glasovi u tvojoj glavi

Sigurna sam da moja mama nije bila jedina mlada žena koja bi sa tržnice donijela nelijepe crvljive jabuke, i priču da nema boljih i zdravijih od takvih, jer "Neće crv u prskanu voćku!".

- Ništa ne treba suditi po vanjštini. Ono bitno je očima nevidljivo.

I, naravno, 'samo se srcem dobro vidi'.

Nitko ne bi pojeo te jabuke. Nisu bile dobre niti za blender, a ni za u pitu.

Ako se je tko od ukućana i ljutio na prodavača, koji nema srama pred očima boga, ako već nema pred očima svijeta, ja za to nisam znala. Ali jesam osjećala, iako je bilo nejasno zašto, da se treba ljutiti na mamu.
Mislim da bi se ovdje lijepo uklopila priča o čarobnim riječima, iako svi tvrde da samo jedna slika vrijedi tisuću njih. I, slobodno me držite za riječ, jer, lako je izluditi iscrpljenu ženu, ali slijepu nije:

Iako nisam znala kakva je ta jabuka, pojela ju ne bih. Nisam popuštala ni pred molbama ni ucjenama.

"Glas u mojoj glavi" je uvijek bio jači od glasova izvan nje.

Pretpostavljam, kad vam je suđeno da se vodite božjim GPS-om, tada ni poznati ljudi, ni umiljate riječi, ne igraju veliku ulogu.

Taj glas, kojeg zovete umutarnjim, zapravo nije u glavi, niti van nje. Jednostavno, to je nešto što vam ne dopušta da budete nemaran prema onome što smatrate svojim. Bilo tijelo, bila odjeća, bili to ljudi do kojih vam je stalo...
Ako ste pomislili da mi nije stalo do mame, da sam vrijeđala njene osjećaje ne uzimajući hranu koju je za mene u najboljoj namjeri kupovala, istina je da sam na taj način odvraćala i nju, da jede trulo voće.
Emocije nemaju nikakav značaj pred životom. Još su jedna šarena laža, kojom maskiramo ono što bi 'srcem' možda i mogli vidjeti.  

Žao mi je što mnogi ne vide.

______________________________

Ok. vidim da će ovdje trebat pojašnjenje naslova:
"Glasovi u tvojoj glavi" nisu ništa drugo nego molbe i ucjene drugih ljudi na koje, nekad odlučiš, a nekad si primorana pristati. (propust ponekad može biti glasniji od čina)
'To je dobro za tebe / to je loše', 'to je zdravo i korisno, svi to rade / imaju / vole', 'učini to, tako, toliko puta i nikako drugačije'... Pristaješ uz tuđe podvale, a onda smišljaš razloge i izgovore jer bude teško pred samom sobom priznati kolika si budala možda bila.
A ovo o čemu dalje pišem, nije glas, nema riječi ni zvukova. Tišina je koja liječi.