zapušten

Još jedna stvar, koja se, po meni podrazumijeva, a tiče se pukog preživljavanja: 

Da bi se mogli nahraniti, odjenuti, okupati... trebate znati gdje vam se što nalazi. Lakše je ako ste sam, rastresenost nije opcija. Morate biti budan 100%. Ako niste sam, druga osoba vas redovito krivi za vlastitu rastresenost, i ako baš nemate sreće, kreće se s uvjeravanjem kako 'vi jadan ne vidite i niste vi kriv'. 

Tako to i inače, odrasli ljudi rade djeci, muškarci ženama, prvi i drugi i treći, osobama sa senzornim poteškoćama. Ne možete se braniti, potpuno ste bespomoćan. 

Šutnja je jedino rješenje. 

Dopustite da od vas naprave živu lutku. Za nešto ipak jeste, dovraga! Ako ste već toliko čudan, neka vam je barem roba i frizura, na mjestu. Onda vas susjedi olajavaju kako se znate namazat i u krzno obuć, a ne znate reć "Dobaaar daaan!". 

Ima ona jedna narodna izreka da se narodu ne može udovoljit'! Da, sam narod o samom sebi. 

Ignoriraj! 

Kako molim? 

A-ha, oni to o meni, a ne o vama, ili o sebi. 

Smiješno mi bude, koliko različitih značenja pridodajemo istim riječima: 

Kad se žene međusobno gađaju 'komplimentima', one odu u frizera i u kozmetičara, promijeniti ili poboljšati površinu. 

Kad se prepucavaju preko djece, namlate svoje rođeno čedo, iza zatvorenih vrata, da nitko ne zna i da ih više ne sramoti! 

Kad shvate da su same krive i kad ih spopadnu misli davno prošlih uvreda, kleveta, nemilih događaja, stisnu oči jako, jer one ne plaču. 

Netko zakoluta očima. 

Mi ne moramo niti to.

Sve to ide samo od sebe. Spontano.