- da oboje Licitar!
Jednom mi je drugar oduševljeno ispričao o gospođi, potpuno slijepoj, koja umije ispeći palačinke na dvije tave.
- I to koje palačinke! Za prste polizat.
Ja ne znam za drugačije. Kao bi se kolač uzeo nego rukama, prstima. Žlicom i vilicom? Ma da.
Naravno, nije nikad priča za bezveze bez skrivenog motiva ili tajne nakane, ovdje se išlo na utrkivanja i na dokazivanja tipa 'čije su bolje, ja ću to procijenit', jer je uslijedilo izazivačko svađalačko:
- A ti?
Nikad ništa.
Pratila sam jedno vrijeme tu gospođu na YouTube-u, jako se trudila, možda se još trudi a da ja to ne znam, uglavnom, jako se trudila pokazati da može sve što i normalne žene, baš ovako: i šminkanje i cipele i kuhanje i češljanje. Ma mislim: kako nekom može kuhanje bit hobi, ili češljanje interes.
Počešljaš se radi higijene, skuhaš jer sirovo nije dostupno u svako doba godine, a od hrane se živi u ovoj dimenziji. U kojoj ti nitko ništa ne donosi na lijepe oči i na izvolte. Jelte?
Nisam upala u zamku, niti ikad išta skuhala da nekom dokažem da znam pa bacila poslije s velikim žaljenjem. Velim, lijepi test provjere da se vidi bez čega se sve može, a što je nužnost svijeta.
Ne nužno zlo, prijatelju. Nasušna potreba.
* Ilustracija je rađena za projekt #SaveSoil - handprints
- Što se sve sa rukama može!?
- Obojiti hranu, koju bi netko radije pojeo -
(U modernijim prilikama, slikaj, objavi na instagramu, pa čekaj reakcije.)

No comments:
Post a Comment