Monday, May 18, 2020

ne mogu te vidjet', ne želim te čut'

- Ono kad smo ti mi bile jedanput pricale, ono ona ti je rekla da ono ono da ono znas ono -

Mozda je u pitanju kakva javna tajna, nesto sto se samo po sebi razumije, mozda kakva interna, pa je potrebno govoriti u siframa tako da vas samo bog razumije, lako moguce da je popracena grimasama i i gestama koje govore vise od rijeci, ali ono sto zbunjuje je spremnost slusatelja da se ukljuce u konverzaciju i pridonesu, jos koje " ono, ono" i " znas ono". 

Ne moram se sama iskljucivati, iskljucena jesam, drage prijateljice, hvala, hvala, hvala. 


Netko je rekao da se obicni ljudi opuste u drustvu slijepih kao da ih niti nema, nevidljivi su im. (Iako je stvar prakticno obrnuta.)

Ne vjerujem u takve tvrdnje. Po mom iskustvu, obicni su u drustvu slijepe osobe jos napetiji i nervozniji (ne znaju sta ce sa sobom, nemaju publike), rijecju - opasni su. 

Izmisljaju nacine kako da me "vrate u zivot", smisljaju smicalice, koje ja zovem zamkama za ptice; a kad im umaknem proglasili bi me glupom, da samo nisam tako jadna. 

Ne mogu ni zamisliti da je nekom njihovo drustvo nezanimljivo. 

Ne mogu od slike koja zbori tisucu rijeci, izabrati ni jednu imenicu, pridjev ili glagol, kojim bi olaksali meni da otrpim njihovu prisutnost, ili dokazali sebi da mogu biti osobe koje se "mogu sa svakim, pa cak i sa ovom". 

I stalno i uvijek i bez prestanka u krug isto isto isto... 

- Znas, ona ti ima nesto s ocima, ono eEee, ono, a mozak i oko su ti povezani, ima neko ostecenje mozga... 

Ne stvaraju nista novo, korisno ni lijepo, samo prevrcu istu pricu na uvijek isti nacin, sa uvijek istim zakljuccima, i uvijek istim nedovrsenostima: jer ako umuknes u po' slova, trazit ce te radi nastavaka... Potreban si. S tobom prica nema kraja, a bez tebe, nema price. 

Osteceni diskovi i ploce, preskacu na uvijek istom stihu. Pitam se, je li stvar takva i sa centrom za govor i izosenje impresija. Iznesene impresije, ne zovu li se ekspresijama. 

🌋

Oh suti, suti, suti, za miloga boga, usuti. 

🍃🍃🍃

'IN is the only way OUT'




3 comments:

  1. Ono sto ne mozes vidjet, ali zato sto cujes - naslucujes: ta pametna i suosjecajna lica koja blebecu bez veze, se toliko uzasavaju samoce da boli.
    Slika koju kroz oko vidimo u mozgu je izokrenuta slika stvarnosti: lijevo je desno, crno je bijelo, pametno je glupo... :-)
    Tisina je antidot za sve. A tisinu se moze naci samo u samoci. Na dobrom si tragu. Mir, mir, mir ��❤

    ReplyDelete
    Replies
    1. vrijedi li isto 'izvrtanje mozga' i za zvukove (rijeci) koje cujemo: tada bi bezvezno blebetanje bilo umno raspravljanje 😁

      hvala ti na podrsci, puno mi znaci 🙏❤

      Delete
    2. Ne vrijedi. Rijecima sami dajemo znacenje, vec prema raspolozenju. One vjerojatno misle da govore mesto pametno, ti, ocito, ne.
      A zvukova sto se tice: vidi kako ti se koza najezi na neugodan zvuk, a na ugodan kako se rastopis ko maslo :-)
      Nema to veze s mozgom. Ili bar, mozak ne igra znacajniju ulogu.
      Ali dobar pokusaj!

      Delete