muško zdravlje

Kladim se da niste znali da je mjesec studeni posvećen muškome zdravlju, kako god je listopad bio posvećen ženskome. Potonje, ide u kombinaciji sa mentalnim zdravljem u istome mjesecu, onome koji ima jedinicu pred nulom, za razliku od prvo spomenutoga sa dvije jedinice. Možda je to tako namjerno namješteno, ali nije sad trenutak za gubljenje u šiframa. 

Cifre su druga stvar. 

Dok ste u listopadu još i mogli vidjeti da si je netko za rever zakačio ružičastu vrpcu u znak podrške, teško da itko zna koje bi boje bilo muško zdravlje, i uopće postoji li ekvivalent mamografiji, tipa testo- ili testisografije, ili je to možda ipak pravno pitanje. 

Znate onu, testis unus - testis nullus? 

Ne može se čuti ni da tko galami o ljudskim pravima i o ravnopravnosti spolova, kad se već i toga spominjemo, nije li to i vama čudno? 

O čemu je onda ovo?

Mamografija je, to već svi znaju, ono kad si žene daju staviti dojke u tijesak, a onda međusobom raspravljaju o obliku i o veličini, dok stručnjaci više gledaju na moguća zatamnjenja i zamućenja otiska. Žene svemu mogu promijeniti vrijednost, ili ju dodati tamo gdje je nema, to im je najljepša osobina. Kad bolje promislite, razuman bi čovjek na sam opis pregleda naslutio bol i sklonio se, a one sve objeručke prihvaćaju. Zato, mislim, i ne postoji muška varijanta stroja kojem smo poviše izmislili ime. 

Neki ljudi prosto vole bol, a nekima treba pažnja, pa ako je ta još osigurana, odnosno, ako je pokriva osnovno zdravstveno, što bi bila naša briga, ako se netko pusti da ga se slika neodjevenoga. Pod uvjetom da ne pati stroj. Jedino ta opcija ostaje otvorena. 

Ako imate liječnika koji vas je voljan rezati, ako vam ne smeta što će vas zezati, ako ste sposoban u tom pronaći smisao, ili bar životnu priču ... 

... točno to je taj korak na kojem su velike civilizacije propadale. Društva kanibala. 

+++ 

Ovo su dana aktualne vijesti iz zdravstvenog sektora. Jedno desetak, sve vrhunskih liječnika prijeti otkazima. Ono baš po pučkoškolski, njih se deset naljutilo što im za glavnoga dolazi neka žena, ali se umiju razgovarati akademski. Zato smo ih slali na škole, da bi se pripitomili, i dali im stalni posao, da ne bi zvjerali po ulicama. A oni se našli i sad gledaju tko gdje sjedi, i kraj koga. Špijunski film, umjesto horora. 

Baš bi bilo zanimljivo gledat kako će se snalazit u stvarnome svijetu. Svi su ludi za oštrom boli, postoje i liste čekanja... 

 

Čisti fašizam.