Znate onaj psiho trik, kad imate tremu, samo zamislite da su svi ljudi oko vas goli...?
Nisam sigurna sto bi trebala zamisljati: salo oko struka, dlakave potkoljenice, cvorove od vena...?
Niti kako bi me to izlijecilo od treme.
Uglavnom, prije zamisljanja drugih, koji izgledaju lose(?), bi trebala znati kako i koliko ja sama izgledam bolje.
Pretpostavljam da je u tom poanta.
Ali, sto ako ne izgledam dovoljno dobro, i tako si unistim samopouzdanje?
Recimo da znam da odraz u ogledalu, lijevo prikazuje desnim, i obratno, da je nepouzdan...
Trebat ce mi jako puno ljudi da me uvjere da je to sto se u njihovim ocima odrazava dok mene gledaju, privlacnije i ljepse od ovih golisa, iz prvog pasusa, koje trebam zamisljati.
A sto ako i oni imaju savjetnike slicne mojima, ili ako su citali iste self help knjige?
Ne mora njihov izraz lica, niti njihov stav, to jasno pokazati, ali sama spoznaja o tom da oni znaju isto sto i ja, i lako moguce, rade isto sto i ja, dovodi do kontraefekta: em imam tremu (od nastupa ili cega vec?), em imam tremu (od tudjeg misljenja). Prvi je stvaran problem (sto ako padnem ili zaboravim tekst), drugi je nestvaran (jesam li ljepsa od publike?)
Jel vidite kamo idem?
Sad vi mozete reci, da su i prvi i drugi jednako bitni, jer je na ovom svijetu sve mjerljivo...
No, nije li nekad negdje bilo zapisano da o ukusima ni o bojama ne treba raspravljati?
Mjera bi trebala biti izrazena stetom koju netko ili nesto moze prouzrociti. Ako boli, ako je neugodno i ako se cini pogresnim, bjezite sto dalje!
Ja bih sigurno pobjegla.
🙈🙉🙊
Ali prije toga, pogledajmo jos jednom u ono ogledalo:
Naucila sam tekst ➡️ svi su rekli "break a leg :)" ➡️ godi mi pozornica i jako sam uzbudjena ➡️ pogled prema gledalistu obecaje ➡️ netko zazvizdi sa simpatijim, netko bez simpatije ➡️ otvaram usta i ➡️ pjevam!
Zbog cega bi se osvrtala na jednoga sto zvizdi? Zasto bih zamisljala sto tim hoce reci? Kako moze bit bitno tko je taj lik ili kako izgleda? Odjeven ili ne.
OK, odjeca je tu da zastiti, da pokrije, sakrije, ali... sto je to sto svlacenjem razotkrivamo? Da smo smrtni? Da smo ranjivi? Ili da smo ruzni?
A zatim, trazimo sebe u ogledalima i u drugim ljudima... i prvi i drugi su dalje, od nas samih, i od koze, i od odjece...
Kako to, na koji nacin, moze biti ikakav lijek za tremu, ikakva pomoc za ista?! Odnosno, ako da, komu?
🙊🙉🙈
Jel sada jasnije kako se stvaraju ljepotice i ljepotani?
Na isti nacin kao glupace i glupani...
Mjera bi trebala biti ugoda ili steta koju nesto ili netko cini, a ne ono sto ce vam netko reci da se njemu cini.
Za ljepotu treba patit', to ce vam svi reci, a budale, bas ko malu djecu, bog osobito voli, pomaze i stiti.
😁
hrabre, također :)
ReplyDelete