odvajanje smeća (3)

 "Zbog ove vrećice nije srušeno niti jedno stablo" - ovaj je slogan popularan bio kad se, ono davno, prelazilo s papira na plastiku. 

Sada se, zbog straha od udisanja toksičnih mikročestica, koje su, navodno, nusprodukt ekscesivne upotrebe plastičnih vrećica, nastojimo ponovno vratiti papirnoj i staklenoj ambalaži. 

Možete li se sjetiti, kako su ljudi prije izuma kartona & plastike, umatali namirnice, i uopće, tko je, i zašto je smatrao za potrebno skovati opomenu "ne kupujte mačka u vreći"? 

Vreće su bile, po svoj prilici kožne, ili tkane od prirodnih vlakana, radilo se o runu, vuni, dlaci, vlasima ili kosi. One biljnoga podrijetla, zaštićene su sloganom s početka ovog teksta: list, kora, stapka ili vlat. 

Je li trebalo smišljati slogane za zaštitu života i životinja čiji su posljednji (ili prvi) ostatci iskorištavani za ovako banalnu upotrebu? (Moglo bi se reći, reciklirani do bola. Kad se ljudi daju u recikliranja, rade to kao da oni sami nisu živi.) 

Ili je bilo dovoljno odvesti školsku djecu u klaonicu, pa da, brutalno i monstruozno iskreno kako samo djeca mogu, ispričaju roditeljima &starateljima što su sve tamo vidjeli i čuli. 

Plastika nas, sudeći po svemu, uvodi u finalnu fazu života na Zemlji: ona ne vrišti, ne drhti, ne pokazuje strah, plastika niti ne diše. Rekli bismo da izgleda kao idealna žrtva. 

Sa svoje strane skidam kapu do poda onome tko se je prvi sjetio njezine toksičnosti. (Kao da će itko provjeravat!)

Potpuno ista se stvar radi sa svime i svima naoko mirnim i tihima: često nam je tuđe praznovjerje, jedina zaštita. 

Primjer iz učionice, kako je spretan i iskusan učitelj štitio "druga koji se ne druži s drugima" kad on sam nije prisutan? Rekao bi: 

- On je strašan, opasan. - ili - Njega bog čuva. Zar se boga ne bojite?

Ili još bolji primjer iz vanjske politike, neka od siromašnih zemalja "trećeg svijeta" ima nuklearno oružje koje se neće libiti upotrijebiti. Ako bi bili isprovocirani na napad, napasti će bilo koga. 

"Ne diram te, ne diraj me" … inače … 

Taj "inače" koji ostaje lebdjeti u mikrotoksičnome oblaku, jednima će utjerati strah u kosti, a drugima poslužiti kao zaklon na neko kratko vrijeme. 

Zašto na samo kratko? Zato što je ljudska glupost, kao svemir, beskonačna, i širi se nekontrolirano. 

Umjesto da se sjete da i sami imaju nuklearno naoružanje, i da se nikome ne mili rat do istrebljenja, oni i dalje vrebaju, snuju i optužuju. 

Umjesto da se sjete da ni njima nije drago primati batine po tijelu ni po glavi, gledaju kako u nekom drugome ubiti i boga. 

- Da mi slučajno niste povjerovali u tu izmišljotinu! Boga ne postoji! 

Čovjek je mjerilo svih stvari! 

Ili, ... Mjera u svim stvarima? 

U značenju, svega što jest da jest, a onoga što nije da nije. Sve već postoji, biva i nudi se, a na čovjeku je da razluči. Da vidi, prepozna i spozna. 

I eto nas opet na početku: 

Da vas ne bi netko prevario na vagi, izborili smo se za transparentno - trgovanje. Sve strojno brano, klano, pakirano, vagano, umotano, blokirano. Prozirna tegla, flaša, celofan, folija, da se sve prostim okom vidjeti može. 

A kad dođete doma, opet niste zadovoljni. Birali ste sami, ili ste sve prepustili robotima? 

Umjetnoj se inteligenciji vjerovati ne može! Prevarit će vas samo da bi vam preotela vaša radna mjesta. 

A glupost je drugim ljudima prirođena. 

Što, dakle, preostaje?

Onaj jedan čovjek koji bi još i mogao biti mjerilo svih stvari, ili umjeren u stvarima, više ne predaje, a na njegovu je mjestu jedan drugi koji drži važnijim, jednom za svagda, raspraviti, je li tu mudru izreku prvi izgovorio Pitagora ili Protagora. Koje je godine to bilo, u čijem društvu i kojom prilikom. Te tko je sve to dokumentirao, verificirao i propagirao. 

Eto, to nam se dogodilo. 

Bacali vi bojeve glave na one ljudske ili artificijelne, zginut ćete i sami. Dalje se ne može. Tu smo, takvi smo i moramo živjeti jedni pored drugih, bez obzira na sadržaj u pakiranjima. 

Mislite li da je kraj vas, sjediti mirno, lako? Najteža je stvar na svijetu. U tom svjetlu, mirni i tihi zaista jesu najsnažniji i najmoćniji od sviju. 

Do snage vam je, do moći i kontrole? Probajte bit tiho sami u svom društvu. 

 

ovdje