druga dimenzija (necenzurirano)

Pljusnula je ta ljetna kiša, i nebo je postalo zlatno. 

Da se razumijemo, zlatno u mojem poimanju zlata, ne u nekoj posebnoj nijansi žute ili bijele boje. 

Dakle, zvuk padajućeg zlata me iznio na balkon, i bez razmišljanja i bez neke namjere, ispružila sam ruke da uhvatim što je moguće više. 

Kapi su bile krupne i rijetke. Jedva da je koja pogodila otvorene dlanove. I pomislila sam da bih trebala nabaviti veće ruke. 

U toj misli, kiša je stala. 

Na vijestima su rekli da je neki dio svijeta pogodio razoran tornado. Brojali su mrtve i ozlijeđene, s ne baš velikom preciznošću, ali s obećanjem... 

Efekat leptira? Fakat! 

Netko odozdo je vikao: 

- Jesi li se smočila, kurvoooo... Jesi li mokraaaa... 

To je mogla biti obična galama, kojoj je netko davao značenje prema trenutnom raspoloženju. Mogla su to biti samo aaaaaa, i samo ooooo, ali budući da ih je netko valjao po ustima, i utiskivao u nečije uši, postale su riječi:

- Vidim te jaaaa... vidim ja tebe dobroooo... sad bi se jebaaalaaaaa... 

Galama se nastavila, ali nisam na nju obraćala pažnju, nisam ju percipirala kao nešto što bi me se ticalo, zvuk kiše je bio važniji i jači. 

Događala se neka izmjena energija, i to stvorenje je bez sumnje sudjelovalo u njoj, niti ne znajući. 

I 

na taj način, većina ljudi provede svoj život. Ne mislim pri tom "nesvjesni stvari koji se oko njih događaju", niti mislim na "sitnice u kojima treba uživati, ili na njih makar obratiti pažnju": 

(niti je ljetni pljusak sitnica, niti je sitnica galamdžija, kojeg se u stvarnom svijetu plašim)

Mislim na tobožnju okupiranost stvarnim svijetom i stvarnim životom. Mislim na važnost koju daju svojem tumačenju toga što je stvarni svijet i što je stvarni život. Mislim na ozbiljnost i na odlučnost kojom nastoje provoditi ta svoja tumačenja u djela, i osuđivati sve one koji ih u tom, na ovaj ili onaj način, ne podržavaju.

U ljudskoj povijesti, oni s više mašte i organizacijskih sposobnosti su uređivali društva u kojima je moglo postati moguće slušati kišu bez straha da vas se obilježi ludom, i zaspe kamenjem. Uspostavili službe koje će vas štititi od nasilnika, odnosno, one koje će vam vidati rane, ako ove prve ne uspiju u svom zadatku. Odredili mjesta za karantenu, sigurne kuće... 

Jer, svi znamo kako nasilje operira, ali samo rijetki znaju što vam sve može šapnuti kiša. 

Famozni progres, neprevedivo "beyond", je svaki put zapelo, kad bi službe same sebi postale svrhom, i kad bi nekoj budali palo na pamet da razvoj treba biti održiv, a radna mjesta očuvana. 

Zbog zakona ponude i potražnje, nasilje, glupost i galama, postaje zlato. 

Razumijete?

seeing everything the way it is

 https://www.youtube.com/watch?v=d_6G6F6GS94 

(oko devete minute, ali pogledaj SVE)

val

Lijecnik, koji me prije par godina, kao slijepu osobu, odbio primiti - sestra iz njegova tima mi je doslovno rekla da "ne primaju takve te" - poziva, umiljatim glasom politicara, sve gradjanke i gradjane na masovno cijepljenje protiv bolesti covid-19. Posebno se to odnosi na sve zaposlenike u turizmu, te na djecu, 

"...tako da bi mogli sretno uci u novu skolsku godinu, nakon ljetnih praznika...".

Kako god su na svim vijestima, jos proslog mjeseca, brojili mrtve i zarazene, tako sada broje 'nocenja', 'ulaske i izlaske' (stranih i domacih) turista. 

Sve je broj. 

Jucer smo imali astronomski dan ljeta, medjunarodni dan joge, i ekadashi. Danas se u mojoj maloj zemlji slavi dan pobjede nad fasizmom. 

Za rucak sam jela sladoled. Za veceru sam imala sladoled. Svi govore: "Toplinski je val'". 

Direktno iz plasticne kutije, tvornicki napravljen, kontroliran i zapakiran. 

Tri okusa. 

Sva tri su bila ista. 

kršćansko opraštanje

Jedna stvar koju, takozvano pristojni ljudi razumiju, jest hijerarhija. Kada se, u društvu, jasno podijele uloge, živjeti je lako: Znadete koga treba mrziti, a kome se ulizivati - iako se u praksi, ova dva pojma(?) (ili radnje?) mogu odnositi na istu osobu; Koga morate voljeti, i na koji način - sve je definirano. 

Jedina koja životu samome daje draž, je laž. Laganje je znak dobrog odgoja, i očekujete da svi lažu. Ponešto, pomalo, ponekad, ili sve, stalno, uvijek. Jedina stvar koja, takorekuć nema ograničenja.

Zašto, i zbog čega lažemo? 

Valjda zato jer ne želimo uvrijediti, a u isto vrijeme ne znamo što koga može uvrijediti: 

na primjer: 

Baš vam je ružna curina frizura, ali znate da ju je platila skupo i da se napatila par sati čupanja i bojenja i kuhanja, pa kažete: WoW, super izgledaš!, neka joj barem osmijeh sija, ona to i tako neće znati. 

ali, na primjer: 

Ona očekuje laž, ali svejedno je sretna, jer zna da je svojom bijelom lažju želite usrećiti... I vi pomislite, kako je glupa, a friz joj je očajan, i takva će izać vani na ulicu, i ljudi će ju gledat i misliti kako je ružna, i glupa, i baš se dobro osjećate... 

Osjećate se moćno, jer možete, jednom riječju, rečenicom, utjecati na nečije raspoloženje, i na nečiji život. 

Čarobne riječi! Vi znate. 

Postoji mudra izreka (baš iz Knjige Mudrosti), koja se pretvorila u moto: 

"Ne svraćaj neprijatelja sa zla puta, na taj mu način žeravu na glavu mećeš." 

Neka griješi. 

Za male stvari, kod malih ljudi. Za velike, kod velikih. 

Laž se tolerira. I ne samo da se tolerira, na nju se potiče i hrabri. 

Promislite, uloge su podijeljene. Zna se tko je neprijatelj. Pa neka gori! 

Kad se pitate zbog čega su svi tako nepovjerljivi i zbog čega je toliko važno znati, tko s kim spava i tko što jede: svinjetinu ne jedu neprijatelji, a ako imate celijakiju, to je siguran znak da niste u dobre s bogom jer je pisano da je kruh svagdašnji, tijelo kristovo... 

Budni budite, otvorite oči, ne budite slijepi! 

A oni će vam i takvima kakvi već jeste - oprostiti.

kršćansko prihvaćanje

Nisam kilavica, čitav se život bavim sportom, aktivna, pokretna, a onda sam u zadnjih par godina nakupila 45 kila. Noge mi natiču, sve me boli, ne da mi se prstom maknut... 

Koliko često čujete da se netko pravda što fizički ne može nešto napraviti, da preduhitri ove koji bi ga optužili za lijenost, ni sam ne vjerujući da je možda ulovio nekakvu ozbiljnu bolest? I, s tim u vezi, jeste li ikada čuli da netko osjeća ili izražava jednaku količinu srama i krivnje kada nešto ne može razumjeti? 

Možda je zato svijet izmudrio onu izreku da snaga klade valja, ali da um caruje: 

Ako ste, kojim slučajem pripadali ovoj grupi koja je klade valjala, pa su vas naglo, godine ili kakva slabina, onemogućili u tome, za očekivati je da ćete se odjedanput osjetiti nekorisnima i početi tražiti razloge, zašto je to sad odjednom tako. Bojite se da ćete izgubiti poštovanje okoline. Strah vas je da će vas, sada kad ste im nekorisni, prestati voljeti i trebati. Je li tako? 

Ako ste kojim slučajem, pripadnik skupine, koja je čitav život umovala; onoga trena kad izgubite sposobnost rasuđivanja, sami to nećete primijetiti. Ali okolina hoće. 

Ili neće? 

Ako su vas do tada slušali, i pokoravali se vašim mušicama, nastavit će to i dalje. 

Ako vaše preporuke, nisu bile mušićave, nego dapače, svakome na korist, primijetit će i te ka ko, ali vas neće zaboraviti, vašu staru slavu :) 

Međutim, to je drugi par rukava. 

Što ako ste novi u društvenoj zajednici, i tek se trebate dokazivati, da bi vas se prihvatilo. 

Ovome koji je stvoren za valjanje klada, lakše će se vrata otvoriti. Ovaj koji to nije, morat će se svojski potruditi. 

Kao neki oblik poticaja, okolina je našla da 'izrugivanje' radi dobro. 

- Ajde upri, šta si se prepao, neće te ugrist, vidi ga! Hahaha 

Ako se spotaknete, ili pod teretom malaksate, zatuku vas. Nitko ne treba kilavce? 

- Možda je bolestan, pa da ne zagadi ostale. 

Lijenost je bolest? 

Smrtni je grijeh. 

Kad to shvatite, i uvjerite ostale u to što ste shvatili, možete se upisati u ovu drugu grupu, grupu koja umuje. 

- Pametan je mali, mudar je. Bit će od njega nešto. 

Treće nije dano. 

Sad ovaj pametni mora spasiti ove koji ne mogu fizički raditi: rješenje je karantena. 

Lazareti. Kao privremena rješenja. Samostani i manastiri. Za na duži rok. 

Sve je dobro raspoređeno, sve se dobro zna. 

Kao profesorica klasičnih jezika dobar dio staža provela sam u katoličkoj školi. Posao je stvoren baš za mene. Ili sam ja bila stvorena za njega. Sitna slova, mir i tišina. 

Onda se netko sjetio da smo premirni, da nas se treba animirati. Organizirati izlete, igre i bakanalije. 

I sve su to super ideje, market friendly. Većina je jedva dočekala i prihvatila s bučnim odobravanjem. 

Nije mi ni na pamet palo da se moram opravdavati, zbog čega neću moći sudjelovati u takvim događanjima. Podrazumijevalo se. Koliko je vremena prošlo, od gradnje samostana, mislila sam, moralo se upiti u zidove, svo to svekršćanski bespotrebno trpljenje. Radujte se, i pustite druge da se raduju. Radite to što radite i pustite druge da rade što već rade. Igrajte se kad vam se igra. A kome nije do određene vrste igre, pustite z bogom. Ali:

- Mi smo nju kršćanski prihvatili, primili pod svoje, sve smo joj ponudili, isto kao i svima drugima, a ona opet tjera po svoju. 

Čeka se da netko tko umuje, i umije uvjeriti druge u to što je razumio kaže: 

- Nismo svi isti, ima nas velikih i malih, snažnih i slabih, crnih i bijelih... 

 ... da nije to 'prihvaćanje'. Prihvatiti bi značilo ne očekivati da se taj netko uklopi u nečije šablone, pod svaku cijenu... Pa, za ime boga, niste vi Bog! 

To je to što biste trebali moći prihvatiti. 

Do danas nisam upoznala nekog to bi mislio da nije. 

Oni trpe i oni podnose s dignitetom. Toleriraju, svih i svakoga. Sve! Baš kao što je Isus na križ bio razapet, tako se i njih sad razapinje. 

Sve zbog toga, bojim se, što su se svrstali u pogrešnu grupu.

usporedbe i analogije

U nekoj dalekoj zemlji, sudarila su se dva autobusa pri cemu je nastradalo desetak ljudi. 

Sto je izazvalo urednika dnevnika da to uvrsti u udarne vijesti, mozda se moze objasniti teorijom kaosa. 

Iako bih voljela misliti da se radi o memento mori faktoru: sjeti se, covjece, da si smrtan i pazi kako koristis energiju i vrijeme koji su ti dani na koristenje. 

Samo odgovorno! 

Zanimljivo je, kako se Bila Gejtsa napada jer navodno zeli depopularizirati Zemlju, kao da je to njegov osobni izum. 

Medjutim, nije. 

Koliko se sama mogu sjetiti, prvi put sam cula o takvom necem jos kao srednjoskolka: onaj britanski filozof je navodeci dobra djela koja su polucila katastrofama, iznio bas takozvani napredak u akuserstvu, posljedica cega jest bio smanjen broj mrtvorodjencadi, ali povecan broj gladne i gole i bose djece... 

Posljedica cega je bio izum bend ejdova. 

Prst u uvo i - pivaj! 

I bas zato i jest simpaticno, kako svi odmah znaju zbog cega nam bog daje invalide, neka zive medju nama: 

da se sjetimo cesce, da moramo biti zahvalni na tome sto mi imamo (a oni nemaju). 

Uistinu, i zaista, kazem vam: 

nije li to najgori oblik tupila. Nije li to smrt sama? 

bezrazložne kletve se ne ostvaruju

Slušam neku radio emisiju, spiker se žali kako nitko nikoga više ne poznaje: 

Ljudi, govori, iz iste zgrade se više ne pozdravljaju... Prolaze kraj tebe k'o kraj turskog groblja... Kao, ne znaju te. Nema onog 'Dobar dan, kako steeee'... 

Što se mene tiče, nisu to nikakve novosti, ni vijesti: 

živim u jednom od takvih solitera: da povremeno ne čujem lavež pasa, ili nervozan plač djece, mislila bih da, osim mene, ovdje nitko ne živi. 

S vremena na vrijeme čuju se zvukovi nekih strojeva, možda se blendaju zdravi napitci, a možda se usisava prašina, to bi bio znak da ima ljudi koji preživljavaju u modernom svijetu, ali nekako mi uvijek prva asocijacija budu pneumatske bušilice, brusilice, čekići i daske - gradilišta. 

Možda pod utjecajem vijesti sa radija... 

Čak ni lajfstajl emisije, ne idu u prilog podržavanju života, govori se samo o održivom razvoju i o očuvanju: svi smoodjedanput ugrožene vrste.

Bude mi, ponekada pomalo žao kako se u ime progresa sve zalilo betonom, i ogradilo žicama... (Sigurno se radi o prelijepom betonu i o ukrasnim žicama, inače ne vidim razloga...) A onda dovelo cajku da unese život. 

-.-

Nakon patetična govora, glazbeni je pustio Sympathy for the Devil, Pleased to meet you, hope you'll get my name 

But what's puzzling you is the nature of my game ... 

Ugodna promjena! 

Gledajte, 

taj radio-spiker, i taj glazbeni urednik, komotno mogu biti moji prvi susjedi: ja (njih) ne vidim, a oni se odluče ne javiti. Jer je tako lakše. 

Zahvalna sam na tome, ne mogu reći da nisam, niti da me to čudi ili rastužuje: 

gle'jte, oni se ponašaju kršćanski: Čini drugome, onako kako on čini tebi (ili tako nekako)... 

ergo, pravi se da ne vidiš. (ili tako nekako) 

Jedino što, Ja, kad osjetim prisutnost ljudi, počnem verglati 'dobardan, dobardan dobar...' pisala sam već o tome... sve dok netko ne odzdravi. Rijetko se kad to dogodi. 

I to je u redu: možda oni klimaju glavama, tko to zna, možda odmahuju rukama, a možda mi mašu. Ako namiguju, e to bi stvarno bio doživljaj! Ako nema glasovne poruke - nema nikoga, razumijete, prođem pored, pokraj, mimo, produžim...

k'o ko' tuskog groblja. 

Nekad čujem kako mumljaju nešto sebi u bradu, znate, kao psovke i negodovanja. Takva su vremena došla: nekoć smo tražili saveznike, a sada tražimo krivce. Logično je da je kriv onaj tko se ne brani, zar ne?

Govori mi prije neki dan 'susjed(?)': 

- Dobro se vi snalazite... 

Ja ponosna odgovaram: 

- Da. Jedino je s ljudima problem... 

Yep, samo što vani nema nikoga, sve je to samo u tvojoj glavi. 

Jel' vidite i vi onaj bumerang? 

:D

van ish

Ovdje je mogla stajati reklama: 

"Nakon nekoliko tjedana pranja ruku, omeksivacem za rublje, poznatog proizvodjaca, primjeceno je da su zadebljanja od starih oziljaka znatno meksha i tanja, a dodir je... na dodir su..." 

... a onda su mi se poceli lomiti nokti... 

☢️

Nedavno su mi rekli, cemu vodim ovaj blog, kakvu ja korist imam od svega? 

- Mogla bi makar objesit reklame... 

(kad vec nisi sebe) 

I stvarno: cemu? 

- nema slika, 

- linkovi ne rade, 

- nekontaktibilan, 

- ne donosi novce,

- na besplatnom template-u 

-.- 

Tako je to kad si rodjen slijep.