Budući da ne može prihvatiti da postoji nešto što on ne zna, ne može shvatiti da postoji svijet koji on ne vidi.
- To što te ne vidim, ne znači da ne postojiš.
Ili znači?
- Da, ali ja sam tu. Može me se osjetiti. - udara se, čujem, dlanovima. Po licu. I odjeći. Njuška, nozdrvama, i u takvim mi je trenutcima drago što ne vidim. Ne vjerujem da je lijep prizor.
Samo ono što on ne vidi - ne postoji.
Kad pokušavam pričati o ograničenjima i o ograničenosti, o tome govorim.
Neki od nas mogu vidjeti dvadesetak centimetara od svojeg nosa. Mnogi ne vide ništa osim njega.
- Padne li ti kad na pamet, kad te zapljusne miris (ili filing) kojem ne znaš logičnog izvora, da te okružuju anđeli ili demoni? Nevidljiva bića iz paralelnog svijeta, kojima si ti možda vidljiv, zanimljiv, a možda im do tebe nije stalo?
Ako ste ikad pokušali uspostaviti smislenu komunikaciju s njima, onda znate što je razočaranje.
Takav je naš, baš svaki razgovor.
Ali zgodan je izgovor:
- svi osim vas vide dobrotu, jedino vi vidite nepotrebnu muku, za obje strane.
- odjednom posjedujete supermoći, koje umjesto vas premještaju stvari, koje, makar što se vas tiče, niti ne postoje.
Kad je pjesnik rekao da ovo nije svijet za nas, je li imao u rezervi neki drugi?
No comments:
Post a Comment