"Ljudsko je tijelo najsofisticiraniji mehanizam na ovom planetu."
U takvom smo vremenu kada je moderno govoriti o ljudima kao da se radi o stroju. Bio-mašina. Terminator.
Razvili smo sebi mišićnu masu i svakoj kvržici znamo latinski naziv, inače čemu? Da, čemu inače služe svi bi- tri- kvadricepsi, ako ne za pokazivanje.
Slično je i sa okom: već su i muškarci počeli čupati obrve i dodavati sjenila na kapke da bi izgledali pitomije i ugodnije tuđem oku.
A ako osjetite nelagodno peckanje, e! zato postoje kapi.
Postoje, međutim, i vježbe za oči, pisala sam već dosta o tome. Vježbe kojima možete poboljšati vid, a poboljšavajući vid, možete poboljšati i način na koji gledate na život.
Život, ne svijet.
Zvuči kao čarolija. Možda to i jest.
Ovako je bilo sa mnom.
Nakon operacije desnog oka, zatvarali su mi lijevo, da bi potakli desno da više radi. Nakon operacije lijevog oka, zatvarali su desno, da bi sada lijevo protrenirali.
Kad bi se bunila, uposlili bi nekoga od odraslih da ponovo i ponovo i opet i opet zalijepi zavoj i zakači naočale uzicom oko glave. Ljepljive trake na ustima i nosu bile bi milost! jer bi patnja trajala kraće.
Tri minute bez kisika, samo rijetki mogu preživjeti.
Realno gledano, imate friški ožiljak na ovom, a povoj na boljem oku. Na jedno ne vidite ništa, a na drugo vam ne daju da gledate.
Kome bi to palo na pamet tako?
A još uvijek se, kako imam čuti, na isti način "liječi" slabovidnost.
No comments:
Post a Comment