reci nešto!

Priroda nam je dala dva uha i samo jedna usta, da bismo dvostruko više slušali, nego pričali. 

Kad iziđete u društvo, ta formula ne važi.
Dok sam bila mala, naučili su me da moram biti tiho dok odrasli pričaju. Zbog toga se činilo da su priče bitne, a odrasli ljudi da ih znaju više. Mislila sam da ću, šuteći i slušajući, dok odrastem znati mnogo priča.

Međutim, kad ste dio društva, shvatite da je, ono što se zaista računa, vidjeti i biti viđen:

Tko je tamo, tko s kim stoji, kako drži ruke, kako je odjeven, kako se cereka, a ne zašto...

Odrasli ljudi doslovno samo proizvode zvukove, bez značenja. To su doslovno "t-t-t-t" i "khm-hm-mhm-aoh", koja, kad shvate da ih netko motri ili im se namjerava približiti, pretvore u riječi: "Evo, evo je, pazi, aha, je a vidite, da jučer baš..." pa poteče izmišljena priča.

Što su na višoj hijerarhijskoj ljestvici, to su priče blesavije, i zapravo se čini da su zamke za ptice: dogodilo vam se, sigurna sam da ste primijetili kako kad vam iskrsne neki problem, uskoro iskrsne i rješenje, koje nije predaleko od problema, jer mu je uzrok ista grupa ljudi.  

👸

Kad vam priroda da dva uha i jedna usta, ali ne i oči, uši ćete koristiti maksimalno, usta minimalno:

Tko je tamo, tko s kim stoji, maše li rukama, zašto se cereka...

Blesavi cerek, koji netko sa strane može shvatiti kao puko veselje, u velikim društvima meni zvuči šuplje. Kad se približite shvatite da, ako ne služi kao mamac ili kamuflaža, obično osoba koja je na višoj hijerarhijskoj ljestvici vrijeđa nekog tko je u poziciji nižoj, ovaj se smije da ne bi plak'o, a bešćutni slušatelji šire glas kako je boss duhovit i kako ga svi vole.

Miješa li zrak rukama, to je opasna radnja, skloni se od takvih.

- Priđi 'vamo, šta si se odmakla, uvijek si sama...

(U boljem sam društvu.)

Kolika mora biti bol samoće kad su ljudi spremni trpjeti ovakvo što. I još težiti k tomu. I još biti tužni ako nisu tamo.

- T-t-t-t...
- Mhm, da, da, da. Ma neeee... - Aha ha ha ha
- Jaooo, ma vidi nje. Reci nešto!

Koliko li je zvuk bezvrijedan, kad ga se ovako razbacuje?

(A da za promjenu ti ušutiš? Pa da svijet opet poprimi oblik.)