U životinjskome svijetu, veća i snažnija jedinka ide na čelo čopora. Mama medvjedica ide ispred svojih mladunaca, ona vodi i čisti prolaz, ona je ta koja izviđa prije nego propusti mlade. Mama patka prva kuša vodu elegantnom nogicom prije nego uskoči i zapliva, tek onda pozove pačiće da se pridruže. Mama mačka ulovi miša pa ga donese mačićima da se igrajući uče. Čak vuk koji predvodi čopor štiti one najslabije ako se nađu u opasnosti, ne kalkulira: oni su slabi i nisu nizašta, ja sam jak i ja donosim hranu, šteta je da ja nastradam žrtvujući se za ove beskorisne lijenčine.
Izgleda, jedino ljudska društva žrtvuju svoje mlade i svoje slabe.
Kad idete u dućan, možete vidjeti da uglavnom roditelji prvo pošalju dijete, pa tek onda oni ulijeću sa cerenjem, kao 'glupavog li djeteta, ne zamjerite he he'. Kad idu u šetnju djeca su isped njih, tobože da ih imaju na oku ako naprave kakvu glupost. Sami ih ne uče ništa, ne pokazuju im ništa. Tko zna, možda niti ne znaju ništa. Pa je tako bolje.
Možda se nadaju naučiti nešto od njih, ili se prisjetiti kako je to bilo biti dijete. Da, pa ih zato sputavaju besmislenim zabranama radi zabrana, da bi drugi ljudi koji su isti takvi poput njih, vidjeli i znali kako su oni brižni roditelji koji odgajaju fino svoju djecu.
Žene tako nježne, kuhaše svoju djecu, njima se hraniše... pisao je prorok Jeremija u četvrtoj Tužaljci, a mi pročitali da se radi o nekoj dalekoj davnoj prošlosti i nekim primitivnim krvoločnim plemenima. Kojih više nema.
Ne morate gledati u sebe da se prepoznate, i pošten pogled u ogledalo bi bio dovoljan. Pošten pogled.
Jesu li sva ljudska društva bez budućnosti? Pitajte bilo kojeg njihovog člana, blijedo će vas pogledati.
- Jadan ti si, sinko - ako kažu, s puno sažaljenja u glasu, sjetite se da je to nježnija opcija od one u kojoj vas zatuku.
No comments:
Post a Comment