twilight

 https://m.youtube.com/watch?v=Cg1ThxI6mHw 

<3 sa predstavljanja knjige poezije: Sg. govori o pjesmi When, koju je citao na darshanu kojeg se sjecam :) 

<3 o tami i o svjetlu, i o svemu što je između 

lumen

Sinoc je u mom dijelu grada na par sati nestalo struje. Palo mi je na pamet, prije nego sto sam se uspanicila, da se radi o nekakvoj akciji podrske nekome kome je onemoguceno da glasom izrazi svoj stav, ali...

...ali, mediji su citavi dan samo brojili mrtve i zarazene, s izuzetkom brojenja prosvjednika svih vela, i nekoga tko je nesto napisao na fejsu. Bas tim redoslijedom: od veceg broja prema manjem.

Da je vani nevrijeme, ne bih bila znala da nije bilo vremenske prognoze, tako da niti nestanak struje nisam mogla povezati s gromom koji je mozda opalio kakav stup ili zicu.

 Dakle, uspanicila sam se: sve sto mogu, znam i posjedujem, vezano je elektrikom, elektronski i elektronicki. Frizider je pun hrane koja ce se pokvariti jer je necu moci skuhati jer je kuhalo, pecnica, multipraktik i toster na struju. Onog trena kad sam uzela tablet da vidim moze li se nabaviti, i postoji li uopce, toster na baterije, iscijedila se baterija tableta. Ajfon je bio na punjacu, u momentu samog zamracenja, i jos ne znam kakav ce to ucinak imati na nj.

Pogledala sam kroz prozor, kvart je bio ugodno miran. 

Svijetlilo je T od telekoma, ali ne i plus od ljekarne. Svijetlile su macje oci tamo gdje su poceli radovi na cesti, ali ne i semafori. I jasno se vidjela linija od koje zapocinje drugi distrikt, jer tamo kod njih zivot nije stao.

Pa vi recite da bog nije politicki, zivot da ne bira, svi da smo isti! 

Nestanak struje je podsjetio na krhkost zivota, jos i vise od virusa kojim nas sad strase. Jasnije se vidi, bolje predocava, kako je to zivjeti u mraku, u strahu, u neznanju. 

Pretpostavljam, zato prosvjednici pale lampione, a policija ih privodi.

Pretpostavljam, zato jos uvijek ima onih koji govore da je Tesla bio budala, ludjak i gubitnik, i nedajbozenikome. 

Tesla je iz nicega upalio svjetlo. Doslovno iz zraka. Cisto, prakticno, (gotovo) besplatno i jednostavno (za upotrebu). Svima, a ne samo odabranima.

Sad zamislite, da je vise ljudi poput Tesle. Koliko samo jedan takav vrijedi, i zasto ih nema vise?

 Ali on je umro jadan, siromasan i napusten, sigurno cete reci. 

Ne, nije. Bio je vitalan i lucidan, cak i u dubokoj starosti. A pogledajte danasnje starce koji zive u strahu, stalno gledajuci tko ih sve gleda i sto misli o njima i njihovima.

Jer, i neprijatelj stalno vreba, i neprijatelj nikad ne spava, pa se treba biti budan i spreman. O kakvoj budnosti se tu govori? Iz kojega mraka i tko nas to napada? 

Zbog cega ljudi iz medija radije na prste broje mjesta i ljude, i prepricavaju tudje svadje?

I zasto ljudi iz odrzavanja, zapocinju radove na cesti u jesen? Kada krenu prve kise, pa dok ne postanu grmljavinski pljuskovi, tada je pravo vrijeme za podebljavanje linija na raskrsnicama...

Prije nego sto netko kaze: the winter is coming... 

...

Sretna Hanuka!

ispravljena nepravda?

Ako je istina da je ljepota u oku promatrača, može li slijepa osoba znati razliku? 

Namjerno ne postavljam, ovdje, pitanje: Što je ljepota, uopće?, jer je za pretpostaviti da će svatko imati svoj odgovor. Ergo, da će nekakav odgovor dati svatko, i da taj neće odstupati od trenutnog standarda, općeprihvaćene mode ni klasičnih klišeja. 

U starom obiteljskom albumu, postoji jedna fotografija moje bake, kao djevojčice, i njezinih sestara: 

jedina baka ima cvijet u kosi. Koji joj stoji nakrivo. I izbezumljeno lice. Tako ga uglavnom svi opisuju naglas, tiša je verzija nešto okrutnija. Uglavnom, priča je postala, i ta slika je ostala kao dokaz da je baka uvijek bila neuredna i nekako blesava. 

Postoje, naravno, i druge slike, moje bake i u mlađoj (od te) dobi, i u starijoj, i svi se uvijek slože da je baka bila - prava ljepotica. Pa kako se onda dogodilo da se na stol uvijek vadi ona gdje je ružna? 

Nije ružna, uplakana je. 

Tužno je lice ružno? A osmijeh je najljepši ukras? 

Zašto jedina baka ima cvijet u kosi? I zbog čega jedina ona plače, a ostale curice blistaju nasmiješene? 

Sažaljenje ju je htjelo ukrasiti, a ljubomora joj je počupala kosu? 

Sjetite se toga prije nego što formirate mišljenje i stav. O nekom. Na osnovu onoga što ste vidjeli i čuli. 

pronaći svemu svrhu

Otac je vodio promašen život, po kriterijima njegove okoline, ali za sav živi svijet 'u i oko njega', bio je pun pogodak! 

Nasljedstvo koje mu je ostavljeno na brigu, bilo je ostavljeno doslovno, jer dok su se susjedi brinuli o urodima i o prihodima, o paunovim očima, muhama i svrdlašima, on je samo prolazio maslinikom i upijao mirise prirode. 

Znao je da ga se zbog nečega ogovara, ali, po njegovu vlastitu priznanju, nikada nije o tome vodio računa. 

Njegove su masline uvijek davale najbolji rod i plod. Iako nikada nije bilo ulja. Za nas. Dogodilo bi se da bi mu nekad netko pokušao prodati koju litru. Sjećam se da su mu jedanput poklonili usku flašu od 75 ml. 

Ako ste ikada čuli na vijestima da je netko nekome ukrao šumu, ili drva, pa se čudili kako je to moguće, eto, tako, lako! 

Kao što je moguće pobrati masline iz maslinika slabovidnog vlasnika, pred njegovim vlastitim očima. 

Koliko je ljudima mogla ići na živce njegova nezainteresiranost, slutila sam po tome, što bi mu poslali gluhog, pa posljedično nijemog, čovjeka da mu - objasni, što se dogodilo s njegovom ljetinom. 

Istog tog susjeda su stavljali u prvi red svaki put kad bi sami ostajali bez riječi. Nitko se normalan ne bi svađao s gluhima. A ako netko i bi, rekli bi: 

- Pu! Napada bolesna čovika... 

To se zove "Snađi se druže!" taktika. Nekada je možda i imala smisla. Sada teško nalazim i da je duhovita. 

Zaista, 

ima nas svakakvih.

izolacija nije strašna stvar

Kad vas ljudi etiketiraju kao "otuđenu osobu", što je blaža varijanta "samodostatnosti", koja se često zamijeni za "oholost" i "umišljenost", ne trebate to shvaćati kao nešto loše, dapače: 

Jedino što je potrebno jest, sjetiti se da svatko mjeri po onome što je njemu poznato, pa je tako izmjerio vas u odnosu na sebe. On će se, naravno, braniti, tvrdeći da niste hladni u odnošenju samo prema njemu, nego - prema Svima! I navoditi dokaze kako su Svi rekli isto i složili se u toj procjeni s njime! 

Činjenice su činjenice: 

mala je, naime, vjerojatnost, da ćete vi do sljedećeg susreta s tim čovjekom, progledati, i tako promijeniti svoje ponašanje prema njemu, da ćete ga ravno gledati u oči, a ne negdje pored, te da ćete ga ljubazno pozdraviti, čim ga - uočite. 

Ono što je poražavajuće jest, da je vjerojatnost da će on odustati od svojeg uvjerenja, još manja. 

Međutim, činjenica (opet!) da ste većinu svojeg života doslovce prepušteni samima sebi i nepravednim sudovima svojeg okoliša, ne mora biti loša. Štaviše, ako ju dobro prihvatite, može to biti baš dobra stvar. 

Kaže se da iz mraka vrebaju svakakva čudovišta, ali takva su čudovišta bila, i sve one predivne stvari bez kojih se više ne može, otkad je netko za vas upalio svjetlo, zar ne? 

Ista je stvar i sa samoćom. 

Nauči vas koliko ste mali, i pokaže vam, točno, vaše mjesto u svijetu. Kaže vam da postoji veći od vas samih, ali da to nikako nije ni mama ni tata, ni učitelj ni susjed. Da, veći su i oni, i imaju moć da kazne, nagrade, odbrane ili da napadnu. Ali i od njih postoji jači. 

A on vas grli nježno, i nikada ne pušta iz vida. 

Rijetki sami biraju namjernu samoću, da bi osnažili sebe. 

Većina ju shvaća kao tešku kaznu, nemirni su, bore se žestoko, misleći da je to velika sramota, hoditi sam kroz život. Svoj život. 

Pa se grupiraju se i ratuju, za mir u svijetu. Bruje i zuje posvuda tražeći ono nešto, što im je oduzeo nepoznati netko. 

Ako ravno gledate, shvatite da je taj netko nepoznati, nitko drugi osim vas samih. Ali, ako vam se to tako izravno kaže, Vi Vidite tko je taj koji gleda kriVo! 

I tu se ništa ne može. 

Doli se nadati, da nećete mir, za kojim se traga, uskratiti, pomutiti, poreći ili oduzeti, nikom osim sebi.

yoga, a je to?

Kad krene priča o pitanjima duha, uobičajilo se govoriti o potrebi spajanja mistike istoka s praktičnošću zapada. Kao točka sa koje se polazi, uzima se C.G.Jung i knjigica "Zlatni cvijet", zahvaljujući kojoj prosječni, dobro odgojeni stanovnik zapadnoga svijeta, misli da je meditacija sjedenje sa prekriženim nogama i ooommmm-anje. Možda malo tjelovježbe, koju zovu jogom, i vegetarijanska prehrana. Skupa vege hrana, ona koja se doprema iz egzotičnih krajeva, nikako ne naš kupus, ili leća, ili bob. 

U Zlatnom je cvijetu, detaljno opisan položaj tijela, glave, očiju, toliko detaljno, da, ako, fizički, i mrvicu odstupate od opisanog standarda, shvativši da se radi o nečem teškom i neizvedivom, odustajete. 

Rečeno je da slijepi čovjek ne može meditirati. 

Štaviše, čovjek s jednim okom, ne može meditirati. 

Određen je položaj zjenica na način da trebaju trebaju biti koncentrirane, dakle, fiksirane prema nosu istog lica. Fokus je na vrhu nosa. Ako ne vidite vlastiti nos, meditacija vam je nedostupna. 

Dakle, kako objasniti što je to meditacija, nekome tko ne želi vidjeti dalje od vlastitog nosa. Tko, štaviše, misli da će na vrhu vlastitoga nosa pronaći - prosvjetljenje. 

Teško, ali pokušajmo: 

Razlog zbog kojeg većina ljudi odustaje od meditacije, smatrajući da se radi o nečemu što je teško za napraviti, jest, što pokušavaju to napraviti, meditacija nije nešto što se radi, to nešto što postajete. To je određena kvaliteta, stanje duha, a ne nešto što fizički radite. Kada ste (ili kada postanete) istinski meditativan, tada vam nitko izvana ne treba diktirati što ćete jesti, kako ćete se odjevati, ili kako se ponašati. Ono što vam ne treba i ono što vam škodi, priodno će samo od sebe otpasti. Ono što vam treba ćete primijetiti kao nešto što vas nikada nije niti napustilo, niti vas ne napušta. I koristit ćete to, i to će koristiti vas na najbolji mogući način za svih i za sve. 

Joga je jedna od tehnologija, vještina, koja vam pomaže da osvijestite tu kvalitetu u sebi. Kada ugodite svoje tijelo, svoje misli i emocije na način da vi gospodarite njima, a ne oni vama, otvara se mogućnost da ostvarite svoj puni potencijal. Prirodno, kao što iz sjemenke žira izraste hrast, a iz jajeta kokoš. Ili obrnuto? :)

Sada, sa ovog mjesta, znadete da ste čovjek, ali ne znate koji je plan Bog imao za vas; kad postanete meditativan, spajate se direktno na Izvor, vidite jasnije svijet oko vas, i u skladu sa svojim mogućnostima, aktivirate svoje potencijale. 

Važno je znati razliku, bogovi nisu roditelji koji su odlučili da će njihovo dijete biti liječnik ili advokat. Pogotovo nisu ustanove koje dijele certifikate i udaraju pečate, kad po njihovim mjerilima to i postanete. 

Sve to su persone. Maske. Nešto što radite da biste se lakše (ili teže) mogli provući kroz život. Novac i status, olakšavaju preživljavanje, ali preživljavanje i život su odvojene stvari. 

Shvatiti da ste dio svijeta, dio svemira, dio nečega većeg od sebe i sebi sličnih - to je joga. 

Dakle, može li slijepi čovjek meditirati, i raditi jogu? 

A što drugo da radi? 

Što uopće raditi, osim toga? 

Netko zatvara oči, netko spušta kapke, netko zavrne očima unatrag, put gore, prema vrhu nosa... I kaže, meditiram. 

A netko je rođen na sedmome nebu :)

ljubav, pravda i sreća su slijepe

LLjubav ne gleda očima, već dušom: zato je krilati Amor na slikama slijep.  W. Shakespeare