeve love zato što su slatki... Krtice zato što im ruju po nasadima...
Svejedno, ne razumijem potrebu da ih se označi kao stvorenja koja nešto vide, ili ne vide.
Vide ili ne vide, po čijim kriterijima?
Da jež ima ljudske oči, bio bi čovjek, a ne jež.
To što njegove i naše oči izgledaju isto, ne mora značiti da na isti način rade.
Vidi li jež ono što čovjek ne vidi, i razmišlja li o tome ikada?
Navečer, kad se vrati iz lova, kad zaključa vrata, izuje čizmice i skuha si čaja, misli li o tome, u što je gledala budala koja ga je skoro skupila na cesti?
No comments:
Post a Comment