Dijelim spoznaju:
da idem mlađa...
(ne zato što je danas mlađak, iako ima veze s mijenama prirodnog satelita*)
ispada mi, najme, kosa jednakim intenzitetom kao i prije 20, 30 godina, ali postaje gušća. U jednakom omjeru ispadaju tamne i srebrne vlasi, što znači da tamnih ostaje više, jer srebrnih bijaše manje.
Sad, ako se pitate, o boji, formi i estetskim detaljima, reći ću da su mi od ranog djetinjstva (ako ne po rođenju), udijeljeni ti neki vještičji signali - osim srebrenkastih očiju, oduvijek imam taj svijetli pramen iznad čela, baš kako su Diznijevi animatori prikazivali zločinke u ljudskom izdanju. Do ovih sad godina, može se reći da je taj pramen postao otmjeno sijed. A toga otmjeno sijedog, ako je vjerovati tragovima s metle, rješavam se zdušno!
Znate kako već imate običaj ljude, za koje vam se čini da vas ne gledaju, reći da nemaju duše. Tisuću i jedan put mi je oliver pjevao 'o bez duše, lijepa'.
Nije vam do mene, do mjeseca je. Čini da se ravnam po zakonu prirode. Po duši svijeta. Koji ja poznam. Ne po svojoj, jer nje nema. Nije moja. Ne pripada meni. I to, ne da je dobro, sama spoznaja, oslobađa.
Ne vrti se, prijatelju, sunce oko vas.
Niti se vrti oko mene.
Ono čak ne mari vrti li se zemlja sa svime što sadrži oko njega. Iako se vrte...
__________________________________________
*https://www.paungger-poppe.com/index.php/de/aktuelles/der-mond-heute
No comments:
Post a Comment