Program koji pretvara text u glas i obratno, ne radi dobro s balkanskim jezicima: to je razlog zbog kojeg rijetko koristim hr-tipkovnicu.
Sve audio knjige su na engleskom. I opcenito sve ono sto 'vole mladi'.
Engleski jest imperativ, lingua franca, sinequanon!
U danasnje vrijeme, cak i ljudi koji su u skoli ucili francuski i ruski, razumiju i pisu engleski, bez ikakvih problema. Nemoguce ga je ne znati. Losije ili bolje, ovisno o zanru u kojem obitavate. Ne o skoli koju pohadate (ili ste pohadali).
Kad vas, na primjer, u rodnome gradu zaustavi stranac da pita za smjer, ucinit ce to na engleskom, bez obzira sto dolazi iz Svedske. A vi cete mu odgovoriti onako kako najbolje znate, jer zelite pomoci, ostaviti dobar dojam, trenirati svoje znanje i svoju vjestinu.
Ako zafali rijeci, posluzit cete se i rukama i nogama, ali 'yes', 'of course' i 'how do you do' su tu, no matter what.
OKAY.
Sad zamislite da vas strejndzer ferma, a vi ne znate di ste...
Znate lengvidz, i znate da znate, ali ne znate gdje ste.
Znate za naprijed, natrag, lijevo, desno, ali ne i 'tu malo dalje iza ugla', 'tamo, vidite, kod onog bora', 'mala, lezeca zuta zgrada, pa iza nje'...
- I ti govoris da znas engleski, knjige da citas, i objave postas?
Silence is ultimate sound - negdje sam vidjela - the best answer to a fool.
Nije ugodno stalno imati osjecaj da ste okruzeni idiotima.
Izbor je, dokazivati se, sto uvijek znaci svadu. Ili postavsi jednim od njih, nadati se promjeni znacenja rijeci.
Nekako slutim da je tako bilo - u pocetku.
No comments:
Post a Comment