Q: Meni se čini da je globalna ekonomija strukturirana na takav način, da pogađa ekologiju do te mjere da uništavamo sami izvor života na zemlji. To me zaista brine, i osjećam se prilično bespomoćno. Je li moguće da mi kao pojedinci možemo napraviti nešto da bismo spriječili katastrofu?
Sadhguru: Vidi, kada zatvorim oči, ja mogu sjediti ovako sve do smrti. Ja nemam potrebu raditi ništa - niti za okoliš, niti za ljude, ni za obitelj, apsolutno ništa. Ali ipak, stalno nešto radim, sedam dana u tjednu, dvadeset sati na dan, zato što je to potrebno. Ne moram raditi ništa zbog samog sebe, zbog osjećaja ispunjenja. Dapače, najbolji sam kad ne radim ništa, ali za to nemam vremena.
Radim zato što je potrebno riještiti neke stvari, a ne zato što to mene ispunjava. Ako ne napravimo određene stvari, dogodit će se mnogo patnje.
Svjetska ekonomija je kotao od 7,8 milijardi duša. Nekoliko ljudi sjedi na vrhu, ali svejedno oni ne određuju pravac. Svi mi guramo taj motor, bilo da kupujemo kompjuter ili kutiju šibica. Kako to usporiti?
Kad bi htio svakome osigurati ono što prosječan Amerikanac ima, trebao bi imati 4,5 planeta. Ali imaš samo pola ovog planeta. Kako ćeš nabaviti ostala četiri? To je ogroman problem, a takva je i ekonomska politika. Ne možeš promijeniti pravac najedanput!
Kad bi pokušao naglo okrenuti pravac velikog broda, on bi se prevrnuo. Isto tako, kad bi htio naglo promijenti ekonomsku strukturu, ljudi bi stradali. Čak i kad znaš da je to pogrešno, moraš se nastaviti kretati. Jedino što tražimo sada je zakretanje od jednog stupnja. Ako držimo taj kurs dovoljno dugo, mogao bi to postati pravi zaokret.
Čak iako sada idemo u pogrešnom smjeru, ono što bi se dogodilo zbog naglog preokreta, bilo bi gore nego kretanje u pogrešnom smjeru. Svi oni koji optužuju vladajuće strukture za korupciju i tako dalje - možda oni i jesu korumpirani, ali da je na njihovu mjestu bilo tko drugi, dogodilo bi se sve isto.
Da kažeš ljudima da kupuju malo manje, da jedu malo manje, da ugase svjetlo... ili bilo što drugo, bi li te poslušali? Svatko misli da se to odnosi na nekog drugog, na bilo koga osim njih samih. Zbog toga sam i rekao: "Ne možemo kontrolirati ljudske aspiracije. Kontrolirajmo barem populaciju."
Da nas je samo 1,6 milijarde, koliko nas je bilo u 20-tim godinama 20-tog stoljeća, tada ne bi bilo problema; svatko bi mogao putovati gdje želi, voziti štogod želi... i ne bi bilo problema. Zemlja bi imala vremena da se sama obnovi. Ali sada nas je previše - i to je najgori zločin. I jedino što tražim je malena promjena: 3% organske tvari da bi zemlja ponovo postala plodna.
Već sam pristupio velikom broju političkih vođa, s tim u vezi, i oni su se složili, jer to nije prijetnja njihovoj političkoj moći, neće uzdrmati lobije naftne industrije ni automobilske industrije. Pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.
Eto, na takav se način to radi.
5,26 milijardi ljudi ima moć da bira vlade, ja trebam samo 3 milijarde da podupru Conscious Planet. Ako se to dogodi, nema tog političkog vodstva koje će nas moći ignorirati. U demokratskim državama, broj ljudi koji podupiru nešto je ono što se računa.
Sada vas trebamo: molimo podržite nas da bi se to ostvarilo!
No comments:
Post a Comment