Današnja emisija hrt-a “Dogodilo se na današnji dan”, podsjetila je na rimskog cara, koji je bio nesigurna govora i hoda, te zbog toga čest predmet poruge.

Prigoda za podsjetiti na činjenicu, koliko je ljudska svijest evoluirala od vremena, kad je pater familias imao vlast usmrtiti (ili izložiti) dijete (člana obitelji) s kakvim tjelesnim deformitetom, do vremena kad je šepavac i mucavac Klaudije postao carem. A onda od vremena šepavih, gluhih, mucavih i slijepih careva i kraljeva, koji su unatoč povlastenim položajima u (svojim) društvima, ipak bivali predmetima poruge, pa do danas, kad većina ljudi ipak razumije da nije pristojno smijati se nekome u lice.

Druga činjenica, da ruganje ljudi odrađuju iza leđa, anonimno i u strahu, mogla bi biti upozorenje o postojanju drugačijih vrsta invaliditeta, koji daleko više uznemiravaju, ali koji još nisu uzeti za ozbiljno, niti kao takvi, imenovani.

Bez sumnje, radi se o deficitu – nečega.

Htjeli ne htjeli, morate priznati; Klaudije, koji je imao jednu kraću nogu, ili onaj drugi, koji je bio slijep, u ovoj su igri u prednosti. Vidjelo se, očito je bilo, što njima nedostaje. Um, razum ni maniri, sigurno ne.