Elementi Platonove Države u današnjoj pop-kulturi: Efekt crvenih očiju
U svim pravcima kroz povijest umjetnosti, kako likovne, tako i književne, od renesanse i klasicizma pa sve do suvremene filmske industrije, od klasičnih horora do obiteljskih komedija, crvene su oči znak demonske prisutnosti. Iako nisu nužno nagovještaj krvoločnoga krvoprolića, a ono makar neke nečasne namjere.
Pojava je toliko uporna i česta da se i dandanas teško nositi s praznovjerjem efekta crvenih očiju na fotografijama. Ma koliko da racionalno tumačili, dokazivali i ponavljali onu o učinku bljeskalice, ekspozicije i osvjetljenja, uvijek će se naći netko tko će vas svrstati u vragove, ili bar vražićke. Dalje ovisi o vama kako ćete se nositi s time.
Zašto baš oči, i zašto baš crvene, ako znamo da crvena boja simbolizira obilje, plodnost i toplinu, pa tek onda žrtvu i žetvu, jedno povezano s drugim?
Pogledajte u Sokrata, koji je, baš tim primjerom, pojasnio zašto treba da vladari i čuvari* rade svoj posao samo za stan i hranu!
420 d i dalje
Recimo da bojimo kipove, a netko sa strane pristupi i kaže nam da ne radimo dobro jer ne stavljamo najljepše boje na najljepše dijelove kipa - oči su, naime najljepše, a mi ih nismo obojili grimiznom, nego smo ih ostavili crne. Zar bi pogriješili kad bi mu rekli, "Prijatelju, ne mislim da nam treba tako lijepo oči obojiti da se i ne čine kao oči, a isto tako ni ostale dijelove. Nego treba paziti da svaki dio prikažemo vjerno i da svakome damo ono što mu pripada, i tako cjelinu učinimo lijepom."
Tako i ovdje, ne smijemo dati čuvarima toliko blaga pa učiniti od njih sve, samo ne čuvare. Jer, znamo i ratare obući u svečano ruho i, zlatom ih okititi, i reći im da obrađuju zemlju kako im se svidi, znamo i lončare posjesti uz oganj i reći neka redom nazdravljaju i časte se, a neka rade kad i kako hoće, znamo i sve ostale učiniti sretnima na takav isti način, ali ako to postane navika, ratar neće biti ratar, niti lončar lončar, niti će itko biti ikom od ikakve koristi. Ali za njih, manje više, ako i postanu loši u svom poslu, a samo se pretvarali da dobro rade, nije velika šteta za državu. A čuvari zakona i države, kad to nisu, nego se samo takvima čine, vidiš i sam, da stubokom upropaštavaju cijelu zemlju, a opet jedino oni imaju prilike za to da se državom dobro upravlja i da bude bogata i sretna.
Treba, dakle, dobro promisliti, da li ćemo čuvare postavljati za to da njih stigne što veća sreća, ili treba paziti kod cijele države da li nju stiže sreća: Treba nastojati oko toga da svatko dobro, i uvijek sve bolje, obavlja svoj posao, tako da cjelokupna država raste i lijepo se uređuje, treba pustiti svakoga da bude dionikom sreće kako sama priroda daje.
______________________
*Platonov "stalež vladara i čuvara" odgovara u mnogo čemu današnjim državnim i javnim službama: jako odgovorne pozicije, s jako puno ovlasti, i jednako jako puno izazova. Pitanje korupcije i poštene nagrade je vječna tema, uvijek aktualna.
Na početku IV. glave, Adimant pita Sokrata: "Što ćeš reći u obranu, ako tko kaže da ne činiš osobito sretnima te ljude, a ipak to ovisi o njima samima. Država je zaista njihova, ali oni ne uživaju nikakvo dobro od nje kao drugi ljudi koji imaju polja, koji grade lijepe i velike kuće i za njih stječu prikladan namještaj, primaju goste i imaju dosta zlata i srebra i svega što je u običaju kod ljudi koji hoće da su sretni. A ovi samo sjede u državi kao da su plaćenici i stražare.
Da, reče Sokrat, i to samo za hranu, tako da ne mogu ni otputovati slobodno ako to budu htjeli nego samo po poslu, ni davati ljubavnicama, nit trošiti ni za šta drugo, kako već troše oni koji misle da su sretni i bogati. To, i još mnogo toga izostavljaš u optužbi."
Ukratko, ako je netko prikazan sa grimiznim, purpurnim, skrletnim ili prosto crvenim očima, to je znak da nešto baš i nije na svome mjestu. (A možda je, jednostavno, oklevetan.)
No comments:
Post a Comment