i vidi bog...

Nedavno sam čula da postoji nastavak priče o postanku svijeta, "Osmi dan", koja kaže da se bog nakon sedmog dana počinka probudio da vidi kako se svijetom gospodari i treba li ljudima kakva pripomoć. 

I ova verzija stavlja čovjeka u centar, jer, kao svemu je trebalo nešto nadodati, jedino čovjek je ostavljen takav kakav jest. Ali jedna stvar baš upada u uho, ono ponavljanje, 

"I vidi bog..." 

… da je svjetlo dobro, i odvoji ga... od mraka.  

Tako da se nakon sedme noći, kad je svanulo novo jutro, osmi dan, bog probudio, i vidio da se ima tu još posla. 

Pa je pticama podario pjev, vjetru i kiši šum, cvijeću i zemlji mirise, čak kamenje da je odvojio jedno od drugoga, na slano i neslano, više ili manje vrijedno. 

"...I oni vrhovi planina, sjajni ko kristali, i nedostižni čak i najupornijima i najhrabrijima, odjednom dobiše okus soli koja čini razliku od jednog kamena do drugoga. Ovi na površini, i oni pod površinom, oku vidljivi i ruci dohvatljivi, i oni na nedohvatu, nedostižni, skriveni u najdubljim pećinama, i još ispod dolje. Te učini najdragocjenijima. I onda pusti glas: 

- Zlato je vrjednije od srebra, a dijamant i od srebra i zlata. 

Ne da bi ih ljudi lovili, i tražili i težili za njima, da bi ih ljudi imali u posjedu, ta imaju ih već, sve je to u njima, samo rijetki to doznaju, a i kad im kažeš teško shvate. Nego da bi se sjetili da je od iste te jedne točke, jednog zrna prašine, jednoga atoma, počela i priča koja im je namijenjena. I u istu se može i vratiti. Ako se nađe da nije korištena. Po onoj, što ne koristiš to izgubiš. Tko ima, i nadodat će mu se, tko nema, uzet će mu se i ono što misli da ima. 

Što, dakle, misliš da imaš? 

Došao si gol, gol ćeš i otići. 

Čak i ta jedna točka, sama je praznina."  

Može se činiti da je ovo još jedno od onih upozorenja o zakopanim talentima, o ulju u svijeći, ali može biti i otkrivanje posjeda i drugih osjetila, osim vida. 

Čini li se vama da su druga manje važna, ili da postoji više tih razina koje se na nekom mjestu dodiruju, jer ja ne znam. Činjenica je da većina nas prihvaća boga prikazanog kao da je jedno veliko oko 

"I vidi bog..." 

a onda i sebe koji samo gleda i ništa osim toga, podrazumijeva za boga. 

Možda je na onoj razini na kojoj dominira osjetilo njuha, bog stvarno - pas. 

Cijela priča je ovdje: slatkasestrasna.blogspot.com/osmi dan