biti jorge borges

Boravci u knijižnicama postali su krajnje naporni, otkad su se knjižnice pretvorile u mjesta društvenih događanja. 

Nekad se uživalo u šuljanju između polica, njuškanju tragova, brojanju pečata koji su označavali koliko je pari očiju i naočala paslo na kojim poljanama. Pitajući se, čije su to oči. Vide li na isti način sve te znake i oznake. I kako to mozak kojem služe, raspoređuje i proslijeđuje na daljnje korištenje. 

Puno je ljudi koji čitaju. Još više je onih, koji se time hvale. 

Zbog toga su, pretpostavljam, knjižnice i postale mjesta za druženja. 

Izložbeni prostori i predavaonice. 

Žamor, dostojan kafane. 

Negdje sam pročitala da postoje dvije vrste čitača: oni koji čitaju stare autore, i oni koji čitaju autore koji čitaju stare autore. 

Bojim se da bi ovi potonji, riječ koju čak tri puta ponovih, povezali s autima, ili makar autogramima. A potonju sa instagramima. 

No, nebitno. Bitno da se čita. 

Moj knjižničarski staž je bio uglavnom uzaludan. Gospođe koje su me s velikim strpljenjem nastojale uputiti u posao, gubile su strpljenje svaki put kad ne bi nekome od stalnih korisnika prepoznala lik, sve dok mi isti ne bi rekao ime ili broj svoje članske. Nikako im nije bilo jasno, kako netko 'tako glup, može imati fakultetsku diplomu'. 

Kao što vidite, izvrsno čujem :D 

I što se tu još ima dodati? 

Kad mi je jedna od kolegica, vrlo ozbiljno i revno stala tumačiti, tko je dotični gospodin i gdje radi, tko su mu bili djedovi, i kakve su mu tazbinske sveze, postalo mi je jasno da su u tom časnom zanimanju, najmanje bitne - knjige. 

Za nedajbože je bilo važno znati tko s kim spava, tko vara ženu, muža i ljubavnika, a tko usput voli primit i u guzu. Tko što jede. Kako i kad posti. Pere li ruke jer mu vjera tako nalaže. Voli li pivo, ili tursku kavu. 

Voli li više ljude, ili je zaluđen tehnologijom postao od svega otuđen. 

Na isti su način prije par sto godina sotonizirane i spaljivane knjige, e da bi šta? Da bi knjižnice nicale ko lude gljive nakon kiše, i da bi se u njih premjestio život koji je prije taborio u krčmama i po bazarima. 

To se zove korakom naprijed. Spori, mali, kratki, ali slatki. 

Bog nam dao 800000 knjiga i - tamu.