dan očeva

Da nije tako naštimano, da Dan očeva pada u nedjelju da bi se mogli s njima podružiti netrošeći dane godišnjega, ove bi godine prikladan bio petak trinaesti u junu. 

Svaka djevojčica zna tko je čudovište iz ormara, trol ispod kreveta, Freddie Kruger, maska, vuk iz Crvenkapice, iako možda ne povezuje imena sa stvarnim likom. 

Čak i u moderna vremena, ako ne i više, kad su očevi prisutniji u kući i vise pred ekranom, umjesto što su u starinskija vremena to isto činili van kuće, dakle, trolali koga god bi vidjeli ili procijenili lakom metom. 

Uglavnom zato što im majke lijepo lažu. Pretpostavljam da je to ono što popularna psihologija danas zove "živjeti u poricanju". 

Dakle tu je, pred vama je, ne skriva se. To što radi, očito ne smatra sramotnim. Možda će čak i vas pokušati uvući u svoju pravedničku borbu: ismijavanja oblika nečije glave, ili čudnog izgovora neke obične riječi, ili broja prugica na tenisicama, ili ženske koja mu je u pratnji, a onda, kad se dotakne ženskog roda, postaje stvarno okrutan. 

Ako živite u razmjerno razumnoj sredini, netko ga možda opomene, kad se dohvati nekoga tko izgleda naročito slabo, s kakvom očitom fizičkom manom ili nedostatkom, ili s liječničkom dijagnozom: 

- Pa zar ne vidiš da je jadan bolestan? Ima li išta ljudsko u tebi? 

On se onda brani donacijama koje je uplatio, ili vlastitim liječničkim kartonom: 

- Ovaj? Bolestan? A jaaaa! Ko o meni misli?! 

I zaludu vam je podsjetiti da se njemu "ovaj" ne ruga, i tko je "prvi počeo", na prepirke takvog tipa ne treba trošiti energiju, pogotovo jer se zna kako završe. Šakama, Šamarima. Pesnicama. Laktima i koljenima. Nogama. Kad ste već na podu. 

Sutradan, mama obilazi apoteke u potrazi za nekom specijalnom kremom za herpes koji joj se opet pojavio na oku ili na usni, ili obloge za nešto što joj je izbacilo po rukama i vratu. Nekad se on ponudi da će otić u doktorice, samo neka mu ona točno kaže kako se zove lijek i koja ga tvrtka proizvodi. 

Onda vam mama objasni kako je tata pažljiv i dobar: 

- Tata naš. 

Do tada ste naučili šutjeti. I ne vjerovati vlastitim očima. 

Vi ste čuli, na svoje uši, da se neki muški glas svađa s nekom prljavom droljom, kurvom jebenom, koja se odnekud pojavi ali nitko ne zna tko je:

- Ništa ti ne valja, stalno bi nešto, stalno ti fali, kurac ti je u glavi, to tebi fali, na nažderi se

Ali to je trol. To je demon koji se pojavi pa nestane. On živi u našoj kući, ali ne živi s nama.  

Netko ga je jednom možda i vidio, ali nikada nitko nije povjerovao u to. 

_______________

Svatko će prije povjerovati da su nestašna djeca porazbijala stvari (u igri), da su nevidljive čestice u zraku uzrok oteklina i crvenila po koži, gušenja u prsima, a izdajničko sunce da je krivo što vam se tu i tamo bez razloga zasuze oči. 

Ili još bolje: sve je to zbog onog najmanjeg bolesnog djeteta, uvijek s njome nešto! Mentalne bolesti su zarazne!!