Medjutim, narod je i tom nasao lijeka, ako je vjerovati rijeci ljekara: virus je to, otrov, udomio se gdje mu je dobro, hehe, nije virus glup.
I sad sjedim, i slusam je: treba neku mast, mora neku kremu, tubicu jednu od devedest i nesto, tubicu drugu, kapi od dvjestodvadeset, u apoteci rekli na bijeli recept -
- Hehe, lako ti se razbolit, kad imas novaca.
Nije to prvi put da cujem da netko kaze da je bolest luksuz.
Logika je zeznuta stvar.
Kazem, sto ne proba s oblozima od kamilice. Mae! Taman! Nju to boli.
Ali nosi bolest ko zastavu tako da ljudi znaju koliko je to kosta u (protu)novcanoj vrijednosti:
- Lako je kad imas - slijedi, pretpostavljam, onaj gest rukom ili trljanje brade koje je puna saka.
Ne umijem protumaciti: je li zavist zarazna, ili se ona nada da jest? Bi li itko zavidio nekom na novcu koji ce potrositi na (svoje) lijecenje, u tolikoj mjeri da si zazeli to isto?
Moze li se to?
No comments:
Post a Comment