jeziva ljubavna priča

Kad sam bila sasvim mala djevojčica, prijateljice moje sestre su me bile prodale za krafnu. Ne znam da li je svaka trebala dobiti svoju krafnu, ili bi jedna bila za sve. Znam samo da se ja nisam ponijela mušketirski i da sam dugo osjećala njihovu mržnju zbog toga. 

Kad sam stigla do puberteta, iste te cure su mi postale najboljim prijateljicama, bez ikakvoga mi razloga donosile poklone i štitile me, strašeći me u isto vrijeme, od nepoznatog nečeg .. u sljedećem kadru drhtim sama u svojoj sobi, a da nikad nisam doznala što se dogodilo i kako sam završila tamo. 

Ono što mi, tek sad počinje postajati jasno, jest da postoji određeni tip ljudi kojem je ovakav tip bespomoćnosti - privlačan. 

I da me samo bog čuva od većega zla. 

Slušajući tuđe priče, priče "običnih" žena, onih koje nisu tako očito ranjive i slabe, dolazim do zaključka (koji to i nije), da je velika većina njih zastrašivana u brak, u vezu, u prijateljstvo .. Da su same mogle birati, da im je dozvoljeno da kažu naglas, ili makar same sebi, u sebi, ne bi ih se izluđivanjem uvjerilo da su same one, i samo i isključivo one, krive za sva sranja koja im se događaju i koja podnose u njima. 

Ista osoba, ili grupa ljudi, koja vas proglasi kradljivicom, je ona koja vas naknadno pred svima brani. 

Ista osoba koja vas proglasi kurvom je ona koja se pred ljudima kune u vaše poštenje. 

- Vidiš ti kako sam ti ja dobar .. Oni su govorili, govorili su svašta o tebi .. a ja, samo ja te branim. 

Tko je govorio? 

I zašto? 

Tko im je mogao reći za takvu laž? 

.. 

Nikad nisam doznala, velim, što se dogodilo, niti tko mi je to što se dogodilo, skrivio. Ali sjećam se tješenja. Sjećam se, da su se spominjali satovi, auta, titule i slični statusni simboli, i 

- Koja si ti glupača! 

Sad ću vam reći koja i kakva: 

Kad sam s njima osjećam se jadno i prljavo. Kad ih nema, nema ni tog osjećaja. 

To je projekcija? 

Tako ja vidim ljude. 

.. 

Kao, u društvu si siguran, brinemo se jedni za druge, naši smo i svoji smo, i najjači smo skupa! 

Dajte, molim vas, pa tko me to napada? Tko bi uopće vodio računa o nekome od koga ne prijeti nikakva opasnost i tko ne traži ništa? 

Baš smo kul ekipa! Koljemo se između sebe, pa izmišljamo vanjske neprijatelje, da opravdamo osjećaj straha, kojem smo sami uzrocima. Ili iz čiste dosade?   

..

Mora da je strašna uvreda biti neprivlačan slijepoj ženi.