Kako znam? Ne znam: meni se izmjenjuju manje i više zagasite nijanse roze. Ali znam njega :)
I meni i njemu je zgodnije obično dopisivanje, ali on se s vremena na vrijeme voli uvjeriti da sam živa i zdrava, a ja volim njega. Toliko da se ukažem, s vremena na vrijeme.
Kad se pozdravimo, on kaže "Čujemo se", ja kažem "Vidimo se".
Ako nas tko sa strane vidi ili čuje, promumlja kako imamo čudan smisao za humor. Ljudi koji mumljaju, po mojem iskustvu, nisu duhoviti: kad se ne bih mogla smijati samoj sebi, plakala bih čitav život. Kad ne bi bilo mumljača, život bi bio lijep.
Ima i onih drugih, koji, kad vide da nešto nosiš s lakoćom, be pitanja i pardona dođu i natovare još nešto svoje.
Ne mogu, niti je na meni, nositi sav teret ovog svijeta.
Zato se držimo sa strane. Ne skrivaju nas zbog toga što nas se srame, nego zbog toga što nas štite.
Većina ni to ne razumije.
Misao današnjeg dana je bila:
Ono što je pojedincu moguće, gomili je nemoguće.
Sutra bismo mogli testirati vrijedi li i obrnuto.
No comments:
Post a Comment