Koliko, za stvarno i u stvarnosti, loše vidim, shvatim tek kad se usporedim sa ljudima koji imaju slične probleme:
Prijateljica koja je izgubila vid u svojim tridesetima, i kojoj je izračunat postotak invalidnosti veći od 80, zna i može uputiti turiste kad je pitaju za smjer:
- Eno tamo, iza onog kantuna, možda pedesetak metara, kod onog bilog mercedesa, pa onda livo...
Ja ništa od toga ne vidim niti prepoznajem, iako nisam u kategoriji 80%.
Možete pomisliti da je sredila dodatak, preko veze. Nije. Ne poznaje nikoga, niti nju tko prepozna. Ali zna biti vrlo uporna kad joj je do nečega stalo, glasna i prilično neugodna.
Pitam ju, neki dan, što će joj svaki mjesec nove leće, naočale, povečala, kapljice i lampe:
- Odmori se malo, svijet je ljepši kad su oči zatvorene :)
- To ti samo misliš!!
Njoj je do borbe. Netko joj je rekao da je život borba, i ona je povjerovala.
No comments:
Post a Comment