Otac je vodio promašen život, po kriterijima njegove okoline, ali za sav živi svijet 'u i oko njega', bio je pun pogodak!
Nasljedstvo koje mu je ostavljeno na brigu, bilo je ostavljeno doslovno, jer dok su se susjedi brinuli o urodima i o prihodima, o paunovim očima, muhama i svrdlašima, on je samo prolazio maslinikom i upijao mirise prirode.
Znao je da ga se zbog nečega ogovara, ali, po njegovu vlastitu priznanju, nikada nije o tome vodio računa.
Njegove su masline uvijek davale najbolji rod i plod. Iako nikada nije bilo ulja. Za nas. Dogodilo bi se da bi mu nekad netko pokušao prodati koju litru. Sjećam se da su mu jedanput poklonili usku flašu od 75 ml.
Ako ste ikada čuli na vijestima da je netko nekome ukrao šumu, ili drva, pa se čudili kako je to moguće, eto, tako, lako!
Kao što je moguće pobrati masline iz maslinika slabovidnog vlasnika, pred njegovim vlastitim očima.
Koliko je ljudima mogla ići na živce njegova nezainteresiranost, slutila sam po tome, što bi mu poslali gluhog, pa posljedično nijemog, čovjeka da mu - objasni, što se dogodilo s njegovom ljetinom.
Istog tog susjeda su stavljali u prvi red svaki put kad bi sami ostajali bez riječi. Nitko se normalan ne bi svađao s gluhima. A ako netko i bi, rekli bi:
- Pu! Napada bolesna čovika...
To se zove "Snađi se druže!" taktika. Nekada je možda i imala smisla. Sada teško nalazim i da je duhovita.
Zaista,
ima nas svakakvih.
No comments:
Post a Comment