imaginarni prijatelji i dežurni krivci

Budući da ne može prihvatiti da postoji nešto što on ne zna, ne može shvatiti da postoji svijet koji on ne vidi.

- To što te ne vidim, ne znači da ne postojiš.

Ili znači?

- Da, ali ja sam tu. Može me se osjetiti. - udara se, čujem, dlanovima. Po licu. I odjeći. Njuška, nozdrvama, i u takvim mi je trenutcima drago što ne vidim. Ne vjerujem da je lijep prizor.

Samo ono što on ne vidi - ne postoji.

Kad pokušavam pričati o ograničenjima i o ograničenosti, o tome govorim.

Neki od nas mogu vidjeti dvadesetak centimetara od svojeg nosa. Mnogi ne vide ništa osim njega.

- Padne li ti kad na pamet, kad te zapljusne miris (ili filing) kojem ne znaš logičnog izvora, da te okružuju anđeli ili demoni? Nevidljiva bića iz paralelnog svijeta, kojima si ti možda vidljiv, zanimljiv, a možda im do tebe nije stalo?

Ako ste ikad pokušali uspostaviti smislenu komunikaciju s njima, onda znate što je razočaranje.

Takav je naš, baš svaki razgovor.

Ali zgodan je izgovor:

- svi osim vas vide dobrotu, jedino vi vidite nepotrebnu muku, za obje strane.
- odjednom posjedujete supermoći, koje umjesto vas premještaju stvari, koje, makar što se vas tiče, niti ne postoje.

Kad je pjesnik rekao da ovo nije svijet za nas, je li imao u rezervi neki drugi?

glasovi u tvojoj glavi

Sigurna sam da moja mama nije bila jedina mlada žena koja bi sa tržnice donijela nelijepe crvljive jabuke, i priču da nema boljih i zdravijih od takvih, jer "Neće crv u prskanu voćku!".

- Ništa ne treba suditi po vanjštini. Ono bitno je očima nevidljivo.

I, naravno, 'samo se srcem dobro vidi'.

Nitko ne bi pojeo te jabuke. Nisu bile dobre niti za blender, a ni za u pitu.

Ako se je tko od ukućana i ljutio na prodavača, koji nema srama pred očima boga, ako već nema pred očima svijeta, ja za to nisam znala. Ali jesam osjećala, iako je bilo nejasno zašto, da se treba ljutiti na mamu.
Mislim da bi se ovdje lijepo uklopila priča o čarobnim riječima, iako svi tvrde da samo jedna slika vrijedi tisuću njih. I, slobodno me držite za riječ, jer, lako je izluditi iscrpljenu ženu, ali slijepu nije:

Iako nisam znala kakva je ta jabuka, pojela ju ne bih. Nisam popuštala ni pred molbama ni ucjenama.

"Glas u mojoj glavi" je uvijek bio jači od glasova izvan nje.

Pretpostavljam, kad vam je suđeno da se vodite božjim GPS-om, tada ni poznati ljudi, ni umiljate riječi, ne igraju veliku ulogu.

Taj glas, kojeg zovete umutarnjim, zapravo nije u glavi, niti van nje. Jednostavno, to je nešto što vam ne dopušta da budete nemaran prema onome što smatrate svojim. Bilo tijelo, bila odjeća, bili to ljudi do kojih vam je stalo...
Ako ste pomislili da mi nije stalo do mame, da sam vrijeđala njene osjećaje ne uzimajući hranu koju je za mene u najboljoj namjeri kupovala, istina je da sam na taj način odvraćala i nju, da jede trulo voće.
Emocije nemaju nikakav značaj pred životom. Još su jedna šarena laža, kojom maskiramo ono što bi 'srcem' možda i mogli vidjeti.  

Žao mi je što mnogi ne vide.

______________________________

Ok. vidim da će ovdje trebat pojašnjenje naslova:
"Glasovi u tvojoj glavi" nisu ništa drugo nego molbe i ucjene drugih ljudi na koje, nekad odlučiš, a nekad si primorana pristati. (propust ponekad može biti glasniji od čina)
'To je dobro za tebe / to je loše', 'to je zdravo i korisno, svi to rade / imaju / vole', 'učini to, tako, toliko puta i nikako drugačije'... Pristaješ uz tuđe podvale, a onda smišljaš razloge i izgovore jer bude teško pred samom sobom priznati kolika si budala možda bila.
A ovo o čemu dalje pišem, nije glas, nema riječi ni zvukova. Tišina je koja liječi.

troškovi života

Prijatelji iz Udruga opet podsjecaju da je zivot invalida skuplji od zivota 'obicnih' ljudi, trazeci povecanje osobnih invalidnina.

A kao zanimljivost se navodi, da invalidi koji rade, uz redovnu placu primaju najvisi iznos, umirovljenicima je uvjetovan visinom mirovine, a oni koji nisu zaposleni se mikroskopski provjeravaju, te im se pomoc od drustva i drzave uglavnom uskracuje.

Puno to govori o tome, tko je u stvarnosti 'ugrozena skupina', i od kud im ime.

Kadgod sretnete neku zarobljenu dusu, koja ce se gristi zbog cinjenice sto vam rijecima ne zna docarati dozivljaj, recimo bosonogog trcanja po pijesku, boja zalaska sunca ili pjesme slavuja ni seve, njezino zaljenje shvatite osobno. Odnosno, pomislite da to jest nesto sto je vrjednije od ovoga sto vam je bogomdano.

(ni jedna tajna ne moze se skriti. ako ostane 'skrivena' radi se o necem sto ne vrijedi spomena ili sto ne postoji.)

Tu se, naravno, napravi mjesto za pazar: profesori baltazari izumljuju a pa aparate, bez kojih je dotadasnji zivot neizdrziv.

(od tih aparata, mala je korist. da se radi o cemu stvarno vrijednom, koristili bi ih svi. konkretno, u kontekstu pomagala za slijepe spominju se pametni satovi i pametne kuhinjske vage. koliko vas ima ili zeli imati smartwatch? i zasto?)

Ljudi koji rade, koji se grupiraju u grupe, funkcioniraju po istom principu i s perom i s corom: peru zadirkuju na racun frizure, ili sare na tenisicama, coru na racun debelih lenti na naocalama. Kako god da ce pero morat iskesirat za trajnu i pramenove, tako ce i coro za plasticna stakla, ako me razumijete.

Ako ne, evo vam za razmisljanje ili za debatu: treba li drzava peri platiti nove tene ili ga educirati kako i gdje kupovati robu?
Ili se to vec dogodilo?

Samo hocu rec da, nije zivot skup, nego ono cim ga (se) maskiramo.
A
Zivot k'o zivot nema cijenu. Jer je neprocjenjiv.

___________________________
Pisem vam ovo pod cijenu
da mi otkazete clanstvo :D

Ma nece vam te pare nitko uzet (ko sto vam ih nitko niti ne poklanja), ali pokusajmo s dizanjem svijesti da niste tako jadni kako vam se stavlja.
Bojim se da je puno gore ne biti svjestan svojeg jada.
Sto ovdje nije slucaj.

sanjač iv

smotala sam se 

u Tvoj 

vuneni zimski pulover

Ka👀n👁

kad pada Kisa... 

mislis da nikada stati nece, 

a kad je toplo, ne mozes se sjetiti da je ikad bilo hladno, ni zamisliti da hladno postoji. 

vidjela sam (ih) sve i znam sve. 

iako je ne mozes vidjeti, cuti ni znati za nju, 

reakcija 

nije izostala. 

volim te i cuvam te 🌸

turisticki inglis

Program koji pretvara text u glas i obratno, ne radi dobro s balkanskim jezicima: to je razlog zbog kojeg rijetko koristim hr-tipkovnicu.
Sve audio knjige su na engleskom. I opcenito sve ono sto 'vole mladi'.

Engleski jest imperativ, lingua franca, sinequanon!

U danasnje vrijeme, cak i ljudi koji su u skoli ucili francuski i ruski, razumiju i pisu engleski, bez ikakvih problema. Nemoguce ga je ne znati. Losije ili bolje, ovisno o zanru u kojem obitavate. Ne o skoli koju pohadate (ili ste pohadali).

Kad vas, na primjer, u rodnome gradu zaustavi stranac da pita za smjer, ucinit ce to na engleskom, bez obzira sto dolazi iz Svedske. A vi cete mu odgovoriti onako kako najbolje znate, jer zelite pomoci, ostaviti dobar dojam, trenirati svoje znanje i svoju vjestinu.
Ako zafali rijeci, posluzit cete se i rukama i nogama, ali 'yes', 'of course' i 'how do you do' su tu, no matter what.

OKAY.

Sad zamislite da vas strejndzer ferma, a vi ne znate di ste...
Znate lengvidz, i znate da znate, ali ne znate gdje ste.

Znate za naprijed, natrag, lijevo, desno, ali ne i 'tu malo dalje iza ugla', 'tamo, vidite, kod onog bora', 'mala, lezeca zuta zgrada, pa iza nje'...

- I ti govoris da znas engleski, knjige da citas, i objave postas?

Silence is ultimate sound - negdje sam vidjela - the best answer to a fool.

Nije ugodno stalno imati osjecaj da ste okruzeni idiotima.
Izbor je, dokazivati se, sto uvijek znaci svadu. Ili postavsi jednim od njih, nadati se promjeni znacenja rijeci.

Nekako slutim da je tako bilo - u pocetku.