sramota

Ako nikad niste čuli priču o reptilskim mozgovima koji vladaju svijetom, ili ako ni približno ne možete pojmiti što bi to značilo, onda ću vam sad ja reći što se pod tim misli: 

Ljudi, što se više penju po hijerarhijskim ljestvicama to niže padaju moralno i etički, jer gube dodir sa stvarnošću, okruženi onima koji im laskaju zbog straha ili koristi, obično povjeruju da zaista jesu više i da zaista zaslužuju više. Uspon u društvu, čest je znak gubitka duše. 

Prvi primjer koji donosim, osobno sam čula od kolegice koja je tad bila pred mirovinom, ali još uvijek fizički dobro uščuvana i jako ponosna zbog toga. Viđala je, dakle, često, nekog lika na putu prema kući, svog smušenog i smotanog, i najradije bi mu šamarčinu bila zalijepila kad se ne bi bojala da je nečime ne zarazi. A onda joj je postolar rekao da nije zarazan ni opasan, nego ima nekih senzornih problema. 

- Pa šta ne kaže, rekla sam. A on meni, 'Pa ne može'. Vidite, srami se. 

Sjećam se da sam pitala, gore kad se bio spominjao šamar, je li bio nametljiv ili neugodan. Uz grimasu je rekla, 'ne'. Smrdi li ili slini ili ima kakav drugi znak bjesnoće, pitala sam, kad je spomenula strah od zaraze. Ne, običnog izgleda, uredno obučen i ošišan. Zacijelo je slijep ili gluh, zaključila sam, kad je došla do senzornih problema. 

- Jaaaadan. Pa nije to sramota. što ne kažeeee. 

Kome? 

Kako? Bi to promijenilo išta? 

I tek onda zašto? 

- Ma ne srami se. Svatko od nas nosi svoj križ onako kako najbolje može. Ili kako jedino zna. 

Drugi je primjer iz kuće moje sestre. Njezin je sin, a moj nećak, na obiteljskom okupljanju pokazao video koji su mu proslijedili prijatelji, a koji prikazuje istog onog ili onakvog smotanog i smušenog čovjeka, uz komentar: 

- Vidi budale, treba ga nalemat ko stoku. 

Moja se obitelj smijala. 

Zašto? - pitala sam. 

- Zato šta je budala, a budali pristaje šamar. 

Moja se obitelj smijala. A ja sam odustala od daljih zapitkivanja.

Nitko od njih nije riječ rekao. Ne mogu znati je li pomislio, čekaj, pa teta je slijepa, smotana i smušena, trebamo li i nju namlatiti. Ili je ona Naša, a na Naše se ne smije. Ili štagod! 

Trebam li se osjećati povlaštenom zbog toga, i iskazati zahvalnost na neki način. 

Stupovi društva!