teškoće u mogućnosti

 Ovako ide reklama: 

"Marko nije mogao sam sjediti, ali sada može... Marija nije mogla reći mami da je voli, ali sada može..." - nabraja se još nekoliko uobičajenih tjelesnih oštećenja, a zatim - "Zahvaljujući (ime organizacije koja se bavi humanitetom) uspjeli su pretvoriti teškoće u mogućnosti!" 

Moguće je da se spominje i zahvala svim darivateljima i donatorima, prije nego zatraže još vašeg novca koji će postati porezna olakšica. 

Moguće je da nisam jedina koja je iziritirana nametljivošću i kalkulacijama, ali sad ne želim o tome.. 

Uočila sam, naime, nelogičnost, ili nazovite to kako vam drago: 

Pretvoriti teškoću u mogućnost, po meni bi značilo, iskoristiti status quo kao odskočnu dasku za nešto bolje. Umjesto toga, organizacija koju neću imenovati, kao da potiče, ističe ili samo priznaje teškoću, odnosno uobičajeno tjelesno oštećenje kao nešto što je samo po sebi cilj koji je potrebno preskočiti, ili mu doskočiti: 

tipa, 

ako ne mogu hodati, prohodat ću i po cijenu života! Jer obično to znači kakvo mehaničko pomagalo koje ne postaje samo must have, nego i izvor novih problema i frustracija, ako se npr. štaka slomi, proteza izliže, kolicima potroše baterije. Posljedice mogu biti; od loma, lezija i kožnih iritacija do sudara sa zidom, osobom ili drugim vozilom. 

Ne, ne pretjerujem. 

Isti primjer si nacrtajte sami za bilo koji od fizičkih invaliditeta koji vam padne na pamet. 

Ja, npr. imam fiksaciju da će mi netko oteti štap iz ruke i nalupati me njime, ali dovoljno je strašno i kad me roditelji pokazuju djeci i govore: Vidi sine, ona je sliiijeeepaaa. Slijepa, tako je braaavo. 

Molim vas, sjetite se toga prije nego donirate novac. 

Mogućnost za slijepu osobu, ne znači moći vidjeti stvari na isti način kao i svi ostali. Mi vidimo stvari... Ja vidim, i ljude i stvari i pojave. Samo drugačije od vas. Od većine. 

Mogućnosti bi, kao kakva kategorija koju se nastoji dostići, trebale biti za svih iste. U skladu s mogućnostima :D 

Dakle, molim vas, prije nego krenete nadomještati ljudskost stvarima, toga se sjetite: 

Forenzičari vele da nam otisci na fizičkim prstima nisu isti, da ne postoje dva čovjeka s istim otiscima (ni utiscima). 

Ne postoje dva ista čovjeka. 

Ja mogu jedno, ti nešto drugo. 

Za početak, molim, samo se toga sjetite.