Svi su na neki način nesposobni za nešto i svakome nešto nedostaje, ali to nam ne bi smjelo kvariti doživljaje.
U današnje vrijeme više nije moderno reći "hendikepirana osoba", sada kažemo "osoba s posebnim potrebama". Kažemo da je osoba posebna, ali ono što je zapravo 'posebno' je način na koji se odnosimo prema njoj. Možete to shvatiti i kao priliku da protrenirate svoju humanost, da shvatite da je život nešto čemu treba prići s većom pažnjom i brigom.
Bilo bi dobro da se ta vrsta osjetljivosti dogodi što je prirodnije moguće, bez da se čeka neko magično rješenje ili da se mora uređivati 'ljudskim' zakonima.
Bolesti, ozljede ili urođeni nedostatci, sve je to sastavni dio života i to kao takvo trebamo moći prihvatiti. Da, bili bi lijepo da svi imaju ruke i noge, ali netko ih možda i neće imati. Treba li mu se zbog toga još više zagorčavati život?
Nismo svi jednaki, i to je tako jednostavno! Hoćemo li sad, u ime jednakosti svima u društvu odsjeći noge, da bi svi bili isti?!
Čak su i ljudi koji nisu u kategoriji "osoba s posebnim potrebama" zbog nečega ismijavani: netko ne zna pjevati, netko ima velik nos... U stvarnosti je društvo to koje je hendikepirano. Uvijek ima netko misli da je bolji u nečemu od nekoga drugog, i da si za pravo da ga potcjenjuje.
Trebamo vidjeti što smo i tko smo, a ne što netko drugi misli o nama i hoće li nam se rugati.
Toliko je puno stvari koje možemo učiniti od sebe i za sebe, i svima učiniti život ljepšim :)
https://isha.sadhguru.org/global/en/wisdom/article/disability-not-take-away-joy
No comments:
Post a Comment