audiodeskripcija umjetničkih djela za slijepe i slabovidne osobe

Je li audio deskripcija umjetiničkih djela nasušna potreba svake slijepe i visoko slabovidne osobe, i tko bi ih trebao raditi? 

Kako se definira umjetničko djelo i tko određuje koje će biti zanimljivo kojoj vrsti publike? 

Umjetnik, obične stvari vidi na drugačiji način od većine ljudi. Zato i jesu umjetnici. Kad bi prikazivali stvari, život, što već da im je na umu, onako kako ga vidi većina, i kad bi njihove stvari, život, što već da rade, bile lako razumljive većini, služile za kakvu upotrebu, bile od ikakve koristi ili značaja, ne bismo ih zvali umjetnicima nego obrtnicima. 

Upotrebne i upotrebljive stvari, ne morate opisivati, a ako stvarno dobro služe svrsi, ne morate ih ni reklamirati, kamoli opise smišljati za posebnu kategoriju ljudi. Kad im nešto treba, ljudi se snađu. 

Ipak, ubraja se u događaje i radnje od posebne važnosti, ako koja galerija ili muzej odradi audio deskripciju svojih izložaka za označene ljude. Automatski se svrsta u kategoriju - extra! Inkluzivnost je IN.

Zavirimo i mi, što se to posebno nasnimava za slijepe i slabovidne?

Opis se umjetničkog djela sastoji u tome da vam monotoni glas nabraja kojih je dimenzija djelo, od kojeg je materijala, te u kakvoj je tehnici rađeno. Koje godine ga je umjetnik i u kojim uvjetima radio. U kojim je galerijama bivalo izlagano, koliko ga je posjetitelja vidjelo na raznim izložbama. Ukratko, ono što bi videća osoba pročitala u prospektu koji bi uzela na ulazu. I što bi joj bilo lijeno čitati.

Ako se radi o skulpturi, pa ako imate rukavice, vama je dopušteno da dodirujete repliku. To se običnima ne dozvoljava. 

Već čujem u pozadini kako se bezpečatna osoba gura: 

- Sve slijepima, a nama ništa. I ja želim biti slijepa i slabovidna osoba! To nije pošteno! Diskriminacija!

<3

Evo vam i bonusa: 

Ono što nazivamo umjetnošću, uobičajeno se definira kao izražavanje emocije, stanja svijesti ili duha, bilo bojama, riječima, ili glazbom. Ponekad se dogodi da netko pogodi, prepozna ili zasvojata emociju ili stanje duha. Ponekad se poklopi s emocijom i stanjem duha, mjesta i vremena, te bude prihvaćeno od većine ljudi: 

Sa glazbom je to lako, s lirikom nije rijetkost, likovnjacima se obično mora izlazit u susret i "davati vjetra u leđa". 

Melodiju zviždućemo ili mumljamo, pjesmu zapjevamo, kraj slike ili kipa - prođemo. 

Netko bi, složivši se s upravo pročitanim, mogao izvući zaključak da osjetilo vida i nije toliko razvijeno u običnih ljudi koliko se misli, da čak nije ni toliko važno. Zato, nemojte se složiti. Zanemarite sve i uživajte, slobodno i bez zadrške u sljedećoj posjeti muzeju ili galerijici. Poslušajte što vam kustos ima reći. Zatvorenih očiju. Oni to imaju u malome prstu.