čemu služe ruke? (10)

- da pomognu, podrže, potaknu, prenesu, iscijele, osnaže. Svojeg nosioca, sebe, i/li po izboru druge. 

Na slici dolje je dlan desne ruke iscjelitelja koji mi je spasio život, u Kirilijanovoj tehnici. A ispod slike dijelim osobno iskustvo.  

Dakle, ne radi se o tome, vjerujete li ili ne, energija je svuda oko nas, energija je u nama, energija je sve. Ne postoji dobra niti loša, kao što električna struja, sama po sebi nije ni dobra ni loša, nego se radi o načinu primjene: ako uštekate kabel za komp u utičnicu, moći ćete se spojiti sa cijelim svijetom, ako uštekate prste, drmnut će vas šok, i to je sve. 

Zašto se kaže da netko ima viška, a netko manjka, da vas neka mjesta i neki ljudi iscrpljuju, a neka druga pune vaše baterije, je upravo to - manipuliranje energijom, s tom razlikom što netko to može činiti svjesno, kao ovaj iscjelitelj, a većina to čini ne znajući.  

Barba Zdenko je, baš u ovoj knjizi, pisao o iskustvima izlječenja očnih bolesti, i dobro se sjećam da je to bila zadnja nada mojih roditelja. Prije toga, isprobali su sva čudesa najmodernije medicinske znanosti; koja se, i to budi rečeno, ni u čemu ne razlikuju od ovih današnjih 50+ godina poslije, a odnose se na rezanje, vađenje, presađivanje, preslagivanje, zračenje i prženje, umjetno na mjesto prirodnoga. Bez pretjerivanja. 

On vam, bioenergetskim tretmanom, ne nanosi bol. I od njegova bioenergetskog tretmana se osjećate kao osoba i kao biće. Eto, tako je to moja dječja persona upamtila da bi sada ova staračka ruka mogla zapisati i prenijeti i ostaviti na čitanje vama za budućnost. 

On vam, uglavnom, maše rukama oko glave i oko tijela, niti vas ne dodirujući. Čak vas ne pita, osim ako nije prisutna publika na koju treba ostaviti dojam, osjećate li trnce ili toplinu ili išta. 

Neki ljudi se od tog samo-mahanja-rukama, savijaju, neki padaju, neki i vrište. To nije bio i moj slučaj, ali možda zato što su se naše vježbe odvijale sjedeći. A možda zato što sam i ja imala "viška" za podijeliti. 

Pamtim dane tih terapija kao rijetko ugodne trenutke svojeg ranog djetinjstva. I zbog energije mjesta: jedan od otoka srednje Dalmacije kojem nisam upamtila ime. I zbog činjenice što sam mogla dugo boraviti sama sa sobom, bez straha da će naići netko kome je svrha da mi nanosi bol, s najboljim namjerama. 

Onda se ispostavilo da je "neki drugi gospodin", kojeg je barba Zdenko zamolio da ne dolazi više, moj otac. A ocu je bio važniji njegov ponos od činjenice da mu se dijete na tom mjestu oporavlja, pa su prestali slati i mene. 

I tako, uglavnom, završe priče skoro svih djevojčica i žena. I uopće ovih koji su se našli u osjetljivim i ranjivim skupinama. 

Još jednom da ponovimo: Nismo mi ranjivi ili osjetljivi zato što to nešto ne možemo napraviti ili nemamo sve ono što se nekome učini da je potrebno, nego zato što ovi koji mogu ili misle da imaju, neće.