Sinoc je u mom dijelu grada na par sati nestalo struje. Palo mi je na pamet, prije nego sto sam se uspanicila, da se radi o nekakvoj akciji podrske nekome kome je onemoguceno da glasom izrazi svoj stav, ali...
...ali, mediji su citavi dan samo brojili mrtve i zarazene, s izuzetkom brojenja prosvjednika svih vela, i nekoga tko je nesto napisao na fejsu. Bas tim redoslijedom: od veceg broja prema manjem.
Da je vani nevrijeme, ne bih bila znala da nije bilo vremenske prognoze, tako da niti nestanak struje nisam mogla povezati s gromom koji je mozda opalio kakav stup ili zicu.
Dakle, uspanicila sam se: sve sto mogu, znam i posjedujem, vezano je elektrikom, elektronski i elektronicki. Frizider je pun hrane koja ce se pokvariti jer je necu moci skuhati jer je kuhalo, pecnica, multipraktik i toster na struju. Onog trena kad sam uzela tablet da vidim moze li se nabaviti, i postoji li uopce, toster na baterije, iscijedila se baterija tableta. Ajfon je bio na punjacu, u momentu samog zamracenja, i jos ne znam kakav ce to ucinak imati na nj.
Pogledala sam kroz prozor, kvart je bio ugodno miran.
Svijetlilo je T od telekoma, ali ne i plus od ljekarne. Svijetlile su macje oci tamo gdje su poceli radovi na cesti, ali ne i semafori. I jasno se vidjela linija od koje zapocinje drugi distrikt, jer tamo kod njih zivot nije stao.
Pa vi recite da bog nije politicki, zivot da ne bira, svi da smo isti!
Nestanak struje je podsjetio na krhkost zivota, jos i vise od virusa kojim nas sad strase. Jasnije se vidi, bolje predocava, kako je to zivjeti u mraku, u strahu, u neznanju.
Pretpostavljam, zato prosvjednici pale lampione, a policija ih privodi.
Pretpostavljam, zato jos uvijek ima onih koji govore da je Tesla bio budala, ludjak i gubitnik, i nedajbozenikome.
Tesla je iz nicega upalio svjetlo. Doslovno iz zraka. Cisto, prakticno, (gotovo) besplatno i jednostavno (za upotrebu). Svima, a ne samo odabranima.
Sad zamislite, da je vise ljudi poput Tesle. Koliko samo jedan takav vrijedi, i zasto ih nema vise?
Ali on je umro jadan, siromasan i napusten, sigurno cete reci.
Ne, nije. Bio je vitalan i lucidan, cak i u dubokoj starosti. A pogledajte danasnje starce koji zive u strahu, stalno gledajuci tko ih sve gleda i sto misli o njima i njihovima.
Jer, i neprijatelj stalno vreba, i neprijatelj nikad ne spava, pa se treba biti budan i spreman. O kakvoj budnosti se tu govori? Iz kojega mraka i tko nas to napada?
Zbog cega ljudi iz medija radije na prste broje mjesta i ljude, i prepricavaju tudje svadje?
I zasto ljudi iz odrzavanja, zapocinju radove na cesti u jesen? Kada krenu prve kise, pa dok ne postanu grmljavinski pljuskovi, tada je pravo vrijeme za podebljavanje linija na raskrsnicama...
Prije nego sto netko kaze: the winter is coming...
...
Sretna Hanuka!
No comments:
Post a Comment