moja mahashivratri agenda

Sve se može pretvoriti u filozofiju ili u tajnu: to je lakši i širi put, onaj na koji nas upozoravaju u svim evanđeljima. Za stvarne se stvari treba pomučiti. I sad namjerno usporedbu tvorim baš ovako, iako će mnogi reći da vjera, duh, duša, put, istina, život, štogod!, ne mogu i ne smiju imati s materijom ništa, ili bar ne puno previše veze. Da treba nositi što manje prtljage, treba dosta odricanja, i ovakve priče. 

A baš se tako počinje s filozofiranjima, o stvarima o kojima se ne zna ništa jer su uvijek blizu i jer su jednostavne. Toliko na blizu i toliko svakodnevne da kad ih primijetimo kao čuda, jedini problem stvara priznati sam sebi vlastito sljepilo. Još bi lako s tim što će netko drugi mislit, druge se dade uvjeravat i moguće im se opravdavat, a kako to pred samim sobom, kad vas nitko ne vidi i nikog nema da presudi. 

Znači, imate tajnu. Lako je kad vas je dvoje ili više koji znate ili bar mislite, nadate se da jedini znate, da ne znate oko koje ste se tajne bajne složili i skupili i organizirali i za koju ćete život dati. A što ćete sam sa svojom tajnom. Kome je odati, ili pred kim se naslađivati što imate nešto što netko drugi nema. Koja korist? Ako je i vama tajna. 

I to vam je to: tako jednostavno. Otvaraju vam se vrata i prozori i strop i pod, kojih nikada nije ni bilo jer kuća ne postoji. Jer je sve kuća. Uvijek ste zaštićeni. 

Ono kad svi portali koje pratite vrište, da se dana tog i toga otvara portal ako samo uradite to nešto i to još nešto, nije sasvim neistina. Ako se sjetite da imate tijelo s osam otvora, nije teško vjerovati u još veće otvore i vrata koja se zatvaraju ili otvaraju kad se vi najmanje nadate, ali netko drugi a tko je van vas, može bolje vidjet i bolje o tom znat. Na nama je samo da prođemo ili stanemo sa strane, da se odmaknemo da drugi koji mogu, hoće ili žele mogu slobodnije proći, i to je sve. 

Što nas više prođe, po zakonu velikih brojeva, veće su i šanse da se što pokrene, u bilo kojem smjeru. 

Dakle, ovaj poziv, nije samo za odabrane, za pravednike, miljenike, inicirane, upućene, imućne ili za one "siromašne duhom" pa da ga se napune, iako će vas svatko zvati i usmjeravati k/ako mu je dano. 

Ja ću i u ovom krugu stati uz Sadhgurua, jer njegov način, plan, agenda nazovite to kakogod hoćete, ima najviše šanse da dopre do onog tipa ljudi koji mojem tipu ljudi prave najviše problema.   

Probdijte bar ovaj jedan prazan mjesec, sad namjerno kažem "prazan" radije nego "mlad", jer mladi vezujemo uz nastavke Sumrak sage, a zore su za buđenja puno primjerenija. 

Budni budite od sumraka do zore, neće vam bit prva a niti posljednja, to je obećanje. 

poravnanje planeta

Popularni populizator znanosti je bio pitan da prokomentira najave poravnanja planeta suncevog sistema koje se ima uskoro dogoditi, a kojima internet kao da je zasut do zaslijepljenosti. Niti ne trepnuvsi, gosp. Ante je rekao da, iako ima nesto malo istine u tome, sama informacija je beskorisna i bezveze, jer nebo nece biti cisto te se nece moci nista vidjeti. 

Dakle, nebo je za gledanje, a oci za plakanje (a plime i oseke se ticu samo vodenih bica) .

U nastavku, prenosim tekst sa pollex.hr-a: 

sto je o svemu rekao Sokrat prije par hiljada godina. (link na originalan post je na dnu)

I opet da podsjetim: 

PLEASE stay awake this weekend. 

ƪ⁠(⁠˘⁠⌣⁠˘⁠)⁠ʃ

• Astronomiju hvalim jer se čini da ona dušu nuka gledati prema gore, i da je odanle vodi onamo. (odozgo na još više)
• Možda je to jasno svakome osim meni, jer meni se čini da je suprotno. Ona posvema nuka dolje gledati, na način kako se sada njome bave.
• Kako misliš?
• A kakav je to nauk o nebeskim predmetima? Ako bi se netko uvijao i gledao slike na stropu, pa nešto time naučio, ti bi, čini se, i onda mislio da on motri mišljenjem a ne očima! Možda dakle ti lijepo misliš, a ja ludo. Ja naime opet ne mogu pomisliti da koji drugi nauk dušu nuka gore gledati osim onaj koji se bavi oko bića i nevidljivoga. Ali ako tko gore bulji ili dolje zažmiri u želji da spozna nešto osjetilno, velim da nikada neće ništa spoznati - jer nema znanja ni o čemu što je takvo - a da njegova duša ne gleda gore nego dolje makar proučava na leđima plivajući ili ležeći na zemlji.
• Pravo mi budi. Dobro si me prekorio. Nego, kako misliš da astronomiju treba učiti drugačije nego što je sada uče ako bi htjeli da to bude korisno za ono o čemu govorimo da će se učiti.
• Ovako: te krasote na nebu, budući da su na vidljivome, treba držati da su najljepše i najtočnije od onoga što se vidjeti može, ali da za istinom mnogo zaostaju, naime za kretanjima prave brzine i prave sporosti jedni između drugih, između sebe i unutar sebe, a to se poima razumom a ne vidom. Ili ti misliš da se poima vidom?
• Nipošto.
• Dakle, treba se služiti krasotom neba kao primjerima za nauk, upravo kao kad bi se tko namjerio na izvrsno nacrtane i izrađene nacrte Dedala ili kojega drugog umjetnika ili inženjera. Jer ako bi tko bio vješt u geometriji pa takve stvari vidio pomislio bi da su po izradbi vrlo krasne, ali da je smiješno promatrati ih ozbiljno kao da će tobože u njima naći istinu o jednakome, dvostrukome ili o kojem drugom odnosu.

Ali kod odnosa noći prema danu, noći i dana prema mjesecu, mjeseca prema godini i ostalih zvijezda prema tome i među sobom - neće, mislim, čudnim smatrati onoga koji drži da je to uvijek jednako i da nikad nimalo ne odstupa, premda se radi o tjelesnim i vidljivim predmetima, zatim neće čudnim smatrati nastojanje da se na svaki način shvati istina o tome.

Izvor: 

https://pollexhr.wordpress.com/2025/12/19/elementi-platonove-drzave-nasa/

mnogookost (25)

Poziv na budnost, tako ja to shvacam: Budni budite jer ne znate kad vas gospodar dolazi. 

Iz prispodobe o deset djevica koje su cekale zarucnika: pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. 

Mudre su uzele ulje uz svjetiljke, a lude nisu, pa kad im se ugasilo svjetlo htjele su uzeti od mudrih, ali mudre se usprotivise. 

Neke se stvari, jednostavno, ne mogu dati drugima. 

To jedno nesto, morate moci proci sami. 

p.s. 

Danas deset dana do Mahashivratrija, nadam se da se vidimo. 

(dan poslije valentinova, dan prije krnjevala: ostanite budni, bar da vidite razliku: iz znatizelje ili eksperimenta, testirajte svoje sposobnosti i ogranicenja, nema se sto za izgubit, a mozda - progledate) 

ヽ⁠(⁠｡⁠◕⁠o⁠◕⁠｡⁠)⁠ﾉ⁠.

bum!!

Do današnjeg dana to nisam imala potrebu zapisati, ali znam sigurno da je doživljaj drugačiji, doživljaj svijeta, pročitane lektire ili filma, da je drugačiji kad ga dijelimo u grupi od onog kad ga "živimo" sami:  

Kad idete s društvom u kino, pa ako je to društvo stalno samo u ustima, glasno i bučno i nametljivo u svakom pogledu, onda znate da oni ne gledaju slike i da ne prate radnju, nego da pamte pokrete kako bi ih mogli, kad izađu vani, oponašati. I tako sve do sljedećeg filma. Sat i dvadesetak minuta u kinu, njima traje danima ili mjesecima, ovisno o dojmu i o suradnji drugih članova ekipe. Već na licu mjesta, ako se osjećaju slobodno, određuju tko će biti tko u stvarnom njihovom životu, dijele uloge, zadaju sporedne moguće zaplete i rasplete, i kao da ne razlikuju stvarno od nestvarnog, moguće od nemogućeg i ne priznaju činjenicu da bi bilo tko od njih možda mogao imati drugačiji plan ili dojam.    

Onaj koji je najglasniji taj je uvijek u pravu. Onaj koji je najbezobrazniji uvijek je onaj za kojim većina krene. Da li zbog dosade, ili zbog straha od izgona, ili zbog bojazni da se ne okrene protiv njih koji unaprijed o sebi misle kao o nedostatnima, glupima i nemaštovitima, inače se ne bi skupljali u ovakva društva; to je pravilo.  

Tako sam zapravo i shvatila da nisam ja ta koja je slijepa i koja slabo vidim. Ja sam samo ta koja vidi stvari drugačije od gomile, i koja se ne boji naglas reći to što je vidjela.  

- Što je vidjela?  

Duhove.  

Ono što vi vidite kao članove ekipe, prijatelje, susjede, braću i učitelje, ili da okrenem u suprotnu stranu, ono što vi vidite kao rivale i neprijatelje, opću opasnost, zloguke ptice, strance i nitkove, ja vidim kao duhove.  

Vidim namjeru. Kovitlac energije koja se valja prema vama ili od vas, ovisno od toga, da li vas primjećuje. Kovitlac energije koja se kotrlja ili čeka staloženo. Strpljivo. Nezainteresirano za ono što vi smatrate životom.  

To što sad zovem energijom, uglavnom je ono što pokriva - sve. Govorim "uglavnom", jer postoje mjesta koja su prazna. Te praznine pokrivaju članovi ekipe, prijatelji ili kako vam drago, iako bi ih trebali popunjavati. Ne popunjavaju ih na ispravan način. Dijelovi su slagalice ugurani na silu na mjestima predviđenima za nešto treće.  

I to tako silno i silovito da prijete čitavoj slici da se razleti na komade.  

Ako bi silu ispravljali silom, stvorili bi samo još više nasilja. Više nasilja ovaj svijet ne može više podnositi.  

Zato ovo radim. Zbog toga smo došli. Tome ova priča.  

 

što je milost?

Ovo je isto kao da me pitate da govorim o mirisu cvijeta - kako to učiniti? 

Ako imate osjetljiv nos, osjetit ćete miris; ako vam je nos začepljen, nećete osjetiti ništa. Na isti takav način, milost mnogim ljudima ne znači ništa. Koliko god da mi razmišljali ili govorili o njoj, to ne mora značiti ništa, jednostavno zato što, onda kad ste prepuni sebe, tad niste svjesni da postoji milost. 

To je ovakvo: 

Kao ljudsko biće, ne morate ići u školu da biste znali da postoje planeti i solarni sustav i galaksije. Jednostavno, ako pogledate prema gore, shvatite da ne možete znati gdje nebo počinje, a gdje završava. I u sredini toga, vi sjedite, na planetu koji se vrti, a to definitivno nije vaša zasluga. Jedan način na koji se može opisati to što se događa, je milost (grace). Ovdje nije upitno, jeste li joj dostupni ili niste. 

Kada se nađete na mjestu koje zaudara po truleži, automatski začepite nos. Trule stvari, objektivno, ne smrde - postoji jako puno drugih bića koje miris truleži privlači. Mi nešto označimo kao "smrdljivo" ili "loše", zato što je nama neugodno. 

Stvar nije u tome, miriše li nešto ugodno ili neugodno, nego u tome da različite stvari različito utječu na naš sustav. 

Svaka vibracija, miris, zvuk, svjetlo, sve, svaki oblik ima određenu vibraciju. I mi sami smo vibracija, tako da ne možete izbjeći tome da budete, jer jeste, pod utjecajem svih ostalih vibracija. 

Kad govorimo o milosti, ne govorimo o nekoj određenoj vibraciji. Gledamo na onu koja je osnova svega. 

Vi ne možete znati, što je to što ovaj sunčev sustav drži na svom mjestu, čak niti to na koji način se vi događate. Možda imate objašnjenja, ali zapravo ne znate ništa. Kad biste znali točno, tada biste mogli stvoriti novi život, upravo u ovom trenutku. 

Budući da postoji toliko toga što ne možete znati, ali svejedno se sve događa u savršenom redu, tada je jasno da se ne događa igrom slučaja. Dakle, to, što čini da se sve događa - ta energija, ta sila - je milost. 

Sad se javlja pitanje, kako učiniti da budemo dostupni milosti. 

Ako vam je začepljen nos, kako smo ustvrdili, miris cvijeta vam ne znači ništa. Ako ste slijepi, tad vam svjetlost ne znači ništa. Ako ste neosjetljivi, tada vam ništa nije važno. Znači, trebate postati osjetljivi. 

Većina ljudi je osjetljiva na ego (ego-sensitive), umjesto na život (life-sensitive). 

Morate biti jako oprezni kad razgovarate s njima zbog tih osjetljivih ega - jer će se razbiti unutar sebe. Prvo stvorite iluziju ega, a onda drugu iluziju zbog koje on raste ili pada: to je jako glupa igra. Morate se što prije riješiti iluzija. Ako nemate ni jedne, tad ste uvijek u milosti (available to grace). 

Kada niste u svom svijetu, tada ste u svijetu čuda. Kada niste u svom iluzornom svijetu, tada vidite da je sve oko vas čudo.

Kako se ne diviti, čuditi, svemu, uključujući čak i svoje postojanje? Kada ne stvarate zaključke i tumačenja u svojoj glavi, kad ste jednostavno prisutni u svijetu, tada ste uronjeni u milost. Čak i sada, u ovom momentu, ali ne možete uživati u tome, osim ako niste svjesni. Milost je uvijek prisutna, uvijek zaposlena, stalno radi, ali nemate benefita od nje, jer niste svjesni toga. 

Medicinski je potvrđena činjenica da, ako dvoje ljudi jede potpuno istu hranu, ipak neće biti nahranjeni na isti način, do iste razine, jer sve ovisi o sposobnosti organizma da prerađuje pojedeno. 

Isto je i ovdje, svi smo mi "u milosti", ali moramo razviti sposobnost da izvučemo iz nje dobrobit, tako da postanemo ekspresija, odraz te milosti, koja sve podržava i sve hrani. 

Milost donosi mnoge povlastice: 

Kada odišete milošću, svi žele biti pored vas, svi vas žele hraniti i njegovati, promovirati, svi žele biti dio toga svega. Pitanje uopće nije u tome, jeste li u milosti ili niste, jer sigurno jeste: da nije tako, ne biste postojali. Pitanje je u tome, odišete li i sami milošću, ili je pretvarate u nešto ružno, što i odašiljete u svoju okolinu. 

Ispričat ću vam priču, koja je dobro poznata u indijskom folkloru: 

Slijepi mudrac je živio u džungli, jednostavno sjedeći na jednome mjestu, na koje su ljudi rijetko dolazili. Ako bi kad došao netko, ostavio bi mu nešto i od toga je živio. Jednoga je dana, kralj sa svojom pratnjom išao u lov. Kralj, budući da je imao najbržeg konja, odjahao je ispred sviju, i izgubio grupu. U potrazi za kraljem, svi su se izgubili. jedan od vojnika je naišao na slijepoga starca i upitao ga je li vidio kralja. Odgovorio mu je da nije. Zatim je došao komandant straže i pitao ga za kralja. Opet "Ne". Zatim je stigao ministar i pitao ga isto to, da bi dobio "Ne". 

Naposlijetku je stigao i sam kralj, i slijepi ga je mudrac odmah prepoznao. Rekao mu je "Oh, vaši ljudi su vas tražili! Prvo je tu bio vojnik, zatim zapovjednik straže, zatim i ministar." 

Kralj je vidio da je starac slijep, pa ga je pitao: "O božji sine, kako znaš da je prvi stigao vojnik, pa komandant pa ministar?" 

Mudrac je odgovorio: "Prvi koji je došao, rekao je "Hej slijepče, jesi vidio kralja, je li itko prolazio ovim putem?", tako da sam znao da je običan vojnik. Drugi koji je bio tu, obratio mi se autoritativno, ali bez poštovanja, tako da je to mogao biti samo jedan od oficira. Treći je bio prepun poštovanja, tako da to mora da je bio ministar. I sada si ti došao, dotakao si mi stopala i nazvao me božjim sinom - mora da si ti kralj." 

Bilo da jedete hranu, dišete, pijete vodu, sve je to milost. kako bi inače moglo biti? Dvije molekule vodika i jedna kisika, postaju životvorna voda. Možete nuditi razna objašnjenja, ali svejedno ne znate zašto se što dešava. Dešava se zbog milosti, ili s milošću. 

Kad uzimate milost, u obliku vode, hrane ili zraka, hoćete li začeti i izlučiti milost? 

Nažalost, ljudi uzimaju i unose fantastične stvari u sebe, pretvore ih u gluposti i to iznose vani. A pogledajte rascvjetano stablo - daš mu gnoj, a ono ga pretvori u mirisan cvijet. 

Kad biste naučili to što stablo zna, to što kamen zna, tada biste lučili milost. Odisali milošću. 

Nije upitno jeste li u milosti ili ne, definitivno svako biće jest. Jeste li sposobni zračiti milost koju konzumirate, eto to je pitanje. 

Izvor: 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/7/the-fragrance-of-grace-what-it-takes-to-access-lifes-hidden-force.html

čemu služe ruke? (10)

- da pomognu, podrže, potaknu, prenesu, iscijele, osnaže. Svojeg nosioca, sebe, i/li po izboru druge. 

Na slici dolje je dlan desne ruke iscjelitelja koji mi je spasio život, u Kirilijanovoj tehnici. A ispod slike dijelim osobno iskustvo.  

Dakle, ne radi se o tome, vjerujete li ili ne, energija je svuda oko nas, energija je u nama, energija je sve. Ne postoji dobra niti loša, kao što električna struja, sama po sebi nije ni dobra ni loša, nego se radi o načinu primjene: ako uštekate kabel za komp u utičnicu, moći ćete se spojiti sa cijelim svijetom, ako uštekate prste, drmnut će vas šok, i to je sve. 

Zašto se kaže da netko ima viška, a netko manjka, da vas neka mjesta i neki ljudi iscrpljuju, a neka druga pune vaše baterije, je upravo to - manipuliranje energijom, s tom razlikom što netko to može činiti svjesno, kao ovaj iscjelitelj, a većina to čini ne znajući.  

Barba Zdenko je, baš u ovoj knjizi, pisao o iskustvima izlječenja očnih bolesti, i dobro se sjećam da je to bila zadnja nada mojih roditelja. Prije toga, isprobali su sva čudesa najmodernije medicinske znanosti; koja se, i to budi rečeno, ni u čemu ne razlikuju od ovih današnjih 50+ godina poslije, a odnose se na rezanje, vađenje, presađivanje, preslagivanje, zračenje i prženje, umjetno na mjesto prirodnoga. Bez pretjerivanja. 

On vam, bioenergetskim tretmanom, ne nanosi bol. I od njegova bioenergetskog tretmana se osjećate kao osoba i kao biće. Eto, tako je to moja dječja persona upamtila da bi sada ova staračka ruka mogla zapisati i prenijeti i ostaviti na čitanje vama za budućnost. 

On vam, uglavnom, maše rukama oko glave i oko tijela, niti vas ne dodirujući. Čak vas ne pita, osim ako nije prisutna publika na koju treba ostaviti dojam, osjećate li trnce ili toplinu ili išta. 

Neki ljudi se od tog samo-mahanja-rukama, savijaju, neki padaju, neki i vrište. To nije bio i moj slučaj, ali možda zato što su se naše vježbe odvijale sjedeći. A možda zato što sam i ja imala "viška" za podijeliti. 

Pamtim dane tih terapija kao rijetko ugodne trenutke svojeg ranog djetinjstva. I zbog energije mjesta: jedan od otoka srednje Dalmacije kojem nisam upamtila ime. I zbog činjenice što sam mogla dugo boraviti sama sa sobom, bez straha da će naići netko kome je svrha da mi nanosi bol, s najboljim namjerama. 

Onda se ispostavilo da je "neki drugi gospodin", kojeg je barba Zdenko zamolio da ne dolazi više, moj otac. A ocu je bio važniji njegov ponos od činjenice da mu se dijete na tom mjestu oporavlja, pa su prestali slati i mene. 

I tako, uglavnom, završe priče skoro svih djevojčica i žena. I uopće ovih koji su se našli u osjetljivim i ranjivim skupinama. 

Još jednom da ponovimo: Nismo mi ranjivi ili osjetljivi zato što to nešto ne možemo napraviti ili nemamo sve ono što se nekome učini da je potrebno, nego zato što ovi koji mogu ili misle da imaju, neće.  

kako sam naučila yogasane (3)

Više se radi o prisjećanju, nego o učenju kao o učenju. 

Tijelo ima više memorije od mozga, koji je toliko mlad organ da ga nema u tradicionalnim metodama liječenja. Tako da, vršeći određene kretnje i radnje, zapravo samo ponavljamo ono što svako biće koje u prirodi postoji čini, samo s tom privilegijom da imamo mozak koji im može davati značenja. 

Ako vam se čini da ovo što upravo čitate, ima smisla. 

Zato svaka asana ima ime biljke, insekta, gmaza, životinje, ptice, dok ne dođe do jahača ili do ratnika koji bi trebao biti čovjek. 

Svaku asanu držite onoliko dugo koliko se tijelo u njoj dobro osjeća. I svaki put prisilite sebe na još malo duže. 

Naravno, cijelo vrijeme dišete. Nema tu ništa neobičnog niti posebnog. Samo vam instruktor, brojeći udahe i izdahe, daje to na znanje: 

Da osim oblika koji mislite da vaše tijelo poprima dok sjedi u položaju puža ili leptira ili golubice ili lotosa, imate i savitljiv i gumast povoj koji vas drži na okupu. Vas koji ste unutar tog povoja. Onoga Vas, koji je vodenast i ljepljiv i ranjiv i koji bi se razlio po svijetu i tapetu. I onog Vas koji je zrakast i nevidljiv i maglen i mutan, i vaš i svačiji u isto vrijeme i koji bi odletio i ne bi se vratio ni kad biste ga na koljenima molili da vas nikada ne napušta. 

Ili makar ne tako da svi to čuju i vide. 

Kad sam bila mala događalo se često da sam bila kriva za takva glasna pucanja pred svima, tada sama ne znajući što se stvarno dešava i zbog čega mi se svi smiju, sjetila sam se toga, baš za vrijeme jednog od grupnih "treniranja"

Instruktor je baš govorio kako nije ništa neobično da se tijelo oslobađa nakupljenih viškova plinova dok se rastežemo u položaje na koje inače naviknuti nismo. Te da se ne moramo toga sramit, makar kad smo u njegovoj grupi. 

Da sam se na nekom drugom mjestu ili u neko drugo vrijeme sjetila kako sam nađena krivom za nečiji tuđi prdac u nekom nepoznatom društvu, bila bih vjerojatno posramljena i ljuta u isto vrijeme. Ovako sam se prepolovila od smijeha. 

- Uf šta nešto zasmrdiiii

- Sanja. 

- Ma daj, šta dite može. 

- E, ne znaš ti, u maloj boci špirit stoji. 

U odrasloj dobi se ponavlja isto, ali sad nije kriv špirit, nego vegetarijanska prehrana: 

Oni koji žderu travu ko krave su krivi za metan u zraku, efekte staklenika, klimatske promjene i globalno zagrijavanje. 

- Zato treba jest mesa! 

- Uh što ja volim meso ... 

(još jedan razlog zašto nije loše bit mršavica)

Ic okej. Đast stop tinking. 

Izdaaaahniiii!

čemu služe ruke?

Kad je Sadhguru rekao da je ljudsko tijelo najbolji gadget na ovom planetu, većina nas je odmahnula rukom, misleći da će uslijediti priča o bio-robotima ili vanzemaljskim uplitanjima ili genetskim manipulacijama. 

Mišljenja sam da sve te priče i jesu potekle od pogrešno shvaćene prve premise. Uglavnom smo svi više skloni nadodavanju na prazno, nego popunjavanju ispražnjenoga u nama. 

Običnim jezikom, obični radije zakompliciraju obične stvari, nego da ih videći takvima kakve jesu, priznaju dragocjenima. 

Kad nas je zamolio da barem pogledamo svoje ruke i zapitamo se čemu one služe, većina je entuzijastično krenula u hokus-pokusna čarobiranja, valjda očekujući da će iz prstiju ili otvorenih dlanova poletjeti munje. Nakon čega ide neizbježno razočaranje, jer... to su samo prsti i to su samo ruke.  

Ono što vam mogu potvrditi, iz pozicije slijepe osobe, i ne kažem to samo zato da utješim; te munje zaista postoje i stvarno letaju uokolo i stvaraju čuda, samo treba imati oko koje bi uočilo. 

Ovo je pozivnica, sa moje strane, da se uključite svi u akciju izrade i slanja otiska dlana, ili dlanova, za podršku #Save Soil - pokretu. Više o tome, kako, gdje i zašto, na savesoil.org/handprints  

Dajmo ruku jedni drugima, dok se to još može. 

Vidimo se.

#SaveSoilSecureFuture 

mnogookost (19)

Skulptura, kiparstvo, plastika, uopće grana umjetnosti koju se češće povezuje sa smrću, pa bila ta na grobljima, u muzejima ili izlozima trgovina, navodno je najprimjerenija slijepima i slabovidnima. 

Znate već, dvodimenzionalnu sliku ili fotografiju možete dodirivati, ali dodirom nećete bogznašto i vidjeti, dočim ono što ima tri ili više dimenzija, i govori puno više. 

Sad, kako se i zašto dogodilo da kipove anđela i bogate reljefe okolo slova i brojeva koji bi imali reći tko ispod kog kamena od kada počiva, radije ostavljamo vani, izložene elementima, dok nas ista vrsta obavijesti u zatvorenim prostorima živcira jer, em zauzima prostor, em zahtijeva brigu, njegu i čišćenje, zaista ne znam. Znam samo da je osobama poput mene, dodirivanje istih, strogo zabranjeno. 

Još za grobna mjesta i postoji neki smisao i razlog, u vidu respekta prema vječnim počivalištima i slično, ali muzej, izložbeni prostor ili privatni posjed... zašto? 

- Gle onaj tamo kip, vidi ovu figuricu! 

Jer su ukras ugodan za oko? 

Jer bi prostor, pa ako je prazan, bio prestrašan za vidjeti? 

Možda bi se u njem naselili duhovi. A možda bi netko osvijestio da u prostoru koji i izgleda praznim, zaista postoji još nešto. Osim nas. 

Sasvim nalik nama. 

hoće li ljudi ikad vidjeti ...

... kolika moć leži u Ničemu 

 

 

mjesečari

Brzo se premeće mjesec po nebu ovih dana: 

Neznano je, da li po nebu ili po kalendaru. 

Godine lete, a dani se vuku. Otvoriš oči i već padne mrak. 

Stigla je zima? 

Ljeti se čeka da prođu vrućine. Zimi se čeka da napokon zatopli. Na proljeće i jesen se gleda da ih se ne vidi; zbog peludnih alergija i groznica i svega čega! 

Kad je vedar dan, više voliš kišan, kad je kišan dan, želiš grmljavinski, kad zagrmi glumiš da se bojiš ili ne bojiš ovisno o društvu u kojem se zatekneš ili o trenutnom raspoloženju. Kad je duga, ne možeš se sjetiti, čega je ono znak, pa se uvjeravaš da mora biti dobar, pa nabrajaš samom sebi u bradu na čemu sve moraš biti zahvalan, jer je to sad IN, moderno je biti - spiritualan. 

Ljudi naše davne prošlosti su, promatrajući mjesec kako se kotrlja, došli do zaključka da je i Zemlja okrugla i da se kreće. I bez snimaka iz svemira, i bez očevida! 

I bili su u pravu. 

Zamisli!

21.7.2024. vidimo se ovdje 

Sretna Guru Purnima, svima koji slave i koji ne slave! 

status ptice: bankomati za slijepe i slabovidne

Maleni update: 

Prošlo je duže od polugodišta, otkako sam poslala noticu svojoj banci, u vezi s ugradnjom bankomata s pomagalom za slijepe i slabovidne. Znam da nije na njima da odlučuju, da je taj novac već potrošen i da će se projekt sprovesti kako je zamišljeno, pa sam išla u tonu: strgali su zvučnu signalizaciju na semaforima (toliko nas mrze), što će tek biti sa bankomatima, u kojima je gotovi novac. Svačiji, a ne samo naš (toliko smo zahvalni na pažnji, da ćemo se ljubazno zahvaliti). Kad ono, semafori progovorili! 

Najozbiljnije. Zvižde i kad treba i kad ne treba. 

Najčešće, ne treba. Hvala na pitanju.

Ajde, molim vas, kad ste zadnji put, odnosno, jeste li ikad vidjeli slijepu osobu samu na raskršću kako pipka po zraku tražeći gumbić na metalnom stupu? 

I kad smo već raspoloženi za razgovorancije: jeste li ikad vidjeli invalida na plaži za invalide? Odnosno, što biste napravili da jeste? Ili još bolje: šta ste vi sami radili na toj plaži, osim ako niste invalidna osoba, ili pratnja? 

Opet ću ponoviti, jer nikad nije dovoljno jasno, glasno ili razgovijetno: 

Ne trebaju nama ni skale, ni skele ni liftovi, ni specijalni agenti, nego samo mjesto na kojem bi se mogli osjećati kao ljudi. Pošto takvo ne postoji ni za vas obične, o čemu pričamo?! 

Mi nismo "ranjiva skupina" zato što nešto ne možemo, nego zato što ovi koji mogu - neće. 

I u tom je sva tragedija.

 

status ptice: bankomati za slijepe i slabovidne: Znači, Unija je obećala na sve bankomate ugraditi pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, do 2025. godine. Zašto to nije dobra ideja?  Osim ...

mnogookost (13)

 http//sadhguru.co/msr 

#AwakeWithAdiyogi 

#WhoIsShiva 

#SaveSoil

#ConsciousPlanet

ovo što vidimo, nije stvarno

Kakav ti je vid, takva ti je stvarnost. Kad znaš da imaš izbor promijeniti ju, zašto ne izabrati nešto ugodnije od ovoga što se trenutno vrti. Što nas više vrti istu sliku, veći su izgledi da će ona postati norma za sve. Razumijete? 

Svi jasno vidimo da nešto nije u redu, ali nitko ne zna reći, što to. Svi se žale, svi su nešto nezadovoljni. Trljaju oči. E pa, ako vam je mutno pred očima, ne mora to biti loš znak. 

"You are in the right path." - kaže i Gurudev. 

Na dobrom smo putu. 😊

p.s.

Zato skupljamo ljude u #SaveSoilMovement - sve tradicije govore da je svemir počeo iz jedne točke, da je čovjek stvoren od praha, zemlje i vode, blata. Moderna znanost to potvrđuje. To je ta zemlja koju treba spasiti, mijenjajući način na koji gledamo na stvarnost. 

Ovdje: savesoil.org i consciousplanet.org (pogledajte oficijelnu stranicu na engleskom, registrirajte se, ili ne, ali svakako proslijedite dobru vijest) 

🙏🌻

što vidi daltonist?

Daltonizam. Je primjer dobre prakse, kako se većina, ako to želi odnosno ako ima kakav interes, može prilagoditi manjini. Tako, na primjer u meteorologiji kad zvone narančasti i crveni alarmi, znamo da nikome boje ne znače ništa. Dok tamo gdje su bitne, primjer su semafori na velikim i opasnim raskšćima, raspoređuju se po visini. 

Prijatelj koji je elektro inženjer opisuje svijet kao prelijepu ili kao neugodnu, ovisno o prilici, nijansu iste boje. Ne zna koje. Osjeća ih po toplini. A kada treba odlučiti hoće li prerezati crvenu ili plavu žičicu, opipava ih po debljini. Uostalom, iz filmova znamo da je to stvar sreće. 

Nikad ne znam kad se šali. 

Prijatelj koji je školovani cvjećar kaže da je cvijeće jednostvno lijepo. I ne razumije u čemu je problem. 

- Vi vidite linije, obrube, obrise i ograde. Svijet u stvarnosti nije takav. Sve, baš sve se prelijeva jedno u drugo. Da biste i! to! vidjeli, trebao bi vam netko pokazati prstom i dati mu ime.

Kako možete ne vidjeti nebo?!

Netko je jednom zgodom rekao, da se čini da jedino daltonisti vide svijet onakvim kakav on u stvari jest. 

Čemu, velim, ograničenja, samo na "sljepoću" na boje?

unutarnje oči

 

 

Svaki put kad osjetiš da postaješ opčinjen materijalnim stvarima, zatvori oči, pogledaj unutar sebe. 

Nema ništa za gledanje. Ne osjećaš ništa. 

Ipak, sve što je vidljivo, proizlazi iz tog nevidljivog. 

"Svjetlo sja jedino zato što postoji tama." 

Ako se nastaviš probijati kroz tamu, kad tad ćeš stići do zasljepljujuće svjetlosti. 

Iza Mraka i nakon Mraka, čitav je jedan novi plodni svijet. 

bijeli balet za bijelo smeće

Iščekivanje rođenja djeteta u stvarnom životu stvarne žene u stvarnim okruženjima bila ona kraljica ili prosjakinja, uvijek je traumatično. Ljudi su ga učinili takvim, možda s najboljim namjerama. Radilo se o prvom porodu ili sto i prvom. Imala vi petnaest ili pedeset godina. Uvijek će se naći netko tko bolje od vas zna kako se osjećate, odnosno kako bi se trebali osjećati. Hoćete li biti blagoslovljeni sinom ili djetetom. Koje ime biste mu morali nadjenuti i kako će ga ljudi (pro)zvati, ako mu dadete ono koje je vama bilo na srcu i na usnama. Uvijek ima onih koje će misliti da će vas zanimati kako je to bilo kad je rađao netko drugi, koliko je porod trajao, tko je sve bio prisutan, tko se onesvijestio, tko je što rekao, donio na poklon. Koju robu i gdje trebate kupovati. Na sve se to treba misliti. A moderne cure već razmišljaju i o tome kako zamijeniti prirodan porod carskim rezom, da bi sačuvale oblik i sposobnost kontrakcije otvora kojeg netko naziva i organom za stvaranje - čarolije. 

Čarolija ili čudo života. Rođenje djeteta. Nov život. koji ćemo uskoro proslaviti. uz pečenke i kolače. Zvona zvon i zborno pjevanje. Čudo Božića.

Čitavi decembar se pripremamo za slavlje ne misleći o tom da netko možda u tišini plače. Baš zbog ...   

Zbog pripreme za slavlje koje je priprema za slavlje bez slavlja samoga. Ne zbog uzroka slavlja. Povoda. Razloga. Kojem je baš u središtu - korijen. Koji se izgubio negdje.

Božićna čarolija.

Čitavi dječji baletni ansambl je angažiran čitavi najsvečaniji mjesec godine. U baletnoj predstavi koja najljepše dočarava duh Božića. 

- Dovedite djedove i bake, sve svoje voljene i nevoljne, prijatelje i neprijatelje, neka se opiju bogatstvom i božanstvom glazbe plesa i smijeha koju su pripremili za vas... 

Malene mršave djevojčice i pokoji dječak napuhanih trbuščića i natečenih obraščića od gladi, trčkaraju i skačuću u bijelim trikoima, bijelim suknjicama od tila, drhtureći od hladnoće koju ne primjećuju jer su im rekli da je to od uzbuđenja jer ih čitav svijet gleda, hihočući od straha koji su nazvali pozitivnom tremom od nastupa. I tako ponosno jer svaki od njih zna od koga je točno bolji. Čak i onaj koji je među njima najlošiji plesač, zna da je svejedno bolji od onog djeteta koje nema niti šansu da propleše. Ikad. 

Predstava je darovana i djeci s poteškoćama u razvoju i onoj s posebnim potrebama. Za Božić treba da su svi sretni i veseli. Nitko ne smije da bude zaboravljen i ostavljen sa strane. Prosjak ili kralj. Bolestan i zdrav. Neka se i oni vesele našoj sreći! Sreći koju nesebično dijelimo sa svima.

- Djeca su naša najiskrenija publika. - knjiški je ponavljao voditelj ansabla - Kad se dijete smije, čitav svijet je sretan. 

Te nabrajao imena škola, centara i ustanova čija su cijenjena imena odavno simboli za manje vrijedna bića u običnom društvu. 

Da. Tu publiku ne možete prevariti. 

Iako uvijek možete reći da oni tu ljepotu, tu čar i tu draž, taj darovani dar naših najmlađih i najnevinijih njima, oni ne mogu doživjeti.

životne energije - veća voltaža, više svjetla, bolje se vidi

Kako pronaći ono nešto što ne znamo što je? Kako znati da idemo u pravome smjeru? 

Sadhguru odgovara: Nije čudno da ne znate što je to što tražite. Dovoljno je dobro i to što znate da, ovo što imate sada nije to. Ono što vam je potrebno jest da se malo uzdignete iz dane pozicije. Da se popnete na mjesto s kojeg ćete imati bolji vidik. 

Da biste poboljšali vid, da biste mogli vidjeti više nego što sada vidite, potrebno je da smognete više energije. Jednom kad skupite energiju, možda sami još nećete znati što je to što gledate, ali ona će vas sigurno voditi putem koji će vam najbolje odgovarati. 

U osnovi, posjedujete samo ove četiri stvari: vaše tijelo, um, emocije i energiju. Ako slijedite samo tijelo, tada ćete samo jesti, spavati i razmnožavati se. Da biste na koncu umrli. Tijelo je stvoreno jedino za to. 

Ako slijedite svoje misli, tada ćete biti zbunjeni čitavo vrijeme. Učinit će vam se da je neki puteljak baš dobar, ali na pola puta, predomislit ćete se, i vratiti natrag, ili ćete ugledati nešto što će se činiti zanimljivijim. Osim, naravno, ako niste fanatik. Jedino su fanatici smrtno ozbiljni u vezi sa svojim misaonim procesom. Oni su sto posto sigurni kamo žele ići, gdje žele stići i što žele postići. Neko vrijeme burgijaju po svoju, ali na koncu svi udare u kamen. Nadajmo se samo da neće povući previše nedužnih ljudi za sobom. 

Zbunjenost je dobra. Bolje je biti izgubljen, nego uvjeren. Oni koji su držali oči širom otvorene, ne znajući što ih sljedeće u životu čeka, su uvijek pronalazili najdivnije stvari na svijetu. 

Ako slijedite svoje osjećaje, tad će biti i dosta boli. Bit će i dosta lijepoga, ali na kraju uvijek sve završi bolno. 

Preostaju samo vaše životne energije. Ako ih podignete dovoljno visoko, jasnije ćete vidjeti kamo vas put vodi. Veća voltaža, više svjetla. 

Vaše tijelo ima svoja ograničenja, može vas voditi samo toliko daleko, i dalje ne. Vaš um vas može odvesti u nebrojeno mnogo pravaca. Vaše emocije vas mogu provozati kao da ste na vrtuljku smrti. Jedino vaša životna energija uvijek radi za vaše dobro. Bili vi budni ili u duboku snu, svjesni ili nesvjesni. (Srce uvijek pumpa krv. Pluća broje udahe i izdahe. Želudac vari. Znali vi ili ne, kako sve to radi. Vjerovali ili ne. Radi za vas.)

 

Izvor: 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2023/11/from-struggle-to-strength-how-your-life-energies-can-guide-you-through-life.html 

ovdje

već se pale luči male

Ne znam sad koji paranoik iz kojeg filma je rekao da zvijezde možda nisu zvijezde, nego rupe koje je netko probušio na poklopcu tako da možemo disati. Ali moguće da ćete baš vi biti taj koji će kazati da vam je puna kapa glupih ljudi koji misle da govore pametne i provokativne stvari. 

Evo još jedne: Pitam se, pitam, što misli žarna nit da je staklena kupola žarulje u kojoj obitava. Vidi li ju uopće? Vidi li i nju samu itko, takvu kakva je - žarna nit. 

Ulična svjetla postoje radi sigurnosti šetača. I zaista, čemu služe zvijezde?

Prva stvar koju moja sestra napravi kad se vrati svojoj kući je da upali TV. Ona kaže da joj TV daje osjećaj doma i topline. Tko zna, možda se boji što bi joj kuća mogla reći da se događalo dok nje nije bilo. A možda se boji da joj ne bi rekla ništa. 

Slike koje se izmjenjuju na vertikalno postavljenoj plohi, mogu poslužiti kao simulacija kamina. Vatre koja pucketa. Nagovještaj svjetleće topline. 

Na kanalu koji prenosi samo plesnu glazbu, već se počelo sa starim božićnim pjesmama. 

Vrijeme je trgovanja. 

 

Uskoro ćemo upaliti prvu adventsku svijeću. 

Čeka se Krist da potjera lihvare iz hrama.

intervju s tri vještice

Prošlo je dosta vremena otkad je Carlos Castaneda zapalio maštu svojih čitatelja o mogućnosti viđenja realnosti na drugačiji način nešto što je to uobičajeno. Ipak mnoga su pitanja ostala neodgovorena. Kako riječima objasniti ono što još nije u našem iskustvu? 

U takvim mislima, krenuli smo prema Los Angelesu, napraviti intervju s trima ženama iz njegova klana: Florindom, Taishom i Carol.

Pitali smo Florindu, zbog čega je ženama trebalo toliko dugo vremena da progovore o ovim stvarima. 

Florinda: Postoji fundamentalna razlika na koju muškarci i žene precipiraju svijet i uče iz njega. Žene moraju utjeloviti znanje prije nego se usude pričati o njemu. Dok muškarci grade mostove prema znanju, objašnjavajući ga riječima, žene to rade svojim životom. 

I jedan i drugi način su validni, ipak, razlika je neizreciva. 

Kad govorimo o energiji, muškarci idu prema znanju korak po korak, ali nikada ne stignu do samog vrha. Mogli bismo reći da se radi o piramidalnoj strukturi s vrškom prema gore. Što se penjete više, to staza postaje uža, i put strmiji i nepristupačniji. Kod žena, vrh piramide je okrenut prema dolje, izgleda poput lijevka u koji se znanje ulijeva. Ali još nedostaju riječi. 

Zbog toga ženi ne morate objašnjavati ništa, ona već zna, ona je povezana direktno s izvorom, preko maternice. Taj je organ, naslijeđena prednost, koju muškarci ne posjeduju. Oni na sve idu intelektom, mozgom, sve trebaju "shvatiti", ali to se nikad ne dogodi samo preko mozga. 

- Na koji način se, u svakodnevnom životu, ispoljava ta energija? Možemo li vidjeti gdje ili na što je gubimo?

Carol: Kad se osvrnete i proanalizirate svoj radni dan, vidite kada ste počeli osjećati umor i da "niste sav svoj", to će biti mjesto koje vam krade energiju. Pronađite uzorke, i pokušajte ih promijeniti kako biste mogli izbjeći da sljedeći put upadnete u igru heroja i/li žrtve. 

- Važi li isto i za muškarce i žene? 

Florinda: Proces je isti, ali radi se o tome koliko energije imate. Ako imate dovoljno energiji, možete se prebaciti automatski, ne trebaju vam nikakvi šamanski rituali, tipa posta i čišćenja tijela... 

Ljudi uglavnom troše svoju energiju na gluposti: kad, naprimjer, držim predavanja, mnogi dođu s bilježnicama i olovkama da bi zapisali moje riječi. Uvijek im govorim "Nemojte ništa pisati, sve je to besmisleno, samo slušajte i budite prisutni.", ali svejedno, većina nema pojma što se zapravo događa. 

Taisha: Ljudi nam konstantno govore, "Eh da sam barem u vašoj grupi, ja bih to ovako ili onako...", uopće ne razumiju da nema veze gdje se tko ili s kim nalazi. Sve počinje tamo gdje ste sad. 

Carol: Čarobnjaštvo zapravo nije nikakva zagonetka: radi se samo o poboljšanju percepcije. Nikakvi rituali, nikakvi plesovi, pjevanja, samo usmjerena pažnja, i neke tehnike koje će vam pomoći da se energetski poboljšate. 

Ono što sam ja vidjela jest da ljudi uglavnom ulaze u dvije kategorije: ili njih netko kontrolira ili su oni ti koji kontroliraju. U koju god da grupu upadate, vi ne vidite stvarnost onakvom kakva stvarno jest! 

Taisha: Kad počnete jasnije uviđati društvene uzorke koji vas "navode" na određeno ponašanje, tada ćete ih moći početi mijenjeti, ili barem izbjegavati ako vam škode. 

Odjednom, vaš šef ili tkogod da je taj koji vas kontrolira, nije više vaš mučitelj, nego vaše ogledalo u kojem možete jasno vidjeti zamku svakodnevice koja vas iscrpljuje. Kad vidite na koji način gubite energiju, možete se odmaći od "realnosti" i dopustiti stvarnosti da vas vodi dalje.

- Vratimo se malo na muški i ženski način percipiranja stvarnosti. Ako žene zaista imaju tu prednost, kako vi navodite, zbog čega ipak živimo u "muškom svijetu"?

Florinda: Muškarci imaju prednost u fizičkom smislu. Iako su "trokut prema gore", dakle, put prema višem znanju im je realno nedostupan, u ovom fizičkom svijetu, oni su sila. Nema nikakvog načina da žena dominira na ovom svijetu, oponašajući muškarce ili igrajući uloge koje joj oni daju. Mi bismo same, morale pronaći način na koji bismo se mogle izraziti i ostvariti. Razbiti taj prokleti krug imitiranja i napokon evoluirati u nešto novo. 

- U što biste vi to evoluirale? 

Taisha: Iskreno, ja to još ne znam. Neke žene misle da je stvar u maternici, pa rade na tome da otkriju na koje smo sve načine preko nje povezane s božanskim. Jednom su žene vladale svijetom, nečega tu ima. Ali, štogod da nam se dogodilo, zaboravilo se. Na nama je samo da ukažemo na to mlađim generacijama, pa ako se skupi kritična masa, tko zna... Promjena je moguća. 

Florinda: Jako je teško ići protiv ovog društvenog konsenzusa. Kao da kucate u kameni zid. To je kao oblak neprobojne magle, a kad naiđete na takvu blokadu, onda znate da ste nabasali na nešto čemu morate prići na energetski način. Kao kod tradicionalne kineske medicine, oni liječe tijelo kao da se radi o energetskom polju. Moderna zapadna medicina liječi tijelo kao da je objekt. Stalno nas uvjeravaju da je medicina napredovala i da je to pravi način, ali to nije istina. Danas imamo i sidu i rak i druge neizlječive bolesti. Dogodilo se samo to, da pojma nemamo što radimo.

Jedna je moja prijateljica nedavno preminula od raka crijeva. Imala je jako bogat društveni život, izvana je uvijek izgledala predivno, ali iznutra, rak ju je živu pojeo. Pitala sam je, zbog čega to radi, zašto muči sebe na taj način. Odgovorila mi je pitanjem: "Ali što će ljudi misliti o meni?" 

Umrla je, i ljudi svjejedno ne misle ništa. dobro. 

Ako ste i vi spremni platiti tu cijenu, izvolite! 

Don Juan nam je znao govoriti da smo poput majmuna koji je provukao ruku kroz usku rupu da bi uzeo neku hranu, ali kasnije nije mogao izvući ruku iz te rupe. Trebao je pustiti bananu, ali to nikako nije dolazilo u obzir. Eto, tako su i nas zarobila naša društvena očekivanja. Mislimo da imamo nešto dragocjeno, ali to nam samo krade našu životnu energiju. 

Izvor: https://toltecschool.com/journals/books/mb-issue-42-three-witches