prosvjed osoba s invaliditetom 2022

Jutros je odrzan prosvjed hrvatskih pwd-ja, imala sam cuti maloprije, na vijestima. Nisam za nj znala, niti znam sto hoce, ali navodno, bilo je bucno, bilo je zvizdaljki i bubnjeva, galame, neki su se prosvjednici pokusavali kolicima zaletjeti u zastitnu ogradu, ali ostali su ih uspjeli umiriti.. Spominjala se pravda i spominjala se diskriminacija. Spominjalo se ljudsko dostojanstvo i ono ispod njega. 

Zahtijevale su se neke korekcije i neka brisanja, te uzvikivalo da za dom nisu spremni. 

Nakon tog izvjestaja, uslijedio je odgovor dvojice politicara: U stalnom su kontaktu... rade sve sto mogu... prepuni razumijevanja, da da-da-da. 

Samo mogu reci da me strasno sram: na sto je sveden ljudski zivot. 

Na "narodnu mudrost":

Use-nase-poda se. 

Ne rade li to zivotinje?

A ako se fizicki ne mozete sami ustati i otici na wc, zalijepe vam etiketu "mentalno na razini 8-mjesecnog djeteta". 

Ako svojim glasom ne mozete izreci sto vam treba ili zatraziti sto vam pripada, utrpaju vam u usta bilo sto (osim hrane).

Zasto je cudno sto ne zelim biti tamo? Sto se ne smatram niti bih htjela da me se smatra invalidom? Dok mogu sama ovako - mogu.

Nismo mi ti koji su mentalno prikraceni. 

Zar vas nije sram?!