sadhguru + epstein

Bilo je pitanje trenutka, a ne mjeseca ili dana, kad će netko povezati Sadhgurua s epstein files-ima, ipak je potrajalo duže od očekivanog: 

Znate po onoj, gdje god da se ljudi kupe, eto ti njega! Je l olimpijada, olimpijada, svjetsko nogometno prvenstvo ili ono u kuhanju, festival boja i muzike, ili bilo koji službeni praznik, bilo koje države. 

(Čak da je upetljan u nešto sa slijepima i slabovidnima, i dobro svima, skroz.) 

Može bit da se išlo u odugovlačenja baš ciljano, a možda su čuvari bili prestrogi i preoprezni, morate paziti na reputaciju ako želite da se mir ustabili u svijetu. Obični mir, a ne pravedni ili održivi. 

I da vam, naravno, ne pati posao. 

A onda je netko u našu zatvorenu grupu postao poveznicu na rečenu objavu, bez poziva da se počinitelje sankcionira, kako je inače običaj u toj grupi. 

Sama baš nisam pratila čitavu tu galamu sa stvarnim epsteinom, ali nije me mogla mimoići, tako da znam, okvirno, da se radi o nekakvoj seks aferi u koju su upleteni svi mogući znani i neznani likovi od utjecaja. Političari, kraljevi, zvijezde, čak doktor Chopra! 

Čini se da su epstein filesi, stvarnoživotna verzija svih onih napetih trilera koje smo u životu pogledali; znate ono, kad jedan lik prijeti čitavom svijetu otkrivanjem nekakvih tajnih informacija i popisa, pa dok ga ne ulove. Ne bi li nas podsjetili, da smo i sami izloženi ili izlagani istim ili sličnim prijetnjama i strahovima, na dnevnoj bazi. 

Znate ono, šta će ljudi mislit o meni. 

- Eh, o tebi: a o ovom drugom? 

On je kriminalac. Ili ipak...? 

Zato vam spominjem Sadhgurua. 

Po filmovima smo mogli naučiti da nema baš razlike između žrtve i nasilnika, da nije baš jasno definirano tko je tko. Nekome je simpatičniji lovac, od onoga patnika, a nekome je baraba kul. 

Dakle, nije vaša sramota što imate tjelesne ili emotivne potrebe koje pokušavate nahraniti, a na tržištu je da ponudi. Ako ste prisiljen na nešto preko svoje volje, otrpite koliko možete i gledajte da drugi put ne upadate u isti položaj, i da dalje ne prenosite. To je sve. Nema tu pravde i nepravde, poštenja ili morala. Ovom drugome isto treba nešto, pa se snalazi s time što vidi da ima.

Osim toga, što se nekome čini kao strašno nasilje, nekome drugom može biti igra. Dok ne osvijesti snagu svoga tijela, u omjeru na snagu drugoga. Pa se prebaci s borbe na debatu. Opet ista stvar. 

Tako ja to vidim. 

 

Međutim, admin je obrisao post bez objašnjenja. Niti da je itko išta rekao, ali! 

Uskoro je stigla obavijest o početku prijava na neki od Sadhguruovih naprednih programa za napredne, i netko je od novaka bojažljivo pitao, što točno može očekivati, što se od pristupnika traži i što im se radi dok su u tim i takvim stanjima - blaženstva. 

Oni misle, i početnici i naprednjaci, da je blaženstvo stanje bez svijesti, nesvjestan si što ti se događa, nesvjestan svijeta oko sebe, te ti se takvom ošamućenom i ranjivom, može podvaliti bilo što, u ovom kontekstu, slikat će te pa ucjenjivat poslije, ali svejedno, upisuju te tečajeve. Dakle? 

Sadhguru im nije prva stanica, bilo je tih gurua, i po svoj prilici, bit će. 

Na nekim mjestima vas poškrope vodom, na nekima mažu uljima, negdje vam dlanovima ravnaju kosti, a netko vam na daljinu pošalje struju, ako mene pitate sve je bolje od skalpela i štipaljki, retraktora, laserskih zraka i svih onih aparata koji se tek izumljuju a ovi se na njima još uče, pa ipak nekako se unormalilo da je nazovi alternativac opasan, a klasični kirurg ne. Valjda, svakom svoje. 

Ali sad se pojavljuje taj seks skandal, i to je neugodno. 

Svi u vas gledaju i samo u vas bulje. Dok ste tako ranjiv i u potrebi. 

Kad vam proburaze neki otvor na tijelu, na koži, gdje ga majka priroda nije predvidjela da bi mogli vidjeti imate li srce ili kost, i to prikazuju kao najzadnju znanost, vještinu ili znanje, još do te mjere da se hvale kako obrazuju nasljednike, to je sve u redu, ali otpjevat krivo slovo u pravoj mantri, ili uzet zrno kikirikija u krivo doba dana, ili vezat ime gurua kod kojega odlazite, sa seks skandalom, auč! 

Pristrana sam jako još, nemojte mi zamjeriti. 

Treba mi malo vremena da se sjetim da je sve Šiva. 

black hole sun <3

0:) 

ajurveda se ne bavi bolešću

Kako moderna medicina sve više napreduje, tako i ajurveda doživljava svoj veliki povratak. Jesu li ova dva u konfliktu ili ipak mogu surađivati, pitanje je koje su studenti uputili Sadhguruu na zadnjem okupljanju, 1. srpnja 2026.  

Odgovor: Moderna medicina je vrlo kodificirana, potpuno šifrirana, zasnovana je na dokazima, i uglavnom se oslanja na farmaceutsku industriju. Orijentirana je na simptome. Kad nema simptoma, kada pacijent ne osjeća bol i kad nema vanjskih znakova bolesti, ali svejedno zdravstveno propada, alopatski sistem nema nikakav način da bi to znao. Mnogi ljudi umiru bez ikakvih znakova bolesti, jer alopatski sistem tretira samo ono što se može vidjeti i promatrati. 

Ajurveda se ne bavi bolešću, nego zdravljem. Ne liječi, nego poboljšava ljudski život. 

Riječ ayur znači život ili životni vijek. 

Pitanje koje ayurveda rješava je: koliko dugo može ljudski sistem trajati i kako osigurati da taj život bude proživljen u potpunosti. 

Istočnjačke civilizacije ne poznaju termine poput dobra smrt ili loša smrt. Mi ovdje imamo samo akala mrityu i sakala mrityu, prijevremena smrt i prirodna smrt (ona smrt koja dođe u svoje vrijeme, i ona koja nije na vrijeme, pretpostavljam da bi se tu ubrojila i ona koja kasni, iscrpljujuće i dugotrajno liječenje koje ne donosi olakšanje, op.b.) a to se ne mjeri samo kronološki. 

Kad je nekome samo 30 ili 40 godina, ali unutar sebe osjeća da je proživio svoj život u potpunosti, da je ispunjena njegova životna svrha, da se dogodilo sve što se trebalo dogoditi, i ako sljedećeg dana umre, to je sakala mrityu, a ne akala mrityu. Ne broje su tu godine. Gleda se samo da li je taj život ispunio svoju svrhu, došao do svog vrhunca, je li dovoljno zreo da napokon padne sa stabla. (kao list ili kao jabuka na nečiju glavu, op.b. :) 

Ovdje imamo dva temeljno različita načina gledanja na život. 

Čak kod dijagnosticiranja, alopatska se medicina počinje okretati neočekivanim izvorima, na primjer koristi pse da njuhom detektiraju rak u ranoj fazi. 

Ajurvedska tradicija je zasnovana na potpuno drugačijoj vrsti osjetljivosti, koristi se ljudskim osjetilima. 

Ajurvedski vaidyas, mudraci, nisu obični praktičari, praktikanti sa četiri ili pet godina studiranja na fakultetu iza sebe. 

Oni žive taj sistem od ranog djetinjstva, to je jedino što oni rade. Preko osjeta, dodira, pulsa, mogu razumjeti što se događa unutar nečijega tijela prije nego što se simptomi uopće pojave. 

Slušajući puls, vaidya može znati koju bolest netko može razviti za 10 do 15 godina. 

U jogi je takva percepcija uobičajena. 

Alopatski sistem sada polako kreće u sličnome smjeru preko obiteljskih anamneza, analizirajući genetske inklinacije da bi predvidio koja stanja neka osoba može razviti u sljedećih 20 do 25 godina. 

Ova dva sistema nikada ne bi smjela biti konkurencija jedan drugome, ne bi se smjela takmičiti između sebe. Razmišljati o njima kao o rivalima, je slično razmišljanju da su muškarci i žene rivali. Oni se nadopunjavaju. Kad se dobro snađu i prilagode jedno drugome, događaju se dobre stvari. 

Danas, ljudi uglavnom čekaju da se ozbiljno razbole prije nego što zatraže liječenje, i u tom smislu, alopatska je medicina u prednosti. To je kao na formuli jedan, u par sekundi gume se promijene, naprave se prilagodbe i auto je opet na stazi. 

Ajurveda traži da se posvetite svojem zdravlju. 

U modernim vremenima, potrebno je kombinirati ajurvedu s alopatskom medicinom. Kompeticija između ta dva ne bi bila zdrava. 

Ključno pitanje za ajurvedu danas je proizvodnja ajurvedskih lijekova, koji se prave od živih materijala: list koji se ubere u šest sati ujutro ima drugačija svojstva od onog koji je ubran u devet, u podne ili uvečer. Kada se bere, kako se sprema, kako je tretiran, čak tko time upravlja, sve to nešto znači, budući da živi materijali reagiraju na uvjete oko sebe.

Kada se prakticira od strane onih koji to zaista žive i razumiju i pažljivo postupaju, tada lijek djeluje na načine koji se čine čudesnima. 

Ali kad se ajurvedski lijekovi proizvode na gomile, kao na traci, tad su i rezultati nedosljedni. Svatko tko da ih proizvodi iskreno priznaje da učinkovitost može varirati čak do 80 posto, sve to ovisi o sezoni, o vremenu, tko je brao, kako se skladišti, sve je bitno. 

Za razliku od alopatske medicine koja varira za 1 do 3 posto. Samo zbog te velike razlike u postotku učinkovitosti lijeka, ajurveda se smatra nepouzdanom. Međutim to nije istina, istina je da ona ne može bit svedena na industrijsku masovnu proizvodnju. 

Ajurveda niti ne bi smjela krenuti putem masovne proizvodnje. 

Ako želimo da ajurveda uspije, svaki bi grad trebao imati poseban ajurvedski vrt sa lokalnim, organski uzgajanim biljem, uz mogućnost pružanja liječničke usluge. 

Puno je toga što bi alopatski doktori mogli naučiti iz ajurvedskog sistema. A također bi ajurveda mogla učiti od alopatskog sistema na polju poboljšanja učinkovitosti. 

Po mome mišljenju, diplomac alopatske medicine bi trebao provesti najmanje jednu godinu učeći ajurvedu, a ajurvedski studenti bi trebali provesti najmanje jednu godinu studirajući alopatsko dijagnosticiranje. To bi bio baš lijep napredak. 

Izvor: 

Forest Flower, srpanj, 2026. 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2026/7/ayurveda-was-never-about-disease

srca gore!

Sretan ljetni solsticij, svima! 

Najdulji dan u godini (misli se na svjetlo, a ne na sate trajanja. 24 sata ostaju 24 sata) je međunarodni dan joge i prvi dan ljeta, iako ovo zadnje ovisi o vašoj vremenskoj zoni i kalendaru po kojem se ravnate. 

Netko je jednom bio rekao "Neka bude svjetlo, i bi svjetlo!". 

U nastavku: 

- The lights are on. 

Mislim da jesam već dijelila ovaj video, ali lijepo ga je poslušati opet. I opet...  

Uživajte <3

https://youtu.be/Q_tvyP40DlY?si=1L3MQsOyU9J4u_wV

Pogledajte radije na YouTube-u, ostavite lajk i podijelite s prijateljima 🙏 

p.s. 

Vezano na šalu s početka, o moljcu kojeg je privukla lampa iznad zubarske stolice, sjećam se i zagonetke (palindroma) iz osnovne škole: In girum imus nocte et consumimur igni - progutat će nas plam :) 

"Nos habebit humus" bi bila #SaveSoil verzija. Iskoristite što bolje možete vrijeme koje vam je dano.  

- Let's make it happen!

noćnik

Dok gusta tama povija nježnu kožu zemlje, pola života se sprema na miran počinak, a drugih pola tek kreće u noćna osvajanja, ja, biće niti dana niti noći, zurim u taj predivan izvor svjetlosti. 

Ta čudesna, plodna tama, osvijetljena pjevom bića u potrazi za zalogajima i zagrljajima, je razlog zbog kojeg ne razlikujem noć od dana. 

*-*

Bright night light delight - svaki jezik ima svoje predivne igre. Možete vi reći da su neprevedive, neprevodive ili nerazumljive, ali kad sve oduzmete ili pak nešto dodate, poezija je samo način da se obične stvari prikažu onakvima kakve stvarno jesu. 

Originalna verzija je na ovom linku Enlight

ili je pročitajte ispod <3 

Enlight 

poem by Sadhguru 

 

As darkness descends upon this gentle earth 

one half of life prepares to rest upon her breast 

another half begin their nightly quest 

Me, a creature of neither day nor night 

stares into this awesome darkness that is the source of light 

This womblike darkness of night delight 

made light by songs of the creatures of the night 

their incessant rancor for food or mate 

makes me see light beyond day and night 

I cannot see darkness or light 

ever since this darkness bright 

Love & Grace 

moja mahashivratri agenda

Sve se može pretvoriti u filozofiju ili u tajnu: to je lakši i širi put, onaj na koji nas upozoravaju u svim evanđeljima. Za stvarne se stvari treba pomučiti. I sad namjerno usporedbu tvorim baš ovako, iako će mnogi reći da vjera, duh, duša, put, istina, život, štogod!, ne mogu i ne smiju imati s materijom ništa, ili bar ne puno previše veze. Da treba nositi što manje prtljage, treba dosta odricanja, i ovakve priče. 

A baš se tako počinje s filozofiranjima, o stvarima o kojima se ne zna ništa jer su uvijek blizu i jer su jednostavne. Toliko na blizu i toliko svakodnevne da kad ih primijetimo kao čuda, jedini problem stvara priznati sam sebi vlastito sljepilo. Još bi lako s tim što će netko drugi mislit, druge se dade uvjeravat i moguće im se opravdavat, a kako to pred samim sobom, kad vas nitko ne vidi i nikog nema da presudi. 

Znači, imate tajnu. Lako je kad vas je dvoje ili više koji znate ili bar mislite, nadate se da jedini znate, da ne znate oko koje ste se tajne bajne složili i skupili i organizirali i za koju ćete život dati. A što ćete sam sa svojom tajnom. Kome je odati, ili pred kim se naslađivati što imate nešto što netko drugi nema. Koja korist? Ako je i vama tajna. 

I to vam je to: tako jednostavno. Otvaraju vam se vrata i prozori i strop i pod, kojih nikada nije ni bilo jer kuća ne postoji. Jer je sve kuća. Uvijek ste zaštićeni. 

Ono kad svi portali koje pratite vrište, da se dana tog i toga otvara portal ako samo uradite to nešto i to još nešto, nije sasvim neistina. Ako se sjetite da imate tijelo s osam otvora, nije teško vjerovati u još veće otvore i vrata koja se zatvaraju ili otvaraju kad se vi najmanje nadate, ali netko drugi a tko je van vas, može bolje vidjet i bolje o tom znat. Na nama je samo da prođemo ili stanemo sa strane, da se odmaknemo da drugi koji mogu, hoće ili žele mogu slobodnije proći, i to je sve. 

Što nas više prođe, po zakonu velikih brojeva, veće su i šanse da se što pokrene, u bilo kojem smjeru. 

Dakle, ovaj poziv, nije samo za odabrane, za pravednike, miljenike, inicirane, upućene, imućne ili za one "siromašne duhom" pa da ga se napune, iako će vas svatko zvati i usmjeravati k/ako mu je dano. 

Ja ću i u ovom krugu stati uz Sadhgurua, jer njegov način, plan, agenda nazovite to kakogod hoćete, ima najviše šanse da dopre do onog tipa ljudi koji mojem tipu ljudi prave najviše problema.   

Probdijte bar ovaj jedan prazan mjesec, sad namjerno kažem "prazan" radije nego "mlad", jer mladi vezujemo uz nastavke Sumrak sage, a zore su za buđenja puno primjerenija. 

Budni budite od sumraka do zore, neće vam bit prva a niti posljednja, to je obećanje. 

čemu služe ruke (21)

 - za zamotati, umotati pa razmotati 

- za zapakirati, prepakirati pa raspakirati 

- za okititi pa raskititi 

Volite li više, darivati ili biti darivani, nikad nije bilo upitno, bitna je namjera, zato se i kaže da je najdraži dar, dar koji je dan od čista srca. A što je čisto, a što nečisto, oku je nevidljivo, umu nespoznatljivo. 

Dok vam ne dođe ljuto u drobu. 

Nemojte, stoga, jesti očima, ruke su od njih puno pametnije: držite ih uz tijelo, ako može, sklopljene. 🙏💘

+++

Ilustracija je lanjska, iz kategorije #AllHandsForSoil, ali još je aktualna 😊🎄

A citat ispod je iz zadnjeg broja Forest Flower-a, i nekako mi baš pašu u ova vremena.  

Ljudsko srce i ruke mogu stvoriti bogove koji nadahnjuju na razotkrivanje nepravilnosti u ljudskim zajednicama. Ali postoji i drugi par ruku koji izobliči sve njine napore. Stavimo svoje ruke uz ove koje stvaraju. 

tumačenje snova

Sadhguru - Mogu li nas snovi osloboditi od karme? 

Vjerojatno vam se svima dogodilo da ste se probudili iz čudnog, živopisnog sna i pitali, otkud sad to, ili što mi se pokušava prenijeti. Postoji li dublje značenje? 

Sadhguru, u ovom članku kaže da postavljamo pogrešna pitanja. Radije bismo se trebali zapitati, zbog čega uopće sanjamo. Njegovi uvidi predstavljaju izazov konvencionalnom razumijevanju uspavanog uma, ili onog dijela nas koji sanja. 

Snovi su, kaže Sadhguru, manje vezani za proročanstva, a više za proces, noćno otpuštanje želja i akumuliranih sjećanja koja zovemo Karma. 

+++ 

Postoje različiti aspekti uma i egzistencije, koje zovemo snovima. Naravno, svi ste čuli za famozni govor "Imam san..." (I have a dream) Ali sada, govorimo o snovima koji ne kreirate aktivno - nego o onima koji naizgled stižu s nekog drugog mjesta. Ovi snovi mogu se podijeliti na 4 glavne kategorije. 

Snovi koji otpuštaju želje 

Više od 90% snova su otpuštanje. Kad kažem otpuštanje, trebate razumjeti da većina ljudi ne može odoljeti a da ne poželi štogod da im se čini kao dobro, lijepo, atraktivno ili vrijedno. Većinu tih želja, um stvara preko cijelog dana a da toga uopće nije svjestan. Želje se jednostavno dese, jer je um u takvom načinu rada da želi dosta toga. Prava je sreća što vam se ne ostvaruju sve vaše želje. Kad bi se ostvarivale, bili biste u velikoj nevolji. 

Ova vrsta snova je preuveličavanje svega što vi želite. Ili, drugim riječima, otpuštanje. Kad se taj otpust ne bi desio u vašim snovima, želje bi mogle prerasti u veliku frustraciju i kompulzivnu radnju. U tom smislu, snovi rade za vas. 

Želje možete otpustiti noću dok ste u dubokom snu, kad se tijelo odmara, tako da ima dosta slobodne energije za aktivnosti uma. Um koristi to vrijeme i energiju da se iživi. 90% snova ulazi u ovu kategoriju. Ne morate ništa raditi oko toga, ništa pamtiti, nema potrebe za tim, samo pustite to na miru. 

Ali ako imate previše snova, tada morate pogledati kakav je vaš dan. Morate postati svjesniji. Što ste svjesniji preko dana, to će biti manje snova po noći. 

Ako meditirate preko dana, tad će biti značajno manje sanjanja noću. 

Prarabdha: Nakupljena karma koja se odvija u snovima 

Sljedeća manifestacija snova je bazirana na nečem što zovemo prarabdha. 

U ljudskom sistemu postoji ogromna količina sjećanja, koju zovemo karmičkom strukturom ili karmičkim tijelom, a to je u biti memorija. Kad bi se sva karmička memorija odvrtjela u jednom trenutku, vaš um to ne bi izdržao. Priroda, ili vaš sistem je evoluirao na takav način da može podnijeti samo određenu memoriju. To zovemo prarabdha. 

To je, dakle, drugi tip snova. Prarabdha vrti svoju ploču. I to se vrti tako svaki dan, u vašem ponašanju, mislima, emocijama i načinu na koji se tijelo osjeća. Ako pažljivo promatrate, vidjet ćete da se osjeća drugačije, svaki dan, zato što prarabdha stvara sve što se dešava. 

Svaki otpust memorije koji se desi u mentalnoj strukturi stvara senzorni uzorak u fiziološkoj strukturi. Onaj tip prarabdhe koji se u tom trenutku vrti, određuje kako se tijelo osjeća. Ako ste svjestan i ako promatrate svoje tijelo znat ćete što dolazi sljedeće tog dana. 

Možda ste primijetili da ste se neki put probudili s nekim čudnim osjećajem, i da ste se do kraja dana zaista i slomili na neki način. Ne morate biti prosvijetljeni ili super svjesni, da biste to primijetili. Ali, zato što ljudi uglavnom ne znaju kako dešifrirati te čudne osjećaje, idu iz jednog problema u drugi. Oni koji znaju kako ih čitati, izbjeći će ih, neće tumarati, zato što karmička memorija ili prarabdha utječe ne samo na vaše tijelo, um i energije, nego također i na sve što se dešava oko vas. 

Tako prarabdha pronalazi izraz, a isto se događa i noću u obliku snova. 

Ovi snovi mogu biti izmiješani od svega i svačega - ljudi koje poznajete i potpunih stranaca, poznate i nepoznate situacije, sve se preklapa. 

Moguće da se sjećate ovakvih snova: nalazite se u svojoj kući ali prisutan je neki čudan lik. Ili se nalazite na čudnome mjestu ali sva je vaša familija tamo. 

Ono što vam je poznato i ono nepoznato, ono čega se svjesno sjećate i ono čega se ne sjećate nikako, sve to bude isprepleteno u snovima. To je opuštanje prarabdhe, i možda i ima neko značenje. 

Ne trebate promatrati slike sna, nego kakav dojam ostavlja. Radi li se o nekoj latentnoj želji, ili se vrti neko sjećanje. Ne gledajte slike, slike nisu važne, ali osjećaj koji ostavljaju u tijelu je važan. Kad se ujutro probudite, kako se osjećate? 

Ovo je razlog zbog koje oni koji pažljivo promatraju svoje živote izbjegavaju opijate i stimulanse. Opijati i stimulansi čine da vaš neurološki sistem signalizira nešto potpuno drugačije, a da vi to čak i ne primjećujete. 

Ovaj drugi tip snova, baziran na prarabdhi može značiti puno toga, ako ste sposobni promatrati pažljivo. Korisno je promatrati prarabdhu, pogotovo ako se tiče stanja vašeg zdravlja ili mogućnosti oštećenja vašeg tijela. 

Ja nikada ne govorim o snovima, jer ima mnogo ljudi čija bi mašta podivljala, na način "Vidio sam to i to u snu, znači to i to će mi se danas dogoditi, sutra će se dogoditi… " Snovi se ne bi događali samo noću, događali bi se i danju. 

Sanchita: skladište sjećanja otvara svoje brane 

Treći tip snova se dogodi kada dođete do nekih iskustava u svom životu. 

Mnogi od vas su primijetili da nakon što prođete kroz neko značajno iskustvo - recimo da ste inicirani u shambhavi ili bhava spandana ili samyama program, ili kakav drugi proces inicijacije - uzorak, tip i obim vaših snova se mijenja. 

Značajno iskustvo znači da ste prešli određeni prag unutar sebe. Postoje slojevi i slojevi ograničenja koja ste sami sebi postavili. Kad prijeđete jedan sloj, tad se uzorak sna značajno mijenja. Ona memorija koja je do tada bila neaktivna, iznenada dolazi na red. Odjednom, naiđete na novu konzervu crva s kojom se treba nositi. 

To se dešava kad značajno iskustvo razbije određenu barijeru i donese novo sjećanje koje treba otpustiti. Te su barijere bile tu zbog vaše zaštite. Kad bi se sve otvorile odjedanput, vaš um to ne bi izdržao. 

To skladište memorije ili karmičke supstance se zove sanchita. Kad porcija sanchite uđe u vaš život znači da se život širi na veće polje djelovanja nego što je to bilo ranije. 

Do tada se vaš život odvijao unutar određenog obujma memorije, ali nakon tog velikog iskustva, dobio je više maha. 

Ako se znate s time nositi efikasno, tad je to super stvar. Ako se nosite neefikasno, onda može biti nesnosno. 

To je ljudima najveći problem: to što imaju veći domet od ostalih bića. Kad biste bili kao druga stvorenja, mogli biste samo jesti i spavati i biti skroz u redu. Ali zato što se možete domašiti više, patite. 

Slično, kad je više memorije, ako se dobro snađete, to će bit predivno, a ako ne, bit će bolno. Ali čak i kad je bolno, što se tiče krajnjeg ishoda, kako stvari stoje, još uvijek je to dobro za vas. Yoga je bolna, ali je ipak radimo, jer je na široj slici, širem planu, dobra za nas. 

Otvaranje novih područja memorije unutar sebe, može biti bolno jer stavljate svoj život na fast forward, ubrzavate se. Ono što je predviđeno za vaše sljedeće izdanje, to pokušavate riješiti u ovome, jer vam se žuri. Ne želite još jedno isto izdanje. 

To može biti složeno, ali ako odradite dobro, na konju ste. 

Inače, ulazak na spiritualne staze može izgledati kao da vas univerzum udara iz svih pravaca. To je tako kad stupite u dimenziju koju ranije niste poznavali. 

Ako ostanete tu gdje jeste, život se čini udoban, ali patite zbog stagnacije. Ako učinite sljedeći korak, u bilo kojem smjeru, krećete se prema naprijed, ali se srećete i sa puno više izazova. 

Što se snova tiče, ovo se događa na kompletno drugačijem nivou. Kad jednom sanchita nađe izraz u vašim snovima, imat ćete apsolutno divlje i besmislene snove. 

Tantra: kad vaši snovi postanu svačija stvarnost 

Postoji još jedna vrsta snova koji i nisu snovi u uobičajenom smislu. Na primjer; 

U Australiji, Aboridžini kažu za vrijeme postanka Dreamtime, Vrijeme snova, ili sanjanja. Stvoritelj je zasanjao sve. U Indiji kažemo maya ili iluzija - iluzija može biti isto što i san. Ili to zovemo leela, igra. Stvoritelj prede svoju mayu i igra se naokolo. 

Riječi leela i maya opisuju stvaranje najprikladnije. I čitavo umijeće koje zovemo tantra je u vezi sanjanja nečega i iznošenja toga u stvarnost. Prvo nešto zamislite, stvorite u svom umu, a onda polako to odmotate na van, i jednom to postaje i za stvarno.

Kad vaš san postane živo iskustvo za sve druge, tad je to stvarnost. Ne zato što pokušavate utjecati ili hipnotizirati nekoga preko sugestije. Oni ne moraju znati za ništa od toga. 

Svi smo se mi dogodili kao san koji je pronašao fizičku ekspresiju. Ali izraziti se možete i tako da ne rabite materiju. To nije san u uobičajenom smislu, to je stvaranje. tako se zapravo sve i događa. 

Možete se igrati s iluzijom. Recimo da se želim igrati loptom, ali nemam loptu. U početku se igram kao da je imam, i nakon nekog vremena, ako sam dovoljno uporan, pojavit će se lopta koju će netko moći i osjetiti. 

Ovo je stvaranje i također je ukorijenjeno u snovima, jer, kada prijeđete granice sanchite, tada dotaknete dimenziju izvora stvaranja. Obično, kad stignete tamo, vaš um bude toliko preplavljen, ukoliko nije istreniran na način koji neki ljudi opisuju kao stanje bez misli (no-mind).

Onog trenutka kad osjetite prisutnost energije koju ne možete razumjeti, vaš će se um smrznuti. To nije zbunjenost, to je stanje gdje um ne postoji, ukoliko ne pripremljen na takvo nešto. 

Kada, u tradicionalnim terminima rečeno, sretnete boga, uhvatite boga za bradu, a vaš se um smrzne, nije li to šteta. Toliko ste se namučili da biste stigli do tamo, a onda ste se smrzli. Ipak i to je korisno. Ali ako imate um koji je istreniran tako da kada prijeđete na mjesto na kojem nema memorije, tada možete sve odigrati svjesno. 

Sada vaš um radi tako kako radi samo zato što ima memorije. Kad prijeđete granicu gdje memorija završava i samo percepcija ostaje, skoro se svaki um smrzne. 

Ono što radite, kad radite yogu jest, treniranje uma da kad dođete tamo gdje memorije ili karmičke strukture nema više, da vi i dalje imate svoj um. Tako da, ako vas i tijelo izda, dakle, ako umrete, i dalje imate um. Tako da možete otploviti tamo gdje vi to želite. Inače idete prema dotadašnjim tendencijama. 

To su ta četiri tipa snova. Zadnji se ne može realno zvati snom, to je s druge strane, druge obale postojanja. 

Ali, kakvi god da su snovi, štogod da sanjate, naučite to ignorirati. Ako krenete tražiti značenje u snovima, počet ćete živjeti u njima, i izgubiti značenje života, osjećaj za svoj život. 

Izvor: 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/8/can-dreams-release-your-karma.html

što je milost?

Ovo je isto kao da me pitate da govorim o mirisu cvijeta - kako to učiniti? 

Ako imate osjetljiv nos, osjetit ćete miris; ako vam je nos začepljen, nećete osjetiti ništa. Na isti takav način, milost mnogim ljudima ne znači ništa. Koliko god da mi razmišljali ili govorili o njoj, to ne mora značiti ništa, jednostavno zato što, onda kad ste prepuni sebe, tad niste svjesni da postoji milost. 

To je ovakvo: 

Kao ljudsko biće, ne morate ići u školu da biste znali da postoje planeti i solarni sustav i galaksije. Jednostavno, ako pogledate prema gore, shvatite da ne možete znati gdje nebo počinje, a gdje završava. I u sredini toga, vi sjedite, na planetu koji se vrti, a to definitivno nije vaša zasluga. Jedan način na koji se može opisati to što se događa, je milost (grace). Ovdje nije upitno, jeste li joj dostupni ili niste. 

Kada se nađete na mjestu koje zaudara po truleži, automatski začepite nos. Trule stvari, objektivno, ne smrde - postoji jako puno drugih bića koje miris truleži privlači. Mi nešto označimo kao "smrdljivo" ili "loše", zato što je nama neugodno. 

Stvar nije u tome, miriše li nešto ugodno ili neugodno, nego u tome da različite stvari različito utječu na naš sustav. 

Svaka vibracija, miris, zvuk, svjetlo, sve, svaki oblik ima određenu vibraciju. I mi sami smo vibracija, tako da ne možete izbjeći tome da budete, jer jeste, pod utjecajem svih ostalih vibracija. 

Kad govorimo o milosti, ne govorimo o nekoj određenoj vibraciji. Gledamo na onu koja je osnova svega. 

Vi ne možete znati, što je to što ovaj sunčev sustav drži na svom mjestu, čak niti to na koji način se vi događate. Možda imate objašnjenja, ali zapravo ne znate ništa. Kad biste znali točno, tada biste mogli stvoriti novi život, upravo u ovom trenutku. 

Budući da postoji toliko toga što ne možete znati, ali svejedno se sve događa u savršenom redu, tada je jasno da se ne događa igrom slučaja. Dakle, to, što čini da se sve događa - ta energija, ta sila - je milost. 

Sad se javlja pitanje, kako učiniti da budemo dostupni milosti. 

Ako vam je začepljen nos, kako smo ustvrdili, miris cvijeta vam ne znači ništa. Ako ste slijepi, tad vam svjetlost ne znači ništa. Ako ste neosjetljivi, tada vam ništa nije važno. Znači, trebate postati osjetljivi. 

Većina ljudi je osjetljiva na ego (ego-sensitive), umjesto na život (life-sensitive). 

Morate biti jako oprezni kad razgovarate s njima zbog tih osjetljivih ega - jer će se razbiti unutar sebe. Prvo stvorite iluziju ega, a onda drugu iluziju zbog koje on raste ili pada: to je jako glupa igra. Morate se što prije riješiti iluzija. Ako nemate ni jedne, tad ste uvijek u milosti (available to grace). 

Kada niste u svom svijetu, tada ste u svijetu čuda. Kada niste u svom iluzornom svijetu, tada vidite da je sve oko vas čudo.

Kako se ne diviti, čuditi, svemu, uključujući čak i svoje postojanje? Kada ne stvarate zaključke i tumačenja u svojoj glavi, kad ste jednostavno prisutni u svijetu, tada ste uronjeni u milost. Čak i sada, u ovom momentu, ali ne možete uživati u tome, osim ako niste svjesni. Milost je uvijek prisutna, uvijek zaposlena, stalno radi, ali nemate benefita od nje, jer niste svjesni toga. 

Medicinski je potvrđena činjenica da, ako dvoje ljudi jede potpuno istu hranu, ipak neće biti nahranjeni na isti način, do iste razine, jer sve ovisi o sposobnosti organizma da prerađuje pojedeno. 

Isto je i ovdje, svi smo mi "u milosti", ali moramo razviti sposobnost da izvučemo iz nje dobrobit, tako da postanemo ekspresija, odraz te milosti, koja sve podržava i sve hrani. 

Milost donosi mnoge povlastice: 

Kada odišete milošću, svi žele biti pored vas, svi vas žele hraniti i njegovati, promovirati, svi žele biti dio toga svega. Pitanje uopće nije u tome, jeste li u milosti ili niste, jer sigurno jeste: da nije tako, ne biste postojali. Pitanje je u tome, odišete li i sami milošću, ili je pretvarate u nešto ružno, što i odašiljete u svoju okolinu. 

Ispričat ću vam priču, koja je dobro poznata u indijskom folkloru: 

Slijepi mudrac je živio u džungli, jednostavno sjedeći na jednome mjestu, na koje su ljudi rijetko dolazili. Ako bi kad došao netko, ostavio bi mu nešto i od toga je živio. Jednoga je dana, kralj sa svojom pratnjom išao u lov. Kralj, budući da je imao najbržeg konja, odjahao je ispred sviju, i izgubio grupu. U potrazi za kraljem, svi su se izgubili. jedan od vojnika je naišao na slijepoga starca i upitao ga je li vidio kralja. Odgovorio mu je da nije. Zatim je došao komandant straže i pitao ga za kralja. Opet "Ne". Zatim je stigao ministar i pitao ga isto to, da bi dobio "Ne". 

Naposlijetku je stigao i sam kralj, i slijepi ga je mudrac odmah prepoznao. Rekao mu je "Oh, vaši ljudi su vas tražili! Prvo je tu bio vojnik, zatim zapovjednik straže, zatim i ministar." 

Kralj je vidio da je starac slijep, pa ga je pitao: "O božji sine, kako znaš da je prvi stigao vojnik, pa komandant pa ministar?" 

Mudrac je odgovorio: "Prvi koji je došao, rekao je "Hej slijepče, jesi vidio kralja, je li itko prolazio ovim putem?", tako da sam znao da je običan vojnik. Drugi koji je bio tu, obratio mi se autoritativno, ali bez poštovanja, tako da je to mogao biti samo jedan od oficira. Treći je bio prepun poštovanja, tako da to mora da je bio ministar. I sada si ti došao, dotakao si mi stopala i nazvao me božjim sinom - mora da si ti kralj." 

Bilo da jedete hranu, dišete, pijete vodu, sve je to milost. kako bi inače moglo biti? Dvije molekule vodika i jedna kisika, postaju životvorna voda. Možete nuditi razna objašnjenja, ali svejedno ne znate zašto se što dešava. Dešava se zbog milosti, ili s milošću. 

Kad uzimate milost, u obliku vode, hrane ili zraka, hoćete li začeti i izlučiti milost? 

Nažalost, ljudi uzimaju i unose fantastične stvari u sebe, pretvore ih u gluposti i to iznose vani. A pogledajte rascvjetano stablo - daš mu gnoj, a ono ga pretvori u mirisan cvijet. 

Kad biste naučili to što stablo zna, to što kamen zna, tada biste lučili milost. Odisali milošću. 

Nije upitno jeste li u milosti ili ne, definitivno svako biće jest. Jeste li sposobni zračiti milost koju konzumirate, eto to je pitanje. 

Izvor: 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/7/the-fragrance-of-grace-what-it-takes-to-access-lifes-hidden-force.html

Sadhguru: Stvaranje Svemira - Neispričana priča o Velikom Prasku (Big Bang!)

Postanak svemira - Zvukovi kreacije 

Danas moderna znanost dokazuje da je sve što postoji samo vibracija. Nije to moj izum, to je znanstvena činjenica. Tamo gdje je vibracija, mora biti i zvuk. Prema tome, vi niste samo vibracija, vi ste i zvuk. To je to što vam moderna znanost govori. 

Jednom davno, u davna vremena, netko vam je bio govorio da je u početku bila riječ, i da je riječ - Bog. 

Riječ je zvuk. 

Kad bih vam sada rekao "Da!", vi biste pridodali neko značenje tome, zato što slučajno govorimo istim jezikom. Kad ne biste znali jezik, čuli biste samo zvuk, glasanje. Kad bih progovorio jezikom koji vam nije poznat, mislili biste da izvodim gluparije. Ne biste znali, govorim li nešto što nekome možda i ima smisla, ili se samo pravim važan. Dakle, riječ je samo zvuk. 

U tom kontekstu je i rečeno da je Riječ, Bog, jer je svakome tko je promatrao svemir izbliza, jasno da ono što je stvoreno i ono što stvara, ne može biti odvojeno jedno od drugog. Ako ih razdvojite, ovo prvo se raspada. Proces stvaranja ne može postojati niti jednog momenta, ako nije spojeno na izvor iz kojega teče, zato što to nije nešto što se dogodi jednom i više nikad. 

Stvaranje je proces koji se neprekidno događa. Kako ga onda razdvojiti od izvora? Zato je i rečeno da je u početku bila riječ. U značenju, kad se počelo manifestirati iz onoga što nije bilo manifestirano, prvo što se dogodilo bio je zvuk. Čak se znanstvenici slažu s time, nazivajući to velikim praskom. Prasak je zvuk. 

Sada, da vam ispričam kako joga objašnjava o čemu se radi. 

Mogao bih to jako pojednostavniti, ali zato što se radi o dimenziji koja nije svima dostupna, bolje je govoriti u prispodobama. Ovako ide priča: 

Šiva je spavao. Ovdje se ne misli na osobu, ili na jogija. Šiva je ono što još nije, ono što će se tek roditi. Ono što još nije, može samo spavati. I na njega se uvijek gleda kao na Mračnoga, ono što je u mraku, u tami, što se ne može vidjeti. 

Dok on tako spava, prilazi mu Šakti i gleda ga. Ona želi da se on probudi, jer želi plesati s njime, želi se igrati. U početku, on ne sluti ništa. Čvrsto spava. Ali kasnije se budi. 

Bilo tko, kad se prene iz duboka sna, u početku je gnjevan. Recimo da vi spavate i netko vas stalno gurka, ne bi vam bilo važno koliko je predivna ta osoba koja vas budi i koliko je volite, razljutili biste se! Tako i on. Ljutit je, viče, urla i ustaje. Zato je njegov prvi oblik, i njegovo prvo ime, Rudra. Riječ "rudra", označava onog koji urla. Prvi i jedini bog koji je postojao u Indiji, je bio Urlač. Znanost to urlanje naziva praskom. Znanstvenici također kažu da, kao što je jednom bio veliki prasak, da je moguće da ste dogodi i veliki stisak(?) - BIG CRUNCH - obrnuti proces, koji će sve dovesti u sada i ovdje. 

Neki znanstvenici čak kažu da je bilo nekoliko tih prasaka, a ne samo početni jedan. Znanost oduvijek vjeruje da sve što ima početak, ima i završetak. Ali sada su počeli govoriti o beskonačnom svemiru. Polako postaje popularna teorija da je svemir beskonačan i beskrajan. 

Paul Steinhardt, direktor Centra za teoretsku znanost sa sveučilišta Princeton, je napisao knjigu Endless Universe. Kad smo se sreli, pitao sam ga "je li moguće da nije bio samo jedan prasak, neko urlik, zvuk koji je trajao neko vrijeme?". 

Razmislio je malo, i razmotrivši još neke stvari, složio se samnom. "Nije se to dogodilo u jednom trenu, morao je i zvuk potrajati neko vrijeme, a onda se sve počelo odmotavati." 

Pitao sam, što misli koliko se puta to moglo dogoditi. Odgovorio je da ne može točno odgovoriti koliko puta, ali da je očito da je zaurlao više od jednom. Tad sam rekao, "Ako vas ikada vaša istraživanja dovedu do otkrivenja, sjetite se da ste jednom čuli da je zaurlao osamdeset i četiri puta do sad." 

Pitao je "Kako to možete znati? Na osnovu čega?!" 

"Gledajući u svoj vlastiti sistem, mogu reći da je svemir praskao 84 puta i da će praskati još puno puta. Najviše do 112 puta. A kad zaurla taj zadnji put, tada neće više biti početaka ni krajeva, nego će se stvaranje odvijati neprekidno." 

"Kako to možete znati?", pitao je. 

"Kad gledate posječeno stablo" odgovorio sam "ljudi po godovima znaju kad je bila suša ili poplava ili požar. Slično tome, ako se zagledate u ljudski sustav, sama povijest svemira je zapisana u njemu. Svemir je zaurlao 84 puta." 

Ovo sad je 84-ti krug, i nastavit će se do 112. Samo se toliko može dogoditi. Sljedeća dva nisu od fizičke prirode. Njih 112 će biti fizička. Zadnja dva neprekinuta. Šiva je do sad zaurlao 84 puta, i urlat će sve do 112, nakon toga će se povući. Više neće biti materijalne stvarnosti. 

Zbog toga, zato što sada živimo u 84-toj kreaciji, postoje 84 čakre, i joga je razvila 84 tipa asana ili položaja. Postoje 112 različita tipa meditacije, ali 84 osnovne asane, jer se one odnose na prošlo sjećanje. Sve ostalo je budućnost. 

Od njih 84, 83 su se već dogodila, a ovaj 84-ti se još uvijek stvara. Dakle, dok se svemir stvara, istovremeno se i rastvara. Proces rastvaranja nekih od prošlih stvaranja je počeo, i oni se još uvijek rastvaraju. Od ovih 84, njih 20 je u različitim stupnjevima rastvaranja, dok su se ostali kompletno rastvorili. To možete vidjeti u vlastitoj svijesti, gledajući ovaj svemir, jer na neki način on sadržava iskustva svega što je nekad bilo. 

Karma svemira 

Kao što prenosite svoje iskustvo života na sve što radite, tako i proces stvaranja isto nosi svoja iskustva prošlih stvaranja u ono sljedeće, čak i kad su posve različiti. 

Ako ste, naprimjer, igrali nogomet kao dijete, prije 25,30 godina, i sada, zateknete razbojnika u svojoj kući, udarit ćete ga nogom, kao da šutate loptu. Udarac nogom za koji ste mislili da je potpuno zaboravljen, još postoji negdje u vašem sistemu, i iskoči onda kad vam treba. 

Možda ste trenirali nogomet samo par mjeseci, ali to je ostalo negdje u vašoj memoriji, i pronašlo je izraz u nekom potpuno drugačijem, nepovezanom prostoru i trenutku. Na taj način se raste. Mi to zovemo karma. 

Kao što postoji individualna karma, tako postoji i univerzalna. Postoji karma kreacije, jer je sama kreacija karma. Čin stvaranja, zar nije čin? Čin je karma. Ono što ostane, temelj je za sljedeću fazu, pa za sljedeću, pa za sljedeću. 

Tako i ovo, 83 se puta dogodilo, 84 se događa. Mnogi od onih starijih su se kompletno rastvorili. Oni postoje kao iskustvo, prošlo sjećanje, ali nemaju živući status. Neki su postali jako jako tihi, neki su malo glasniji, neki su dosta glasni, a neki su gotovo jednako stvarni kao i ovaj sada. Ali oni su u procesu nestajanja, a to znači da se neće više ponoviti. 

84 je broj (ne 42) 

Kad ste bili dijete, vaše tijelo je proizvodilo godišnje, recimo, sto milijardi stanica. Kad ste imali 35, taj broj je malo opao. Kad vam je bilo 45, broj je opao još malo više. U 55 još malo više, u 75 će opasti još i više. Doći će vrijeme kada se ono što umire, nestaje, neće više moći zamijeniti. tako vam se dogodi starost. Točno tako se događa i stvaranje svemira. 

Rastvaranje se događa stalno. Čak i u ovom stvaranju, rastvaranje se događa, ali zato što stalno dolazi novo, zato je sve vibrantno. 

Kad stvaranje dođe do određene točke pa stane, nakon nekog vremena, tad se događa samo rastvaranje, i nakon nekog vremena ostaju samo otisci sjećanja, ne ostaje ništa materijalno, ništa živo. U tom smislu, samo njih 21 još uvijek postoji. Preostalih 63 su kompletno nestali. Nigdje ih ne možete pronaći, ali postoji unutar vašeg vlastitog sistema, memorijski otisak, sjećanje na njih je još živo. 

Ovaj sadašnji svijet je jedina realnost. Sve ostalo je u procesu nestajanja. 

U ovom tekućem svijetu, postoje njih dva: jedan je materijalni koji u sebi nosi memoriju na sve što je već bilo i prošlo, i drugi je sami izvor stvaranja, koji je baza za budućnost. 

Kada dozvolite sebi da vam prošlost postane budućnost, mi kažemo da je to vaša karma. Dozvolili ste da vam se prošlost ponovi, ne postoji u vama ništa novo. Nemate nikakvu budućnost, stalno ćete se ponavljati. 

Hodati spiritualnim putem 

Kad kažete da ste na spiritualnom putu, na jednoj razini, govorite da ne želite ponavljati stalno iste stvari, želite se kretati prema naprijed. Ne želite biti dio kruga, ne želite se vrtjeti uvijek u istom krugu. Kad kažemo "Takva mu je karma", mislimo "On nikamo neće stići". Ali on misli da se kreće, iako se kreće u krugovima. On misli da je svaki krug novi. Zato što ima jako slabu memoriju. 

Svi su u nekakvom stanju demencije. Ne sjećaju se što je bilo prije maternice njihove vlastite majke. Tako da im svaki put kad prođu kroz nju, misle da je prvi put. To vam je kao da hodate na pokretnoj traci. Dojam je da hodate, i zaista hodate, ali u stvari se ne mičete s mjesta. To je karma. 

Dakle, ova dimenzija koju sada promatramo, postoji na dvije razine: jedna je dogodila, druga se događa. Baš kao i vaše rođenje, rodili ste se, ali na neki način još uvijek se rađate. I vaša se smrt dogodila, i još se uvijek događa. Onog trenutka kad ste se rodili, učinili ste prvi korak prema grobu, i još uvijek idete prema njemu. Sada samo čekate da stignete do tamo, ili gledate kako to još malo odgoditi, ali to je to što se događa i što se već dogodilo. 

Ali postoji druga dimenzija unutar vas, kojoj se rođenje nije dogodilo, niti će se dogoditi smrt. Jedino kad dotaknete tu dimenziju, imat ćete nešto što se zove budućnost, inače imate samo karmu. Karma je ponavljanje prošlih događaja kao da su budući. Možda su malo promijenili boju, ili način kako to radite sada, ali to je uvijek ona ista stvar koja vam ide na živce, ništa drugačije ni bolje. Radite iste stvari koje je radio i pećinski pračovjek. 

Kako očistiti memoriju prošla 84 kruga

Memorija je kao sidro. Bacili ste sidro i pokušavate otploviti brodom, u najboljem slučaju, taj će se brod kretati u krugovima. S duhovnim vježbama mi pokušavamo iščupati to sidro, ili presjeći konopac koji nas drži privezanim za to sidro, tako da možemo pokrenuti brod kad nam se bude htjelo. 

Sve su duhovne vježbe bazirane na tome, želimo se osloboditi. 

Sloboda od sjećanja ne znači da trebate zaboraviti ono što je bilo prije, nego da se trebate osloboditi onih sjećanja koja vladaju vama. 

Sjećanja nisu samo unutar vašeg uma. Svaka stanica tijela se sjeća. Toliko je bar svima jasno, ne samo preko genetske znanosti, i sličnog. sSvatko nosi u sebi memoriju na svoje pretke, ne samo da sličimo fizički na njih, nego se i ponašamo poput njih. 

Ima puno aspekata u tijelu koji jasno govore da je memorija ova 84 postajanja, još uvijek u našim tijelima. A također je i u svakom atomu koji postoji. 

Želite ih pročistiti iz svoga sjećanja, ali istovremeno vam daju osjećaj pripadanja, koliko god vas i sputavaju. Uglavnom, memorija ne popušta tako lako. 

Kad radite duhovne vježbe, pokušavate presjeći sve to, jer se inače ne možete kretati slobodno. 

Memorija je to što daje integritet i stabilnost vašem tijelu i svemu što vas čini takvima kakvi ste sad. Ovo tijelo ne bi moglo biti stvoreno bez memorije. Bez memorije jednostaničnog organizma od kojeg ste postali, bez svih informacija o procesu evolucije koja se morala dogoditi, ovo sada tijelo ne bi moglo postojati niti držati se kao cjelina. 

Memorija vam nije neprijatelj. Radi se samo o tome da vi ne znate kako se nositi s njome. Previše ste u njoj, i u tome je problem. Sada želite izaći iz toga. Želite nekako iskoristiti memoriju, a da sami ne budete iskorišteni od strane memorije - to je spiritualna sadhana. 

Želite imati budućnost koja je drugačija od prošlosti. 

Iz knjige "Of Mystics and Mistakes" 

 

epidemija ili pretjerivanje s dijagnozama?

Izvor: isha.sadhguru.org/en/wisdom/article/attention-deficit-disorder

Je li ADD/ADHD moderna epidemija ili prekomjerno dijagnosticiranje?  

Kad se radi o fizičkom tijelu i umu, ne postoje dva čovjeka koja su ista i koji imaju iste sposobnosti. Ono što jedan čovjek može napraviti, na fizičkom ili mentalnom planu, neki drugi čovjek možda i ne može. Ne treba nikome titula za takve stvari, naziv poput ADHD ili ADD ili tome slično. Ono što treba gledati je, kako poboljšati to što stvarno jesi. Eto, netko ima poremećaj pažnje, a ja sam u svoje vrijeme patio jer sam prepažljiv. Kad bi me zaokupirala jedna stvar, ne bi mogao prebaciti fokus ni na što drugo. Samo bi gledao tu jednu stvar, satima. Ljudi su mislili da je to velik problem, također. Smetalo im je što buljim u samo jednu stvar čitavo vrijeme. 

Ne postoji standardna pažnja 

Dobro se sjećam, moj otac koji je akademski bio izvrstan u svemu, na nesreću je proizveo ovakvo dijete kakvo sam ja. Bio je vrlo strog u vezi učenja, svake večeri, mi djeca smo morali učiti od 7.00 do 9.00. Ja bih uzeo neki udžbenik, otvorio ga, nije me bilo briga na koju stranicu, i samo buljio u neku sitnu točku na toj stranici. Ta sitna mrljica bi okupirala svu moju pažnju, tako da ne bih pročitao ni jednu jedinu riječ. Ali bio sam miran, i gledao sam u knjigu, dakle, knjiga je okupirala svu moju pažnju. 

Čitav je svemir u jednoj točci. Mnogi su ljudi proveli čitave živote gledajući kroz mikroskope, u molekule ili u atome. Ali, kad to dijete radi, svi govore da će poludjeti, da je preokupiran glupostima. 

Znači, nemoj samog sebe etiketirati ovakvim ili onakvim. Tko odlučuje imaš li poremećaj pažnje? Postoji li nekakav standard, pravilo o tome koliko pažnje moraš imati, a koliko možeš razviti. Ne, ne postoji, sve je to izmišljeno. 

Etiketiranja 

Problem je u tome, što od najranijeg djetinjstva, ljudska bića bivaju etiketirana. A onda nose te etikete ostatak života. Onaj nivo pažnje koji si imao kad ti je bilo 5, 6, ili 15 ili 20 godina, može biti vrlo različit. Koliko vas nije uspjelo evoluirati od tad do sad? Prvi dan škole, ništa vam nije bilo jasno, ali kako je vrijeme prolazilo, prolazili ste i vi. Ili je netko možda prvi dan škole djelovao kao da sve zna, ali do kraja školske godine, ništa se dalje od toga nije pomakao. 

Ima li svatko istu vrstu pažnje? Definitivno ne. Mene nikad nije bilo briga što se događa u učionici. Jednostavno mi nije bilo zanimljivo. Ali zanimale su me svakakve stvari. Znači li to da imam poremećaj pažnje? Ne. Samo me nije bilo briga što je u tom trenu na školskoj tabli, i to je sve. 

With passion comes attention - interes + pažnja = uspjeh

Jeste li primijetili, kad ste bili mlađi, ili ako ste sad mladi, pa kad vam je netko privlačan, niste se morali koncentrirati da biste mislili na njega. Jednostavno bi vam zaposjeo misli. 

Namjerno dajem baš ovakav primjer, jer je ovdje očito da u svome tijelu imamo određenu kemiju koja podržava našu pažnju. Da bismo obratili pažnju na druge stvari, potrebno je uložiti malo truda. Moramo moći razviti interes za nešto što smatramo da je vrijedno pažnje. Ako vas nešto interesira, tada će i pažnja doći. 

Kakvo god da vam je sada stanje uma, ne mora takvo ostati do kraja vašeg života. Promijeniti okvire uma, je najlakša stvar na svijetu, jer je to najfleksibilniji aspekt onoga što jesmo. 

Promijeniti oblik tijela je mnogo teže. 

Ali, jako puno ljudi je i um pretvorilo u betonsku ciglu. Šta će im takva glava? Da udaraju njom u zid? Morate držati svoju glavu, um, misli, u što fleksibilnijem stanju, koje je moguće. Što je fleksibilniji, to ćete se bolje služiti njime. Zato, ne brinite o tome što vam drugi ljudi govore da ste. Zaboravite dijagnoze, prognoze i etikete. Ako želite, možete promijeniti čitavu strukturu vlastitoga uma, u trenutku. 

Your mind is your business !! - Vaš um je vaša stvar (ili vaš problem?) 

sadhguru.co/momapp <- download now 💥💥💥

geometrija zvuka

Je li nam glazba u genima? 

Nedavno su izašli novi izvještaji o znanstvenim dokazima da nam je sposobnost uživanja u glazbi do 54%, zapisana u genima. Ali ovi se pronalasci mogu mijenjati, budući da stalno dolaze novi i novi dokazi, novih i novih istraživanja, koji često ovise o komercijalnim interesima više, nego što proizlaze iz čiste želje za znanjem. 

Ako vaš otac i nije uživao u glazbi, ne znači da vi ne možete ili nećete u njoj uživati. Svako ljudsko biće je sposobno restrukturirati sebe, na koji god način to hoće. 

Ali, što je to glazba? 

Moderna znanost nam danas dokazuje da je čitav svemir vibracija, a također je to i zvuk. 

Kad poredate zvukove u  geometrijskom redu, da biste postigli određeni učinak, tada to zovemo mantra. Kada ih poredate, ne samo geometrijski točno, nego i estetski privlačno, tada je to glazba. 

Oblik zvuka 

Glazba je način proizvodnje zvukova tako da im se ne naziru rubovi, dozvoljavajući im na taj način da teku glatko, harmonično i geometrijski uredno. Ta harmonija postoji, ne samo u zvuku, nego i u obliku koji zvuk poprima. Ako bilo koji zvuk izmjerite osciloskopom, možete vidjeti da on proizvodi određeni oblik baziran na frekvenciji, amplitudi i ostalim aspektima. 

Svaki zvuk ima oblik koji mu je pridružen. Slično tome, svaki oblik ima pridruženi zvuk. 

Za primjer, kad vas gledam, mogu odrediti koji vam zvuk priliči, i na osnovi toga vam dajem ime. Kad vam izgovoreno ime odgovara, kad zvuk i oblik pristaju jedno drugom, možete od toga izvući koristi. Ta znanost se zove Nada Yoga, ili Joga zvuka. Pokriva sve što se tiče slušanja, ne samo glazbe, nego svega što postoji. 

U svemu je glazba, ako znate kako slušati. Čak i buka & galama, mogu biti glazba, ako pažljivo slušajući otklonite sve aberacije. Pažnja otvara premnoga vrata u svemiru. 

Zvukovi postojanja 

Da biste mogli otvoriti bilo koja vrata, potrebna je pažnja. Ako ste sposobni dobro na sve paziti, vrata se otvaraju zvukom koji već jeste. Koristim riječ zvuk, jer je glazba uzorak određenih zvukova. Zvuk je važan, jer zvuk vibrira, kao što život vibrira, kao što svemir vibrira. 

Moderna je znanost prihvatila to da sve što postoji, nije ništa drugo nego energija koja vibrira, oscilirajući između fizičkog oblika i nevidljive vibracije (zvuka). Izvor svega što je fizičko, je vibracija. Jogijska je znanost ovo prepoznala prije puno tisućljeća, govoreći da je čitava egzistencija zvuk, gdje je zvuk tu je i vibracija, a gdje je vibracija tu je i zvuk. 

Vibracija je općenito fizički proces, ali ljudi je mogu percipirati samo do određenog dometa frekvencija. Frekvencije koje su poviše od nama čujnog ranga zovemo ultrasoničnima, a one ispod, subsoničnima; i jedna i druga su nedostupne ljudskom uhu. Samo u određenim stanjima koja zovemo ritambhara pragna*, neki ljudi mogu postati svjesni zvukova koji su izvan normalnih frekvencija spektra. 

_________________________

* ritambhara pragna je povišeno stanje percepcije gdje netko može iskusiti vezu između zvuka i oblika. 

____

Arhitektura zvuka ljudskog sistema 

Glazba je rafiniran poredak zvukova koji već postoje u svemiru. Indijska klasična glazba se razvila iz dubokog razumijevanja ljudskog sistema. 

Svako ljudsko iskustvo - svjetlo / tama, zvuk / tišina, radost / tuga, agonija / ekstaza - se događa unutar nas. Mi smo baza, osnova našeg iskustva i sve što mi radimo, ima korijen u samoj prirodi. 

Bazirano na tom razumijevanju, Indijska klasična glazba je identificirala specifične dimenzije tijela koje odgovaraju i generiranim i primljenim zvukovima (onima koje sami stvaramo i one koje čujemo izvan nas samih).

U jogijskoj znanosti, na ljudsko tijelo se gleda kao na sistem koji ima pet slojeva: 

1. annamaya kosha, - fizičko tijelo koje je nastalo od hrane koju jedemo a koja se sastoji od pet osnovnih elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra, eter)

2. manomaya kosha, mentalno tijelo

3. pranamaya kosha, energetsko tijelo unutar ljudskog sistema

4. vignanamaya kosha, - prelazno tijelo između fizičkoga i one dimenzije koja je izvan materije - i 

5. anandamaya kosha - posljednji sloj koji se zove blaženstvom. 

Među tih pet, pranamaya kosha je najznačajnija i sastoji se od 72 000 nada (kanali kroz koje teku životne sile ili prana) koje su raspoređeni na 114 spletova točaka unutar ljudskog sistema. Od njih 114, dvije su izvan fizičkog tijela, a 112 unutar. Od tih 112, njih četiri uglavnom spavaju. 

NJih 108 aktivnih energetskih centara ili čakri unutar fizičkog tijela, podijeljeno je između ide (jedna od tri glavna energetska kanala, locirana na lijevoj strani tijela, feminine ili intuitivna po svojoj prirodi) i pingale (jedan od tri glavna kanala lociran na desnoj strani, masculine, muška, po svojoj prirodi), 54 na lijevoj strani, 54 na desnoj. 

Slično tome, sanskrtski alfabet se sastoji od 54 zvuka. Ta 54 zvuka imaju dvije manifestacije: feminine & masculine, ukupno 108. Tih 108 zvukova čine temelj na kojem je čitav sustav klasične glazbe postavljen. 

Klasična glazba u svojoj osnovi aktivira tih 108 čakri ili energetskih centara u ljudskom tijelu, što može voditi do prirodne evolucije ljudskog bića prema višim stupnjevima svijesti. Indijska klasična glazba nikad nije bila samo puka zabava, nego sredstvo pomoću kojega individualno ljudsko biće može napredujući u evoluciji, postati univerzalno. 

Ta dimenzija, koja aktivira ljudski sistem, dozvoljavajući mu da evoluira sve do svoje posljednje stance, koristeći tih 108 zvukova, se zove Nada yoga. Ono što danas zovemo klasičnom glazbom, ima svoje korijene u opisanom procesu. 

isha. sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/5/music-and-the-geometry-of-sound  

kako se čisti aura?

Pitanje: Sadhguru, kako se aura može očistiti? Mogu li postati čist ako moja aura dođe u kontakt s tvojom? 

Odgovor: Vidite li kakvu aureolu oko mene? 

Kad očajnički želite nešto vidjeti, tada vam to vaš um i servira. 

Iako ovo možda neće biti dobro shvaćeno u modernom društvu, najpraktičnija stvar koju možete napraviti je zakoračiti na put duhovnosti (spiritualni put). Ali, nažalost, duhovnost prati glasina da je povezana s duhovima, "vidovnjaštvom". Kad počnete "viđati" stvari koje ne postoje, tad imate velik problem. 

👻👻👻

Čak i nežive stvari imaju svoje vlastite aure. Svaki objekt ima svoju auru, bilo to svjetlosno polje, ili energija koju zrači. Ako možete držati svoje tijelo, um, emocije i energiju u određenom stupnju vibracije, tad ćete imati određeno polje svjetla i energije oko sebe. Nemojte pokušavati vidjeti to, ili uspoređivati sa nečijom tuđom aurom. 

Kad se ujutro probudite, provjerite jesu li vaše tijelo, um i emocije u dobrome stanju. U rano jutro možda ne možete biti svjesni svojih energija, ali makar možete znati boli li vas tijelo ili glava. Život je pokret, smrt je tromost. Svaki dan to morate moći izmjeriti, u kojem se pravcu krećete, postajete li vižljastiji ili sporiji. 

Ako ste skloni pogrešnoj vrsti misli, tad se krećete prema inerciji. Ako ste sposobni stvoriti druge vrste misli, tad idete prema dinamici i obilju. Ako smognete održati ovaj drugi tip, tad će vam i aura biti u redu. 

Ima još nekoliko mjerljivih aspekata na koje se možete fokusirati: kako vam je tijelo, kakav vam je um, kakve emocije, kakve su energije. Puno je bolje osloniti se na ono što znate, nego pokušavati vidjeti nečiju auru. 

Mjesta i ljudi, definitivno imaju utjecaj na nas, ali bolje je potruditi se poraditi na sebi, tako da čak i ako odete do vraga, možete iz svega izaći čist. 

To je jako važno. U suprotnom, kretanje vam je jako ograničeno. Ja mogu ići bilo gdje i kamo, i opet bit u redu. I vi biste morali moći postati takvima - biti u stanju otići na najgora mjesta na svijetu, i svejedno bit ok. 

Spiritualni proces znači da ono vanjsko ne utječe ne vas, ne određuje kako se osjećate. Vi sami određujete kako ste. Eto, takvi trebate biti. 

Nikada nećete moći kontrolirati 100 % što se događa oko vas, nikada se nitko koga sretnete u životu neće ponašati točno onako kako vi to zamišljate. Zato toliko puno ljudi radije kupuje pse, da ih mogu dresirati kako oni to hoće. Ali čak i psi rade ono nešto svoje. Iako, da, uglavnom je životinje lakše istrenirati da budu poslušne. 

Pa, ako se nitko na ovom svijetu ne nađe točno, 100 postotno onakav kako vi to zamišljate, makar vi budite točno, 100-postotno takvim kako vi to zamišljate. Kad već imate tu povlasticu da možete sami odlučiti kakav ćete biti, budite onakvi kakvi to sami želite. 

Kad biste mogli tako sobom vladati, biste li radije bili blaženi ili jadni? Blaženi? E pa budite blaženi, i ne brinite o svojoj ili nečijoj auri, i sve će bit super! 

isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/5/forget-about-your-aura  

što je intuicija?

Pitanje: Možete li molim objasniti, što je to intuicija? Ima li veze sa spiritualnošću? 

Odgovor: Što je intuicija? Sve što ljudsko biće radi, događa se zbog informacija koje je on ili ona prikupio. Informacija nije nešto što ste pročitali iz knjige ili iz novina. Naših pet osjetila konstantno skuplja informacije, preko vida, sluha, mirisa, okusa i dodira. A to se događa čak i dok spavamo. Rađeni su znanstveni eksperimenti sa osobama u dubokom snu: izgovarane su, dok su bili u tom stanju, rečenice na jeziku koje u stvarnosti ne razumiju. Unatoč tome, kasnije su pod hipnozom mogli ponoviti te rečenice točno onako kako su im bile rečene. Iako nisu bili svjesni, sve je ostalo zapisano u njihovoj memoriji, kao da je snimljeno. 

Postoji, tako ogromna količina informacija kojih nismo niti svjesni. Pogledajte samo na činjenicu da možete hodati. Hodanje je tako jednostavna stvar. Ali ako idete analizirati sam proces; što je sve potrebno učiniti da biste mogli stajati i hodati na dvije noge, to je iznimno kompliciran proces. Kako se težina prebacuje, što se dešava sa mišićnim tkivom i uopće kako sve utječe na čitavo tijelo, teško je riječima i objasniti. Ako bi pokušavali sve to logički objasniti i razumjeti, sigurno biste prije poludjeli, nego prohodali. Ne biste shvatili čak ni ako biste studirali samo hodanje čitav život. Eto, toliko je to komplicirano, ali ipak, svi mi hodamo. Mi to radimo intuitivno, ne intelektualno. 

Još bolja analogija je vožnja. Kad ste prvi put učili voziti auto, okrenuli biste ključ, zatim pritisnuli kvačilo, zatim prva brzina, onda polako opuštate kvačilo, ali vražja stvar bi samo poskočila i ugasila se, nema veze koliko puta ponavljali i pokušavali. Ali sada vozite već desetak godina, i dok vozite, istovremeno koristite i mobitel, i sve to bez problema! Ali čak i nakon tih deset godina, ako sjednete i počnete misliti "Što ću sad napraviti? prvo ključ, pa kumplug, pa prva, pa kuplung..." opet ste na početku, ne znate ništa. 

Intuicija vs Logika 

Kad radite na način intelekta, morate proći deset koraka za svaku malu stvar koju želite napraviti. Umjesto da prolazite svaki put svih deset koraka, istim redoslijedom, vi skočite odmah na zadnji, pa mislite da je to intuicija. 

Intuicija nije drugačija dimenzija percepcije, samo je drugačija dimenzija računanja. Računate brže, ali radite s istim informacijama. Ako postanete više intuitivni, samo koristite ono što već imate i znate, na malo brži način. Za usporedbu; prešli ste s običnog telefona na pametni telefon, s pametnog telefona na iPad, ali nema novijih otkrića. Samo učimo kako istu stvar koristiti bolje. Isto je sa mozgom, kad postanete intuitivni. Koristite ga bolje, ali ne znate ništa više nego što ste već znali. 

Intuicija i spiritualnost (duhovnost)

Ako želite zakoračiti u drugu dimenziju, tada je potrebno poboljšati percepciju. Opažati više nego što možete unutar sadašnjih ograničenja. To je spiritualnost - poboljšanje opažanja. 

U biti, biti spiritualan znači otići izvan materijalnog, fizičkoga. Ako dimenzija koja je izvan fizičke postane živa realnost za vas, tada ste spiritualan. 

Kad kažem fizička dimenzija, tad ne mislim samo na tijelo i um. Sve što možete opaziti preko svojih pet osjetila, je fizičko po prirodi. Ako prekoračite to, ili ako vaša percepcija prekorači ograničenja pet osjetila, tada ste spiritualan. 

Intuicija vs Predosjećaj (gut feeling) 

Pitanje: Koliku važnost bismo trebali dati predosjećaju i je li predosjećaj isto što i intuicija? 

Odgovor: Postoji nešto što zovemo predosjećajem (gut feeling), i postoji nešto što se zove "usrati se od straha" (being shit scared). Kad ljudi ne znaju što im se događa, neke se stvari pokrenu u njihovim crijevima. Nemojte to miješati sa nekom vrstom intuicije ili nekom vrstom uvida u život. Strah je to što vrlo veliki broj ljudi smatra predosjećajem, nemojte miješati jedno s drugim. 

Ponekad intuicija može biti vrlo zbunjujuća. Često ljudi kažu, "Oh, imam takav predosjećaj.", pogotovo na kladionicama. Devedeset posto puta pogriješe, ali i dalje imaju svoje predosjećaje, jer im je jedanput možda bilo upalilo. Jednom je upalilo, deset puta nije, ali oni i dalje računaju na taj jedan put kad će opet upaliti. Ukratko, slučajno se mnoge stvari dogode. 

Intuicija "jednom možda" je vrlo opasna stvar, jer ne odlučujete sami kad je nešto sto posto da, a kad ne: samo se jako uznemirite. Vaš logičan um kaže jedno, a mislite da vam intuicija govori drugo. A da biste donijeli odluku trebate biti sto posto sigurni. Tad je bolje držati se samo logike. Čak ako traje dulje, makar vas odvede nekamo. Intuicija vas zbunjuje, i na kraju ne napravite ništa. Ima jako puno ljudi koji konstantno donose loše odluke u životu, jer vjeruju da imaju intuiciju. Ako imate iti jedan posto sumnje pri donošenju neke odluke, tad je bolje koristiti logičan um, koliko god da je on ograničen, ipak je pouzdan. Logiku možete provjeravati, intuiciju ne možete. 

Mogu li se proizvesti strojevi koji su intuitivni? 

Pitanje: Stručnjaci kažu da je ljudska intuicija u biti biokemijski odgovor našeg tijela. Da je poput naslijeđenog i ugrađenog biokemijskog algoritma. Ako je to tako, može li umjetna inteligencija imati (rekreirati, ponovno stvoriti) ljudske emocije? Ima li ljudska inteligencija išta s biokemijskom aktivnosti koja se događa u našem sistemu? 

Odgovor: Naravno. Poznato je da naša mentalna stabilnost ili nestabilnost, jasnoća ili nejasnoća, bistrina uma, imaju kemijsku podlogu. Čak to da li smo sretni ili nesretni, veseli ili tužni, radosni ili jadni, ima kemijsku podlogu. Dok sada ovdje sjedimo, hoće li to iskustvo biti lijepo ili ružno, stvar je inteligencije, ali isto tako i kemije. Jedno nije različito od drugog. 

Ljudi me često pitaju "Sadhguru, kako to da ti možeš raditi toliko različitih stvari a da ne poludiš?", odgovorim im da je to zato što ja mogu misliti čitavim tijelom, a vi samo mozgom. 

Potpuno je pogrešno razmišljati o inteligenciji samo kao o misli. Misao je samo jedan maleni izraz inteligencije. To je prevara koju su izmislila moderna društva, jer je obrazovni sustav, stvorio takve ljude koji vjeruju da je misao jedini oblik inteligencije. Kad je misao jedini oblik inteligencije, prirodno je misliti da je prikupljanje podataka, analiza podataka i prezentiranje tih istih podataka u skladu s tim vašim analizama, da je to inteligencija. To je proces, koji svaki stroj može napraviti. Sada napokon polako počinjete shvaćati da svaku misao, ma kako da je kompleksnom i fenomenalnom vi smatrali, običan stroj može obraditi puno brže, bolje i lakše. 

Djeca uglavnom smatraju matematiku najtežim predmetom, a kad tamo, običan kalkulator može računati brže i točnije od njihovog učitelja. Kompjuter može računati bolje od bilo kojeg matematičara. Očito da ono što se smatra jako teškim intelektualnim procesom, strojevi procesiraju daleko lakše, bolje i brže, nego što mi možemo i zamisliti. 

Ljudi će reći da je matematika jedna stvar, a književnost i umjetnost i glazba, sasvim druga. Nije to tako. Stvar je samo u tome, što matematika radi s brojevima, pa ne izgleda jako ljudski. Čak književnost i glazba, koje se smatraju izljevima ljudske duše i srca, mogu biti stvoreni strojno. Vrlo skoro će se dogoditi da će strojevi stvarati takvu umjetnost da nećemo moći razlikovati koja je koja, a strojna će vjerojatno biti bolja. 

Intuicija je zapravo računanje na takav način, da ne morate svaki put ponavljati baš sve logičke korake. Definitivno je razumniji način korištenja inteligencije. Kad biste svaki put prolazili svaki logički korak, za svaku malu stvar koju namjeravate napraviti, ubrzo bi poludjeli. Što mislite zašto su ljudi sve više pod stresom? Onog trena kad ste postali obrazovanim, počeli ste razmišljati logično o svakom aspektu života. Pokušavate nadograditi svoj život logično, a on se ne nadograđuje. Ništa nije pošlo krivim putem. Sunce je izašlo, kisika ima dovoljno, pojeli ste svoj doručak, ali ste pod stresom. To je zato što pokušavate nadodati nešto, a zapravo nešto trebate preskočiti. 

Znači, intuicija je računanje koje preskače logične korake, ali stiže do istog odgovora, a to je definitivno pametniji način življenja. 

Je li intuicija samo biokemijski algoritam? Da, jest. Pod pojmom, biokemijski algoritam, mislimo na konstantni tok, koji je s jedne je strane određen našim genima, kulturom, i vanjskim utjecajima, ali ako ste svjesni, možete ga namjestiti na drugačiji način. To je mehanizam. Pitanje je samo, je li taj mehanizam vođen svjesno ili ne. 

Ljudi posjeduju intelekt, to je intuitivna dimenzija, i onaj dublji nivo inteligencije, koji je sam temelj na kojem sve počiva. Ta inteligencija koja stvara, koja je izvor svega stvorenoga, je ugrađena u svakoga od nas. Pitanje je samo, u kojoj je mjeri nam je dostupna. 

Svatko od nas ima ruke, ali ne mogu svi koristiti ruke na jednak način. Rukometaš ih koristi na jedan način, pisac na drugi, umjetnik na treći, jogi na četvrti. A naš se biokemijski algoritam mijenja, ovisno o tome kako i što radimo. 

Kako razviti intuiciju? 

Ljudi idu u na/pogađanja i govore da je to intuicija. Ako želite razviti intuiciju, prva stvar koju morate naučiti je da samo sjedite mirno, potpuno budni i da ne mislite ni o čemu. Jednom me netko pitao "Sadhguru, kad voziš, o čemu razmišljaš" Odgovorio sam da ne razmišljam ni o čemu. Jednostavno vozim. Ako ste budni, pažljivi, bez ikakvih predrasuda, samo pažnja, ne misli, samo pažnja, tad ćete prirodno postati intuitivan. 

Mnogi ljudi imaju vrlo intuitivne fleš bekove. Svi oni imaju intuiciju, nakon što se čitava stvar završi. Takva intuicija ne služi ničemu. Samo će oštetiti vaše logičko razmišljanje. Ako krenete rješavati kompleksnost života kroz logičan proces, neizbježno je da ćete sludjeti. Većina ljudi to niti ne pokušava. Njihova je logika, napravi par koraka, pa ćemo vidjet što ćemo dalje. Zašto je ovaj list zelen, a onaj tamo postaje žut - ako se povedete za logikom, mali je milijun koraka. Definitivno biste poludjeli. 

Ali ako ste to samo opazili, i ne dodavali nikakve misli tome, tada ćete iskustveno znati što se dogodilo, jer ste to upili u sebe. Tolika je moć ljudske percepcije. Ako posvetite određenu pažnju, prirodno ćete postati svjesniji. Ako postanete svjestan, tad ste vi taj koji će moći postaviti biokemijski algoritam u svoj sistem. Udesit ćete ga tako da vama ide u prilog, i da bude na dobrobit svemu što vas okružuje. Dakle, ne radi se samo o razvoju intuicije. Ako znate kako urediti svoj biokemijski sistem, tada možete utjecati na sve živo oko sebe. 

Pažnja! 

Obično su otrovnice, poput kobre, vrlo osjetljive na to kakva vam je biokemija. Sposobne su znati što se na toj razini dešava unutar vas, samo zato što su - pažljive. A pažljive se zato što im je preživljavanje stalno u pitanju. Nama preživljavanje nije upitno, na neki je način zagarantirano, tako da je pažnja na niskim granama, a razmišljanje na visokima. 

Ono što trebamo je, dakle, pažnja. Ljudska je pažnja takva da može otvoriti svaka vrata u svemiru. Ali pažnja treba bit bez osuđivanja i prosuđivanja. To znači da ne biste smjeli suditi sve na što naiđete iz pozicije osobe koja ima samo ograničen pristup podacima koji sada imate. A kako postajete sve više i više svjesni, pristup podacima je bolji, podataka je više, i uskoro ste vi taj koji sređuje biokemijske algoritme. A to znači da vi određujete prirodu iskustva, hoće li nešto biti ugodno ili ne. Možemo li napraviti takve strojeve? Definitivno da, možemo. 

Kao što možemo stvoriti strojeve koji računaju, pišu priče i skladaju glazbu, tako možemo stvoriti i one koje su po prirodi intuitivni. Već sad se neke marke smartfona reklamiraju kao više intuitivne od nekih drugih. Prije nego što vi sami znate što želite gledati, iskoči vam na ekranu i kaže da je to to što želite. Jer vas je skužio na osnovi prijašnje upotrebe. Do neke granice. Na isti način na koji vi možete skužiti neke ljude, tako vaš smartfon kuži vas. Možda vas zna bolje, nego što vi sebe znate. On sam se nije realizirao, ali vas je skontao.

Na ovo bi trebali gledati dublje i drugačije, a ne samo kao na razgovore o intuiciji i emocijama. Treba to gledati kao na životni proces, jer je životni proces takav da nema odvajanja između inteligencije, intuicije, misli, kucanja srca, funkcije jetre, bubrega, slezene ili mozga. Sve je to spojeno, bez šavova. Samo to shvatiti je vrlo važno i najvažnije, jedino tako ćete moći iskusiti život u potpunosti. Tad ćete otkriti da ste ostali bez riječi, jer ne postoji riječ koja može opisati taj fenomen. Riječi dolaze zato što sad možete vidjeti samo malene komadiće koje prepoznajete iz tuđih opisivanja, dočim samo gledate kroz ključanicu ljudskog intelekta. Kad nema riječi, tad nema zaključaka. Kad nema zaključaka, nema kraja, nema smrti. A to je put oslobođenja. 

Strojevi mogu postati sve što vi sad jeste i mogu raditi sve, čak i bolje nego što vi možete. Jedino što ne mogu, to je da ne mogu postati svjesne. Neki će reći da će oni ugraditi svijest u mašine. To se neće dogoditi. Ono što zovemo sviješću, je bit života. To je ta neopisiva sila zbog koje se sve događa. Toga ne može biti u mašini. 

Jogijska vježba za razvoj intuicije 

Jednostavna jogijska vježba koja poboljšava i logiku i intuiciju je Isha Kriya. 

Ja sam vrlo logičan, ali ne radim sve logično, nego intuitivno. Zato što ne idem kroz svaku aktivnost preko logike, nego stižem do njih intuitivno, zato se sve događa bezbolno. Jednostavno se događa. 

Intuicija neće raditi bez podataka. Definitivno su vam potrebni podatci, ali ne i kalkuliranje. 

Podatci se neprestano prikupljaju preko pet osjetila, a ako ste stalno u stanju pristupiti im, ako zadržite u sebi određen stupanj jasnoće, tada možete do tih podataka doći kad god vam zatrebaju. 

Ako ćete raditi ovu vježbu, um će vam se jednostavno osloboditi. Toliko će se osloboditi da sve što ste ikada omirisali, okusili, čuli ili vidjeli, još postoji tamo. Ne morate se truditi oko prisjećanja, jednostavno će biti tamo. A vi to možete oživjeti.

Memorija nema veze s uspomenama. Memorija je vaša sposobnost da povratite podatak koji vam je potreban u danom trenutku. 

 isha.sadhguru.org/en/wisdom/article/what-is-intuition  

zadnja runda

Pitanje: Namaskaram Sadhguru. Jednom si rekao da, ako netko može istinski biti s tobom na samo jedan trenutak, da mu je ovo zadnji život na zemlji. Sad, znatiželjan sam, molim te odgovori, jesam li dobio taj trenutak sada ili na nekom od prijašnjih programa? 

(Pitanje je postavljeno na EOE Delhi - Ecstasy of Enlightenment) 

Kad pogledate sve molitve ovoga svijeta, najmanje 99% njih su varijacije na "Dragi Bože daj mi ovo, daj mi ono, spasi me, zaštiti me". Nije to spiritualni proces, nego pokušaj da se iznudi preživljavanje. Preživljavanje ne može biti iznuđeno. Ako se naučiš koristiti sa svoja četiri uda i par moždanih stanica, onda možeš bez problema preživjeti na ovome svijetu. Ako crv zemaljski to može sa svojim sićušnim mozgom, ljudska bića bi trebala biti sposobna preživjeti, čak ako koriste samo mali djelić svoja puno većeg mozga. Dakle, preživljavanje nije problem. 

Oduvijek su vam govorili, "Bog spašava", "Sve u Božje ruke", ali, zašto ste onda izgubljeni? Kako to da ste izgubljeni? 

Trik je u tome da svi postanemo mušterije, potrošači, klijenti. U smrti, svatko je potrošač. U životu, svatko može biti što god on sam hoće. Ali eto, oni nastoje pretvoriti život u smrt tako što te natjeraju da se osjećaš krivim zbog svojeg postojanja, u strahu zbog apsolutno svega. 

Sve što napraviš, u startu je pogrešno - čak si i rođen naopačke. Zato te i treba spašavati. Ovo je jako pametna poslovna strategija kojoj nitko ne može pobjeći. Kad si od samog rođenja označen, etiketiran kao (po)grešan, neizbježno je da postaneš - mušterija. Tako je ono što je trebalo biti produhovljena znanost, postalo komedija, cirkus. 

Pitaju me ljudi, "Sadhguru, koja je razlika između Boga i Gurua?" 

Ja odgovaram, "Bog spašava - Guru ruši."

Morate urediti svoje vlastite živote da budu toliko duboki i obilni i ispunjeni da, ako bi se rasprsnuli u ovome trenutku, da vam bude svejedno. Pazite, ovdje govorim o rastvaranju, ne u umiranju. Mukti, sloboda, nije za frustrirane ljude. Mukti je za one koji su ispunjeni do kraja, ne za one koji izbjegavaju biti ispunjeni. 

Rekao sam, "Ako si prisutan, makar samo na časak...", jer čitav svoj život možeš proživjeti samo u ovom jednom sadašnjem trenu. 

Ovaj tren je čitava vječnost. Ako možeš biti u ovom sada trenu, tad možeš u svakom. Nema promjene. Dakle samo budi; tako jednostavno. 

Ali čak i sad dok me kao slušaš, bez prestanka procjenjuješ što je u redu, a što nije u redu. Tako logičan um radi. Kad bih izvalio nešto nelogično, mučio bi se dok sve ne ulogiči, ili bi zaključio da sam poludio. U biti, pokušavaš čitav kozmos strpati u svoju malenu logičku kutijicu. Ne ide to tako. 

Jednostavno biti znači, ne misliti, ne procjenjivati, ne tumačiti ne suditi, ne dijeliti na točno i pogrešno. Kad si jednostavno ovdje, tada nema više borbe. Pitaš me "Je li se to dogodilo danas?" Moglo bi se dogoditi, kad bi bio voljan. Bit voljan znači nemati svoje volje. Ako sjediš ovdje bez predrasuda, tad je to taj trenutak. 

To je tako jednostavno da stane u taj jedan tren, ali ti me tjeraš da radimo na tome čitav životni vijek. Eto zašto 21 stoljeće nije dobro vrijeme za Gurue. Ovo mi je zadnja runda. 22. stoljeće bi moglo bit još gore. 

Izvor:

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/4/how-to-actually-be-with-sadhguru.html 

🙏💜

čemu služe ruke?

Kad je Sadhguru rekao da je ljudsko tijelo najbolji gadget na ovom planetu, većina nas je odmahnula rukom, misleći da će uslijediti priča o bio-robotima ili vanzemaljskim uplitanjima ili genetskim manipulacijama. 

Mišljenja sam da sve te priče i jesu potekle od pogrešno shvaćene prve premise. Uglavnom smo svi više skloni nadodavanju na prazno, nego popunjavanju ispražnjenoga u nama. 

Običnim jezikom, obični radije zakompliciraju obične stvari, nego da ih videći takvima kakve jesu, priznaju dragocjenima. 

Kad nas je zamolio da barem pogledamo svoje ruke i zapitamo se čemu one služe, većina je entuzijastično krenula u hokus-pokusna čarobiranja, valjda očekujući da će iz prstiju ili otvorenih dlanova poletjeti munje. Nakon čega ide neizbježno razočaranje, jer... to su samo prsti i to su samo ruke.  

Ono što vam mogu potvrditi, iz pozicije slijepe osobe, i ne kažem to samo zato da utješim; te munje zaista postoje i stvarno letaju uokolo i stvaraju čuda, samo treba imati oko koje bi uočilo. 

Ovo je pozivnica, sa moje strane, da se uključite svi u akciju izrade i slanja otiska dlana, ili dlanova, za podršku #Save Soil - pokretu. Više o tome, kako, gdje i zašto, na savesoil.org/handprints  

Dajmo ruku jedni drugima, dok se to još može. 

Vidimo se.

#SaveSoilSecureFuture 

preobrazbe (7)

Mislim da vam još nisam pričala kako sam postala manekenka. Sama sam za tu priču doznala tek nedavno, iako me, čini se, prati čitav život. Počinje s nalazom liječnika koji je, da bi osigurao mojoj mami bolovanje na račun bolesnog djeteta, djetetu nakrcao razne dijagnoze. Između ostaloga je napisao da je dijete "astenično". 

Mama, koja bi ionako patila od postporođajne depresije, i bez da joj je pedijatrica rekla:

- Pa ženo, pobogu, zar ne vidite da su vam djetetu oči srebrene?! Jeste li vi mater, šta ste vi!?  - (baš ove riječi se ponavljaju u svim pričama)

je otišla po drugo mišljenje, pa po treće, pa četvrto, pa joj je netko od tih slučajno dobronamjernih, htijući je utješiti, rekao da su sve najpoznatije i najljepše i najbogatije manekenke - astenične, da imaju dugačke ruke i noge i male glave, i neka bude sretna što će curica imati makar tu prednost kad odraste.

I stvarno, mama i sve njene prijateljice su se trudile da bi curica izgledala lijepo. Jedino curici nije bilo drago što je koriste kao živu lutku. 

Znamo kako društva tretiraju žive lutke. Što im rade. I kako završe. 

To znam i vidim sada odrasla ja, kad sam bila mala, jedino sam htjela da me puste na miru. 

- Vidi kako je stala sad 

- Vidi kako gleda 

- Auu pogledaaa 

- Vidi kako drži glavu 

- Stani sad, ovaaaakooo, vidi, ooovakoo 

Vi ne znate što hoće te žene od vas, ali vam je jasno da ne znaju ni one, pa se sklonite na jedino mjesto na koje ne mogu za vama - u vlastitu glavu. 

Na sreću, u glavi tako maloj kako je dobri doktor napisao, nije bilo mjesta za fantaziranja o slavi i bogatstvu, na račun izgleda. 

Tuđe priče, naravno, ne možete zaustaviti, a što se događa u tuđim glavama ne može biti vaš problem, sve dok vas ne počme direktno ugrožavati. 

Može li, pitam, biti zla u tome da ljudi misle da ste tašta na izgled, umišljena i "bez duše lijepa"? 

Pogotovo ako ne dijelite isti estetski ukus?

Pogotovo ako ste od rođenja slijepa i fizički izgled, vaš ili bilo čiji, vam baš nije najbitnija stvar?

Vi gledate kako ćete se živa i neoštećena dovući s jednog mjesta na drugo, a oni govore da se prešetavate. 

Moram priznat da jest pomalo smiješno. Ali više to govori o njihovu stanju uma, nego o mom. 

To je ono kad Sadhguru traži da ponavljate: Nisam tijelo, nisam um. 

Nisam ovo tijelo, nisam ovaj um. 

Nisam to što mi netko kaže da sam, ili to što pokušava napraviti od mene, uvjeravajući mene jednu, preko svih ostalih. 

Iako i to mogu biti: imam izbora. Ako se prilike slože i ako se osjećam dobro u toj tuđoj koži, zašto ne isprobati i to? Ili ako se drugačije ne može, ako vas prilike i ljudi prisile; sve dok znam svoju poziciju, mogu planirati bijeg, dok igram tuđu igru na najbolji mogući način. Svoj.

kolibrić

Sadhguru je napisao pjesmu o kolibrićima i shvaćam to kao znak da smo osigurali prolaz za našu vrstu. 

"Dok drugi zure u nebesa, čekajući čudo da se desi, ti znaš da je Život u krilu Majke Zemlje..." 

Progledati znači znati svoju poziciju u svijetu i djelovati u skladu s njom. 

Do sada smo mislili da je problem u nama. Krivili se misleći da se ispravljamo. Dopuštali drugima da nas popravljaju i sređuju nas prema svojim zamislima. Onima koje idu u prilog njima i njihovu usku krugu ljudi. 

Tražili oproste i molili bogove da nam skrate boli. 

"Ali ti ptičice znaš koji cvijet će dati to što tebi treba / Tvoj let čudesan tako da izgleda poput Čarolije / u koju je uloženo toliko truda..." 

 

Osjećam se voljeno i zaštićeno, iako na prekretnici. Što god da bude bilo, bit će preobražajno. 

 

Humming Bird

In search of Nectar
that is sparse and rare
You know which blossom
is willing to yield what you need
A flight so fabulous that
seems like Magic, that you work hard for

Those who do not know the
Nature of life and its Magic
look up to Heavens for the Manna
But you know, it is all in the
Breast of Mother Earth

Humm away for ever
and Ever

Subscribe Now

Get Isha Forest Flower

 

mjesečari

Brzo se premeće mjesec po nebu ovih dana: 

Neznano je, da li po nebu ili po kalendaru. 

Godine lete, a dani se vuku. Otvoriš oči i već padne mrak. 

Stigla je zima? 

Ljeti se čeka da prođu vrućine. Zimi se čeka da napokon zatopli. Na proljeće i jesen se gleda da ih se ne vidi; zbog peludnih alergija i groznica i svega čega! 

Kad je vedar dan, više voliš kišan, kad je kišan dan, želiš grmljavinski, kad zagrmi glumiš da se bojiš ili ne bojiš ovisno o društvu u kojem se zatekneš ili o trenutnom raspoloženju. Kad je duga, ne možeš se sjetiti, čega je ono znak, pa se uvjeravaš da mora biti dobar, pa nabrajaš samom sebi u bradu na čemu sve moraš biti zahvalan, jer je to sad IN, moderno je biti - spiritualan. 

Ljudi naše davne prošlosti su, promatrajući mjesec kako se kotrlja, došli do zaključka da je i Zemlja okrugla i da se kreće. I bez snimaka iz svemira, i bez očevida! 

I bili su u pravu. 

Zamisli!

21.7.2024. vidimo se ovdje 

Sretna Guru Purnima, svima koji slave i koji ne slave! 

slušati očima

Jedanput se dogodilo da mi je na ulici, bila prišla nepoznata žena i pristojno ponudila pomoć. 

Hodale smo neko vrijeme jedna uz drugu bez riječi, a onda se ona sjetila i rekla: "Tu sam, tu sam, nemojte mislit da sam vas napustila." 

- Ma ja sam vam šišmišica, ne morate ništa govorit, šesto čulo radi ko sat. 

Nije znala treba li se nasmijati, pokušavam li biti duhovita ili mislim ozbiljno, pa je nakon stanke rekla da je jednom na televiziji, možda "Na rubu znanosti" ili tako nešto, čula da neki ljudi po sluhu otkriju na kojem mjestu ima podzemnih voda, loših vibracija, i dobrih, i dobrih, i to tako što zatvore oči da im ne smetaju. 

- Izgled vara. 

- Sluh je puno bitniji za život.

- A i svi najbolji i najpoznatiji pjevači su slijepi. Stivi Vonder i Andrea Bočeli. 

~~~~

Nedavno sam, uz Sadhgurua, čula za Cassandru Mae Spittman, njemačku pjevačicu koja pjeva na sanskrtu. Predivnog glasa. A prijatelji sa istoka, koji se razumiju, kažu da svaki glas, svaki slog izgovara i otpjeva besprijekorno točno. Da je djevojka pravo čudo. 

Od rođenja slijepa. 

 

Kad sam je, oduševljena, išla pokazati svojima, oni nisu čuli ništa od svega ovoga što vam sada pišem. Nakon nekog vremena, nervozno su odbili slušati dalje: 

- Makni to, ne mogu to više gledat. 

Tiho i tužno. 

Navodno djevojka izgleda neugodno. Baš tako su rekli, "neugodno". 

- Ukočeno stoji s onim ledenim izrazom lica, dok iz nje izlazi nekakav cvilež. 

 Jako je zgodno, imati leden izraz lica, ljudi vas ne doživljavaju kao živo biće, pa se ne trude prilagođavati situacijama. Jednostavno kažu, što im je i kako im je. Kao što bi da su sami. ( Eto, tako znate, onda kad svi misle da ste vidoviti.)

Ne znam, kako im nikada ne padne na pamet, evo na ovakvim primjerima, da koriste svoja osjetila na pogrešan način. I da im to otežava i/li zagorčava život. 

Oči su da (pred)vide blisku opasnost. Uši da osluškuju zvukove iz svijeta. Ni prvo ni drugo nije jedino što postoji nit što treba ili vrijedi imati, koristiti i znati rastumačiti. 

Ima tu još svega. U slojevima. 

mnogookost (13)

 http//sadhguru.co/msr 

#AwakeWithAdiyogi 

#WhoIsShiva 

#SaveSoil

#ConsciousPlanet