Kao i vecina djecaka, Petar zeli biti vozac kamiona s prikolicom.
Njegova je prva zelja bila, visjeti s kamiona koji odvozi smece, ali mama ga je uspjela uvjeriti da biti smecko nije cool.
Za postati vozacem opasnog tereta, nije dovoljna samo zelja, potrebno je ispuniti neke uvjete koji se, makar ovdje kod nas, svrstavaju pod zdravstvene.
Poslan je, dakle, kod predupisa u srednju prometnu skolu (pardonirajte manjak velikih slova, molim), na "tehnicki" kod lijecnika medicine rada.
Zdrav je i prav, refleksi rade besprijekorno, fina motorika, i uopce sve po PS-u, a onda je sestra sa aparata za mjerenje vida pocela negodovati:
- Majketi - tako je pocela - pa ovaj mali ne vidi brdo dok se prid njim valja!
Majka Petrova je nekako to uspjela shvatiti kao osobnu uvredu. Skupila je Petra iz ordinacije, rekavsi:
- E sad je stvarno dosta svega.
I sutradan upisala dijete u smjer za vozace.
Ako imamo slijepe vodje, politicare i uopce ljude na pozicijama koje nesto znace, onda sasvim sigurno mozemo imati i slijepe sljakere.
Uostalom, ako su kriteriji takvi ... a mjere i mjerila onakva ... kome uopce vjerovati ... tko je zapravo u pravu ???
No comments:
Post a Comment