Ovih me dana češće nego inače pronalazi misao, koju je većina vas najvjerojatnije najprije čula u Davida Ickea, da je sve 'ništa'.
Slijedi, naravno, logika kvantnog fizičara: sve je sastavljeno od atoma, atom od neutrona i protona koji se privlače i odbijaju, a sve oko i između toga je prazan prostor. Više toga je ništa nego što je nešto.
Stoga,
mi sami smo više ništa nego nešto.
Ako je tome tako, logično da se moramo nekako izmisliti da bismo mogli prihvatiti da postojimo, jer nas inače nema.
Bliži smo nevidljivom nego vidljivom, jer smo sami više nevidljivi nego što smo vidljivi.
Realno, površina koju zauzimamo, izražena u mjerama (kojim god), veća je iznutra nego izvana. Ako u nju uračunamo sve organe, sudove i ćelije. Prema vani smo je koža.
Moguće da se zbog toga toliko nastoji iščupati van sve introverte i autiste svijeta. Više znaju. Opasni su.
Na vani je lakše. (kontrolirati svijet) (bar tako se misli)
Unutra je ljepše.
Sutra je guru pournima, svakako se poklonite svojemu ništa :)
No comments:
Post a Comment