spomenička baština

Kako se dižu i kako se ruše spomenici, i čemu oni uopće služe, zašto ih gradimo, zašto se svađamo, koja im je svrha, zbog čega postoje? 

Sama su društva svojevrsne spomeničke konstrukcije i strukture, koje popunjavaju živi ljudi. 

Dovoljno je sjetiti se samo jedne nepravde koja vam je u životu nanesena, da biste priznali samima sebi da ne živite u sasvim pitomom okruženju i da oni koji vam fizički najviše sliče, drugi ljudi, nemaju s vama niti prema vama baš najbolje i najčišće namjere. 

Društva se stvaraju s ciljem da, dajući vam uloge i zadatke koje biste trebali izvršiti u skladu s vašim mogućnostima i prema vašim potrebama uz uvjet da ne radite preveliku štetu, naprave od vas - ljude. 

- Ajd' šta sad, šta priča ova ovde??!! Svi smo ljudi, ne životinje. Ili si ti biljka? Jesi jesi, ha ha ha biii lj kaaa... 

Biljka vam to ne bi rekla, ili nju bar ne biste čuli, sve ako bi i imala moć govora istu kao i vi. Životinja se ne bi prepirala s vama, smjerno bi vas poslušala ili bi tvrdoglavo stala, do svog momenta. Postoje, naravno, i biljke mesožderke i divlje životinje, ali i prve i druge znaju koju vrstu, kada i zašto treba napadati, a od koje će im doći zlo. Nasilje se primjenjuje jedino kad je nužno, kad su gladne ili kada ih se napada, kada se brane jer im je život u opasnosti. 

Ljudi će vas napasti iz čiste obijesti: zato što misle da su jači od vas, da slabiji ne zaslužuju živjeti, osim ako se njima ne pokore, zato što im se nešto ne sviđa na vama: Nešto, bilo što, način na koji govorite, krećete se, nosite kišobran, mažete lice ili naginjete glavu dok se s vama razgovara: 

- Jeb' ti čovika koji te ne mere gledat ravno u oči! 

- Uf šta b' jon ja trisku prlipla! 

Mogu oni kasnije umivat događaje tražeći i nalazeći razloge i uzroke, davne događaje iz daleke prošlosti koju nam zlonamjerno skrivaju i zataškavaju neimenovani članovi elita, želeći nas tako držati u pokornosti, zaglupljene i zatucane, zauvijek ovisne o njima velikima: 

Pripadnici ove vjerske skupine su napali jednog člana jedne druge vjerske skupine... 

Pripadnici navijačke skupine jednoga sportskoga klupa su napali jednog člana jednog drugog navijačkog... 

Fanovi poznatoga heavy metal banda su napali jednog fana jednog drugog... 

Skupina mladića iz Tu i Tu Gornjeg, umlatiše jednog iz Tu i Tu Donjeg... 

A ovako je bilo: 

Besposlene budale su se okladile da će eno onaj tamo idiot napravit to nešto za to neko vrijeme, ili jednostavno za - plesku (ako ne napravi, namlatit će ga), bez obzira napravio on to što mu se kaže ili ne, ne ginu mu batine. 

Do nedavno, bilo je još ljudi koji su znali za takve oklade, pa bi se postarali za to da im društvo na neki način vrati dug. Da se ne zaboravi i da se ne ponovi, žrtvama su se dizali spomenici, njihova imena su postajala imena škola, ulica ili tvornica, bez spominjanja imena nasilnika (izgrednika, kriminalaca), iz prostog razloga što bi, ako bi se procesuirali zakonski službeno, više ljudi bilo po zatvorima, nego u grobovima, što su i oni nečija djeca, braća i muževi, i što, da bi društvo kako tako funkcioniralo, svi moramo živjeti zajedno. 

Pa kad prođeš, sljedeći put Ulicom Bespotrebno Ubijenoga, sjeti se da si to mogao biti ti, s bilo koje strane. Kad pošalješ dijete u Školu Bezrazložno Ubijenoga, sjeti se da je to moglo biti ono, s bilo koje strane. Ubijeni ili onaj koji bi ubio. I kad odeš na svoje radno mjesto, zabijati čavle u stolove na tri noge, u Tvornici Nepoznatog Nekog, to je tvoje, to si ti. Tvoje ruke djelo. 

Umjesto toga, odlučili smo kopati i istraživati tko je taj, taj taj?? uopće, i po čemu je on poznat? čime taj zaslužuje a ne recimo ovaj drugi. 

Nije igra, nikad nije bila, grupa traži grupu, stranka napada stranku, vojska puca na vojsku. Ali će se u to pretvoriti: Protestanti će napadati katolike (i/ili obratno), hajduci dinamovce, metalci pankere. Ljudi smo, a ne zvijeri! Ljudi se druže, a sa zvijerima ni'ko neće. 

Dodati frazu koja zvuči lijepo i istinito, učinkovitije je od udarca maljem po granitu, za srušiti bilo što.  

Oduvijek su samotnjaci i likovi sa ruba bili ti koji su ostavljali nekakav koristan doprinos čitavome društvu, zato se ne povlačite i ne umanjujte kad vas netko pogleda s prezirom, analizira i tumači na svoj kratkovidan način.  

Djela su to što se računa. I onda kad znate da će biti izokrenuta, ocrnjena i minirana, sjetite se da i sotona može tumačiti sveto pismo, i da je tako svejedno koje je pravo učenje. Pravo, komodno može biti vaše.