https://www.magicus.info/vijesti/iz-drugih-medija/citanje-iz-pogleda
Kako se veli, dokon pop i jarice krsti.
https://www.magicus.info/vijesti/iz-drugih-medija/citanje-iz-pogleda
Kako se veli, dokon pop i jarice krsti.
Ako se ne radi o nerazrjesenoj karmi - rekao je - tada je to situacija poslana da bi se vidjela bolje njezina tama, na nasemu svjetlu.
Odbila sam, automatski, ponudjeni odgovor: tko sam ja da bi mogla svijetliti ikomu?
Sacuvalo me cinjenicno stanje, potpomognuto opceprihvacenim drustvenim shvacanjem stvari, bar hiljadu puta, sto mogu nabrojat, od zapadanja u oholost, megalomaniju pa melanholiju.
Ovakav je bio uvod:
Susjedi odozgor toliko urlaju na svoju malenu kcer da ja koja sam dva metra ispod, placem zbog nje.
Pisala sam cesto ovdje o njima, djevojcica ima jedva tri godine, jos ju glasno i nametljivo uce novim rijecima, ali kad se svadjaju, kad ju kaznjavaju i kore, cine to kao da imaju posla sa stogodisnjakom koji je vidio o spoznao zivota i svijeta.
Isti ljudi. Istom djetetu.
U relativno malom vremenskom razmaku.
I to s takvom ljutnjom. Da ledi krv u zilama.
Na isti takav nacin i moja sestra razgovara sa svojom malenom kcerkom. Isto je tako i nasa mama tretirala nas.
Ili je glupost univerzalna. Ili ista 'karma' pogadja pedeset razlicitih ljudi u razlicitim vremenskim periodima, na razlicitim mjestima.
Nismo usamljeni primjerci, u to budi siguran.
Kad kazem sestri: "Prije nego planes, sjeti se da ona jos ne zna znacenje rijeci."
- Zna ona dobro! - sad je ljutnja usmjerena na mene.
- Ona je mala. Kako ti nije zao. -
- Nije ona mala!
Nakon male stanke:
- Uostalom, bolje da se navikava na to da je zivot okrutan.
Nije zivot okrutan.
Imala sam srecu, pa me je premjestio na pitomije mjesto. Gdje ljudi ne pronalaze s takvom lakocom izgovore za vlastitu neodgovornost. Gdje se izgovori uopce ne uzimlju ozbiljno.
Razrijesena karma?
Razumjeti govor. Cuti glas. Slusati rijeci.
Tri razlicite stvari, zar ne?
Isto kao i:
- gledati slike,
- vidjeti simbole ili boje,
- protumaciti njihovo znacenje.
(pa djelovat u svijetu u skladu sa..)
Zbog toga obicni ljudi ne vjeruju da fizickim ocima ne mogu vidjeti.
Zato se profi manipulatori vise trude oko toga da me proglase nemocnom, nesposobnom ili ludom.
Svjetlo? Mozda, ali samo za mene. Jedino meni.
Kako drugacije objasniti ikome drugom.. Ako rijeci nemaju ili mijenjaju znacenje, a slike se rasplinjuju u izmaglicama koje rukama ne mozes obuhvatiti..
..s elementom horora
💀
Yagina je kuca na nekoj tocci putanje od A do B kojom me mama vozila skoro svaki dan.
Ne znam tocno sto je Yaga bila nama. Znam da je nekom bila teta Jaga, nekom baka Jaga. Nekome baba...
Pa sam zbrojila dva i dva, cuvsi za lik iz ruske price o Vasilisi Prekrasnoj i svrstala je medju jos jedno od mitskih bica koje, na razini koju ne mogu spoznati, utjece na moj zivot.
Mama je imala obicaj svaki put naglasit da prolazimo kraj Yagine kuce trazeci od mene da vidim, jer sama to nije mogla buduci da su njene oci morale biti na cesti, jesu li prozori otvoreni.
Mogla je to biti neka gatalica. Mogao je to biti neki njihov tajni pozdrav. A mozda je mama samo pokusavala natjerati moje lijeno oko da progleda.
Trebalo je neko vrijeme da shvatim da mama nece biti ljuta ako samo okrenem glavu i kazem "da".
(ona i tako nije mogla znati. njene su oci morale biti na cesti.)
Trebao je samo tren da shvatim da mama nece biti tuzna, ako je ne podsjecam ni na koji nacin da - ne mogu vidjeti.
Traje ta igra i danas.
Ono sto je stvarno strasno je cinjenica da ona u to vjeruje.
Isparale se intimele koje mi je mater spremila za dotu -
po pricanjima starih, radila ih je slipica, zena za koju se znalo da ima gresne misli, zavidna i ljubomorna stara curetina:
- Vidi joj se po ocima.
U prijevodu, zena koja je samu sebe mogla uzdrzati, financijski, materijalno, i na svaki drugi ljudima poznat nacin.
Vreteno i preslica, u najdoslovnijem smislu. Ujedinjeni u jednoj jedinoj personi.
Moguce je.
Na koga bi, ili na sto bi, takva samodostatna osoba imala biti ljubomorna?
Projekcije? Iz nesvjesnog?
Imala sam, malocas, uznemirujuc razgovor s majkom. Ona, kad se uznemiri, spominje moju baku, koja nije bila savrsena, ali koja se za razliku od mame potrudila da mi pokaze neke prakticne iz zivotne stvari. Rekla sam joj:
- Ona je, u svojim okvirima, dobro odradila svoj posao. Ona nije uzalud trosila zivot. nu sna. gu.
U teske su ljudske grijehe, pored zavisti, ljubomore, ponosa, pohlepe i lijenosti, ubrojene i ispraznost i tuga.
Mama ih sve ima.
I rastrosnost, koju ljudi imenuju nesebicnoscu:
- Sve mi mogu ljudi rec, ali ni'ko nikad da sam skrta!
Sto kupujes darujuci?
Koju rupu kojim stvarima zacepiti ili sakrit', mislis?
Oko sest popodne, baka je imala vrijeme za molitvu. Kao djeca smo, na nagovor mame, spijunirali pa govorili rugajuci se, da tada zapravo spava.
Dvadeset minuta sna.
U dvadeset i cetri sata.
I nije tako lose.
Zasto i zbog cega, neki ljudi vide samo lose?
U drugim ljudima?
I sad reci:
imati samo los vid, naprama vidjeti samo lose..
Pogodili smo jackpot!
...ili 'slike tebe', pictures of you...
one sto vrijede 1000 rijeci i one koje ja ne mogu dozivjeti.
zato se i (o)koristim vrlo malo rijecima
Reci meni mi, jesu li znak bujne nabujale maste, jer mastovito nije, ne moze biti, vidjeti fizickim ocima i 'zavoljeti' fizickim srcem. Sto je fizicko - postoji. Ne treba se izmastavati.
Imaginacija.
Fantazija.
Deluzija.
Halucinacija.
Imam, dakle, vjerujem da svaka zena ima, iako nemamo sve jednaku inklinaciju romanticnim stanjima, imam, velim, tog obozavatelja jos od osnovne skole, koji misli da kad se pojavim na prozoru da gledam njega, kad se pocesljam da zavodim njega, a kad odem do ducana, da se zbog njeg presetavam.
Gledao je neki film, a glavna je junakinja slicila na mene i nema veze sto glavni junak nije slicio na njega, to su samo slike i ne znace nista. Ukljuci mastu!
Sad ovdje prestaje slicnost s obicnim zenama, jer one ne vide izlaz. Ne primijete razliku izmedju njihovog i njima nametnutog stanja uma.
Nametnuto vrijedi kao pravilo:
"Nama se svidja ono sto vidimo, a njima se svidja ono sto cuju."
Neki bas znaju sa rijecima. I ne treba im dugo da dobiju sto vec hoce.
Vecina se koristi sirovom snagom.
Slabiji, dobrim starim izludjivanjima.
♾️
Bas brojim na prste, koliko mi je puta spasila Zivot cinjenica, sto ocima ne vidim, sto usima ne cujem niti jezikom ne govorim sve te bedastoce.
I malo ih imam.
Stoprsta bi barem trebala bit.
Ruzoprsta zora.
sjeti se, sto trebas napraviti
kada te potcijene:
kad pomisle da je tvoja njeznost, slabost,
kad tvoju pristojnost pretvore u svoju prednost.
probudi! svakog zmaja, svakog vuka, svaku neman sto spava u tebi,
i podsjeti ih
kako izgleda pakao
kad je umotan u kozu ljubaznog covjeka.
Nikita Gill, Vatra
Andjeli postoje, nema sumnje u to. Demoni, takodjer.
Isto onoliko koliko su ljudi spremni uciniti dobra, toliko su sposobni uciniti zla.
Ako razlike nema, znaci li to da dobro ni zlo ne postoje?
Ali, bitna je igra. Sudjelovanje.
Takmicenje je ono sto se racuna. Ne pobjeda.
(koliko je tko donirao robe, izbrojio para, skuhao kase. grabez, galama i glupost je ista. Znam da me razumijes. Razlika je u 'meni-meni', 'moje-moje', a sad, ako i tebi treba pa sta ne kazes, evo tebi moje smece.)
Do sad su mi blagdani bili teski jer sam morala sudjelovati u tim pizdarijama. Izigravati Grinch-a, ili maskotu. Ovisno o tome tko pita. I tko pise punte.
Jedanput u godini se sjeti da si sam! Pa neka su svi drugi prestraseni sta ce netko mislit da nemaju nikog tko ih voli. Jer voli se ocima. Samo ono sto se vidi i ono sto se moze pokazati.
Mogu li se pokazati? Moze li itko pokazati mene, kao nesto sto postoji?
Ako nemas odraz u ogledalu, znaci li to da si duh?
Ili da duha nedostaje?
∆∆∆
Danas je dan zalosti zbog "izgubljenih zivota zbog prirodne katastrofe".
Zivot vam se javlja, govori da postoji.
Da je veci od vas.
Zasto bi to bio razlog za plakanje?