Prica o hrani je prica o mami.
Kroz godine sam, nekako, dosla do toga da je drustvo - koje je u osnovi musko buduci da muskarci nisu samodostatni i s tog im je razloga bog stvorio zenu koju su oni u strahu nadomjestili drugim muskarcima i njihovim zenama kojih se boje - do te mjere iskrivilo svrhu i znacenje hranjenja, koliko je iskvarilo zene, te su one, brinuci o tome da se (fizicki) svide (svima), grudi koje hrane mijenjale za grudi koje strse.
U roditeljskom sam domu, nekoliko puta doslovno skoro umrla od gladi:
prvi put, koji se jos uvijek prica kao anegdota, kad mi nisu dali bocicu zamjenskog mlijeka, jer je na kutiji pisalo svaka tri do cetiri sata, a oni nisu racunali koliko bi vremena proslo, nego su cekali do tri, cetiri ujutro, ili popodne.
a sama se sjecam preko nekoliko infuzija i ljutitih sestara koje ne bi dopustale majci da ostane sa mnom, kraj kreveta.
U neku je ruku sve to imalo pozitivan ucinak: naime, u drustvu opsjednutom hranom u jednakoj, ako ne i vecoj mjeri negoli izgledom, ja ostajem - nedirnuta.
U nacelu, pojedem ono sto se stavi ispred mene, ali sama kad spremam, uvijek je to vilenjacka superhrana. Ona koja ne trazi puno, ali puno daje.
E sad,
sta su ne valja, i sta bi trebalo mijenjati?
Jedino sto mi pada na pamet je, drustvo.
Zasto? Kako?
Cini se da, kad su sa mnom, ljudi misle da nemaju o cemu razgovarati, jer ja nemam iste probleme kao oni. Nedostaje im "dubine". Zapravo, nepotrebnih komplikacija.
Ono sto ne mogu vidjeti smatraju da ne postoji, ono sto ne mogu razumjeti proglase nepotrebnim i glupim.
(mozda se zato ljute i ne vjeruju sto ja ne vidim njih. ali doslovno. = ne postojeci su =)
💡!!
Je li to moj problem ili obaveza?
Naravno da nije.
😊
U pravilu i u stvarnosti je, sve ono sto ne mozemo razumjeti / vidjeti / spoznati (izaberite sami), Vece od nas. Stoga bismo mu se trebali pokloniti s Vecim postovanjem.
Zato ja hranu zovem vilenjackom,
a
vas
svejedno
ne
...
kol'ko suvu sljivu 😁
No comments:
Post a Comment