Sva društva funkcioniraju na autopilotu. Podijeljene su uloge, zna se tko je tko, i te se sheme treba držati, čak i onda, odnosno, pogotovo onda kada taj "tko" ne odgovara "što-u":
i.e. (to jest)
Kad osoba koja formalno vrši neku funkciju, u stvarnosti ne radi to što joj je zadano (opis radnog mjesta).
e.g. (na primjer1)
Liječnik treba liječiti, ali budući da nije moguće da on boluje & umre umjesto vas, odete na bolovanje da svom tijelu & duhu date vremena da se samo od sebe oporavi. Narodni je običaj da se doktoru odnese darak koji će ga umilostiviti, iako je društvo uredilo tako da ga se plati za poziciju koju zauzima, bez obzira, radio on - ne radio. Te je na taj način, potvrda s pečatom postala značajnija od osobe.
(na primjer2)
U našim su, zapadnjačkim društvima (a polako se bolest širi i na istok), u pisanim društvenim zakonima, propisima i pravilnicima, izjednačene nepismene osobe, sa slijepima i visoko slabovidnima. Što znači, ako ne posjedujete potvrdu o oštećenju vida, a neko službeno lice primijeti da niste sposobni čitati, bit ćete stavljeni u kategoriju nepismenog. Nakon čega će vjerojatno uslijediti nekakva edukacija (odraslih).
Društvo će vas nastojati naučiti čitati, čak ako očito nemate oči.
Ako niste ishodili potvrdu, a niste u zadanom terminu savladali osnove, društvo će vas proglasiti - nesposobnim.
Kad ishodite potvrdu o oštećenju vida, dat će vam asistenta za inače, inkluzivni dodatak i identifikacijsku iskaznicu koja će vam, po njihovu sudu, olakšavati život gdje god da se djenete.
Na taj vam način obični ljudi naprave mjesto u svojem društvu: ne samo da vas priznaju kao osobu koja zaista postoji, nego postajete društveno korisna osoba! Upravo ste nekome stvorili radno mjesto. Upravo ste dali priliku nekome da pokaže svoju dobrotu.
Čestitamo, upravo ste ostvarili svoju svrhu.
Inače vas neće voditi na izlete. Inače vam neće prilagođavati prostore. Inače će ismijavati vaše čudno držanje, kretanje i stil života. (Ovdje imajte na umu da je to bolja opcija, nego da vas u strahu premlate na smrt.)
Inače vam neće dopustiti da obogatite njihov život svojom prisutnošću. Iako oni to formuliraju tako da zvuči naopačke.
To vam je ko u onoj priči: Povuci-potegni iščupaše repu, kad je djed zvao babu, pa baba sina, pa sin snahu, pa snaha unuka, pa unuk psa, pa pas mačku, a mačka miša. Da nije miš povukao mačku za rep, ne bi mačka psa, ne bi pas dijete... povuci-potegni! Svi su potrebni. Nitko nije suvišan. Naoko neprijatelji surađuju da bi iskorijenili ono što bi, inače, bilo teško iskorijeniti.
Želite li u toj priči biti mački miš, ili repa koju svi vuku za kosu?
ps
Ako vas to tješi: oni vas zovu na vikend izlete, samo zato da bi se podsjetili na to da oni mogu uživati u nečemu, u čemu (misle da) vi ne možete.
Ima u tome istine, naravno.
Budite iskreni pa recite: možete li vi uživati, samo ako znate da netko drugi, zbog te iste stvari, pati?
Ili da mu je, ne dao bog, svejedno?
No comments:
Post a Comment