čovjek zvijer

- Ne želim, ne mogu više živjeti tamo gdje se osjećam kao ništa!! 

- Želim otići iz ovog prokletog mjesta, što dalje i što prije!!

Pitala sam, zašto misli da će mu na nekom drugom mjestu biti bolje nego na prvome. Zašto misli da mjesto radnje može učiniti da postane nEšto, ili da se makar osjeća tako. Pitala sam, je li gladan, da l mu je zima, i tuče li ga tko. 

Ne. Nitko ga ne tuče. Ima, naravno, sve normalno za jesti. A hvala bogu nije ni gol, niti je bos. 

- Ali ne znaš ti kako je to trpjeti diskriminaciju na dnevnoj bazi, od onih koji ti nisu ni do koljena. 

?? 

Rekla sam ...

- Zapravo je sreća da te vide slabijim nego što jesi. U svakom ih trenu možeš iznenadit, u pozitivnom smislu. Zamisli kad netko od koga se inače ne očekuje ništa, odjedanput napravi nešto vrijedno za širu zajednicu. Preko noći postaješ heroj!

Ovaj je, naravno, monolog teško izvodiv u praksi. Ako vas cmizdravac i posluša, shvatit će to kao provokaciju. I krenuti u defenzivu. Zato radije šutite.

- Pojma ti nemaš. Lako je tebi. Ti ne znaš kako je to kad ne možeš zaštititi ni svoje fizičko tijelo. 

Dap, i naravno, jedino logično rješenje je premjestiti to fizičko nezaštićeno tijelo na neko daleko nepoznato mjesto, gdje možda ljudi su pitomi, a životinje divlje. 

##

Inače, ovaj sam isti razgovor nekoliko puta ponovila s istim likom, koji se žali na diskriminaciju na vjerskoj i nacionalnoj bazi, i ne zna (ili ne želi znati) za ikakvu drugačiju. Kad sam mu rekla da sam slijepa od rođenja, i prilično nezaštićena, rekao je "Nisi! Prestani, ne govori tako o sebi. Ti nisi slijepa, samo imaš nekih zdravstvenih problemčića. I, ne, to nije isto!"